USTAVNOM SUDU CRNE GORE

​

Na osnovu člana 150 stav 1 Ustava Crne Gore („Službeni list CG”, br. 1/07 i 73/13)
podnosim:

INICIJATIVU

za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 stav 2 i člana 14 Zakona
o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš (“Službeni list CG, br. 36/11 i 117/26).

​O B R A Z L O Ž E NJ E

​I. Neustavnost i kolizija sa sistemskim zakonom
Osporenom odredbom člana 12 stav 2 Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović
Njegoš (“Službeni list CG, br. 36/11 i 117/26) propisano je da se potomcima dinastije
daje u svojinu dvorac "Kruševac" u Podgorici sa pripadajućim zemljištem dok je
odredbom člana 14 istog Zakona propisano da dvorac iz člana 12 stav 2 ovog zakona,
potomci dinastije ne mogu prodati niti na drugi način otuđiti, osim državi Crnoj Gori, po
cijeni koja je utvrđena na dan sticanja svojine na toj nepokretnosti.
Ovakva zakonska određenja suprotna su odredbi 78 stav 2 Ustava Crne Gore kojom je
utvrđena obaveza države da štiti kulturnu baštinu.
Naime, prema dokumentaciji Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Dvorac Petrovića u
Podgorici ima status zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra i taj status mu je
utvrđen Rješenjem o stavljanju pod zaštitu broj 1230 od 27.11.1957. godine, Rješenjem
o uvođenju u Registar broj 01-1106/1-61 od 04.09.1961. godine i Rješenjem o upisu u
Centralni registar broj 02-502 od 05.08.1993. godine – Dosije broj 69, Knjiga XI, strane
137-138. Dakle, ne radi se o nepokretnosti čiji je značaj samo istorijske ili simboličke
prirode, već o nepokretnosti koja uživa formalno uspostavljen režim pravne zaštite kao
nepokretno kulturno dobro. Prenošenje ovakvog dobra u privatnu svojinu u
suprotnosti je sa ustavnom obavezom države da štiti kulturnu baštinu i ta
činjenica je od odlučujućeg značaja za ocjenu ustavnosti člana 12 stav 2 Zakona.

Nadalje, osporena odredba člana 12 stav 2 Zakona o statusu potomaka dinastije
Petrović Njegoš u koliziji je i sa sistemskim zakonom u ovoj oblasti, imajući u vidu da je
članom 42 stav 1 Zakona o zaštiti kulturnih dobara („Službeni list CG”, br. 49/10)
propisano da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti.
Takva zabrana predstavlja jedan od mehanizama kojima se obezbjeđuje trajnost
javnopravne zaštite kulturnog dobra i ostvarivanje ustavne obaveze zaštite kulturne
baštine. Nasuprot tome, usvajanjem osporene odredbe zakona kojom se proizvoljno i
parcijalno mijenja vlasništvo nad državnim dobrima najvišeg ranga, stvara se opasan
presedan, narušava pravna sigurnost i urušava hijerarhija pravnih propisa u državi.
Poseban ustavnopravni problem predstavlja činjenica da se, pored samog dvorca, u
svojinu prenosi i „pripadajuće zemljište“. Osporena odredba člana 12 stav 2 Zakona ne
određuje površinu, granice, katastarske parcele niti precizan pravni obuhvat zemljišta
koje se prenosi. Takvo normativno određenje posebno je problematično kada je
predmet prenosa kompleks koji ima status kulturnog dobra i čija se zaštita mora
sagledavati u njegovom prostornom i ambijentalnom kontekstu.
S tim u vezi, ukazujem da je odredbom člana 14 Zakona o statusu potomaka dinastije
Petrović Njegoš propisano da dvorac iz člana 12 stav 2 ovog zakona, potomci dinastije
ne mogu prodati niti na drugi način otuđiti, osim državi Crnoj Gori, po cijeni koja je
utvrđena na dan sticanja svojine na toj nepokretnosti. Na osnovu ovako formulisane
zakonske odredbe može se konstatovati da je pod zaštitni režim od daljeg otuđenja
stavljen samo Dvorac “Kruševac”, ali ne i pripadajuće zemljište koje se, shodno
osporenoj zakonskoj odredbi, prenosi u svojinu potomaka dinastije Petrović. Takvo
normativno rješenje otvara ozbiljno pitanje da li je zakonodavac uspostavio dovoljan i
predvidiv režim zaštite zemljišta koje čini funkcionalnu i prostornu cjelinu sa zaštićenim
kulturnim dobrom. Posebno je problematično što se radi o zemljištu izuzetne vrijednosti
i na izuzetno atraktivnoj lokaciji u Podgorici. Eventualna promjena namjene, korišćenja
ili raspolaganja takvim zemljištem mogla bi imati neposredan uticaj na ambijentalne i
druge vrijednosti zaštićenog kulturnog dobra. Zato se pitanje ustavnosti osporene
odredbe ne može ograničiti samo na pitanje prenosa vlasništva nad zgradom dvorca,
već mora obuhvatiti i pravne posljedice prenosa pripadajućeg zemljišta.
II. Neusklađenost sa evropskim standardima
​Standardi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), koji se direktno reflektuju i na
tumačenje prava svojine iz člana 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim
pravima, podrazumijevaju da države imaju široko polje slobodne procjene u definisanju
ekonomske, socijalne i kulturne politike, kao i u zaštiti istorijskog i kulturnog nasljeđa.
Evropska konvencija ne garantuje apsolutno niti bezuslovno pravo na povraćaj ili

