Foto:Screenshot
Mile Kekin oprostio se emotivnim riječima od Gorana Bareta, prisjećajući se njihovih prvih susreta, zajedničkih nastupa i vremena kada su njihovi bendovi gradili prepoznatljiv zvuk na regionalnoj rok sceni.
U poruci punoj sjećanja, iskrenosti i karakterističnog humora, Kekin se prisjetio kraja osamdesetih godina, kada je prvi put gledao Bareta i njegov bend Majke.
Njihov nastup ostavio je snažan utisak na njega, a muziku koju su tada stvarali opisao je kao prljavu i opasnu, dok je zvuk Hladnog piva, kojem je i sam pripadao, bio brži i haotičniji.
Njihovi muzički putevi kasnije su se ukrstili, pa su zajedno nastupali širom Hrvatske i Slovenije. Iako su njihovi bendovi imali različite pristupe muzici, Kekin je istakao da su, svako na svoj način, uspjeli da zabilježe atmosferu jednog vremena koje je bilo sve samo ne zlatno.
Posebno emotivan dio poruke odnosi se na godine koje su uslijedile, tokom kojih je Kekin Bareta upoznao i izvan scene. Iza njegovog prepoznatljivog imidža, kako je napisao, otkrio je dragog i pomalo nesigurnog čovjeka.
„E, momče iz proklete kuće. Izgleda da si uspio. Doduše, nije da se nisi trudio. Nije mi samo jasno kako si nas ipak uspio ostaviti sve bez teksta“, napisao je Kekin na početku oproštaja.
Prisjećajući se njihovih početaka, osvrnuo se i na prve pjesme koje je čuo, kao i na vrijeme kada su se njihovi muzički putevi tek oblikovali. Uz dozu ironije i humora, koji su obilježili i njegovu poruku, Kekin je oživio uspomene na ljude, nastupe i zvuk jedne generacije.
Na kraju, ostavio je rečenicu koja cijelom oproštaju daje posebnu težinu, izražavajući nadu da je Baretova posljednja stanica ipak neko mirnije mjesto.
„Nadam se da si barem sad u nekom boljem, manje prokletom domu“, zaključio je Mile Kekin.