sticanje istorijske imovine, naročito ukoliko to direktno ugrožava javni interes, opštu
dostupnost kulturnih dobara i ustavnu obavezu države da upravlja dobrima od opšteg
značaja. U sudskoj praksi, javni interes lanca institucija i građana da slobodno uživaju u
kulturnoj baštini ima apsolutnu prevagu nad ekskluzivnim privatnim pretenzijama.
Država ima ne samo pravo, već i pozitivnu obavezu da spriječi otuđenje nacionalnog
blaga.
​III. Zaključak
Crna Gora je, prema članu 1 stav 2 Ustava, zasnovana na vladavini prava. Zahtjevi
vladavine prava podrazumijevaju, između ostalog, pravnu sigurnost, jasnoću i
predvidivost pravnih normi.
U konkretnom slučaju postoji više elemenata koji zahtijevaju ustavno-sudsku kontrolu:
 osporenom odredbom se prenosi nepokretno kulturno dobro iz državne u
privatnu svojinu, suprotno ustavnoj obavezi zaštite kulturnih dobara;
 sistemskim zakonom je izričito propisano da se nepokretno kulturno dobro u
državnoj svojini ne može otuđiti;
 osporena odredba ne definiše precizno obuhvat „pripadajućeg zemljišta“;
 član 14 ograničava dalje otuđenje dvorca, ali ne propisuje istovjetan režim
za pripadajuće zemljište.
Ovakva kombinacija normativnih rješenja naročito može proizvesti trajne imovinske i
prostorne posljedice po dobro od posebnog javnog interesa.
Imajući u vidu iznijete sve navedene ustavne i pravne razloge, predlažem da Ustavni
sud Crne Gore pokrene postupak za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 stav 2 i člana
14 Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš (“Službeni list CG, br. 36/11 i
117/26) i donese

O D L U K U

​kojom će utvrditi da odredbe člana 12 stav 2 i člana 14 Zakona o statusu potomaka
dinastije Petrović Njegoš (“Službeni list CG, br. 36/11 i 117/26) nisu u saglasnosti
sa Ustavom Crne Gore i da prestaju da važe danom objavljivanja Odluke Ustavnog
suda u Službenom listu Crne Gore.
Takođe, predlažem da Ustavni sud, shodno odredbi člana 63 Zakona o Ustavnom sudu
Crne Gore, u toku postupka donese

RJEŠENJE

kojim se naređuje da se, do donošenja konačne odluke o ovoj Inicijativi, obustavi
izvršenje pojedinačnih akata ili radnji kojima se vrši promjena prava svojine na
dvorcu „Kruševac” do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
Ovo, imajući u vidu da osporeni zakon nalaže brze administrativne i imovinske radnje
(upis prava svojine u katastar nepokretnosti, izmještanje javnih institucija kulture i trajnu
promjenu vlasništva nad kulturnim dobrom), te da postoji opasnost od nastanka
nenadoknadive štete po interese države Crne Gore i njenu kulturnu baštinu.

​PREDSJEDNIK CRNE GORE
Jakov Milatović

Autor:radiotitograd.me