Znakovi depresije kod tinejdžera koje roditelji često previde

Neraspoloženje se često smatra sastavnim dijelom tinejdžerskog perioda, ali kod nekih adolescenata uporna razdražljivost, povlačenje u sebe ili promene u ponašanju mogu ukazivati na dublji problem.

Roditeljima je često teško da prepoznaju depresiju kod tinejdžera jer simptomi kod njih često izgledaju drugačije nego kod odraslih.

Najvažnije je da znate da niste sami i da ni vaše dijete nije samo. Depresija kod tinejdžera je česta i može uspješno da se liječi, a uz odgovarajuću podršku mnoge porodice uspješno prolaze kroz taj izazov.

Evo zašto tinejdžeri mogu postati toliko promjenljivog raspoloženja, kako roditelji mogu da razlikuju uobičajene tinejdžerske probleme od znakova depresije i koje korake mogu da preduzmu kako bi pomogli.

Zašto tinejdžeri odjednom postanu toliko promjenljivog raspoloženja?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih vaše nekada vedro dijete može odjednom djelovati kao da prolazi kroz emocionalni rolerkoster.

Prije svega, mozak tinejdžera još se razvija. Tokom adolescencije delovi mozga odgovorni za emocije razvijaju se brže od prefrontalnog korteksa, koji je zadužen za kontrolu impulsa, donošenje odluka i samoregulaciju.

Rezultat? Snažnije emocije i manje sposobnosti da se njima upravlja.

Promjene nivoa hormona dodatno doprinose promjenama raspoloženja, poremećajima sna i fizičkim promjenama zbog kojih se tinejdžeri mogu osjećati loše.

Društveni pritisci takođe postaju izraženiji tokom adolescencije. Dok pokušavaju da otkriju ko su, tinejdžeri često teže većoj nezavisnosti od roditelja i sve više traže potvrdu i podršku od vršnjaka. Istovremeno, pritisak vršnjaka, poređenje sa drugima i želja da se uklope mogu učiniti da svakodnevni izazovi djeluju mnogo ozbiljnije.

Sve zajedno, ove biološke i društvene promjene čine tinejdžerske godine emocionalno burnim periodom, čak i za potpuno zdrave mlade ljude.

Znaci da nije riječ samo o uobičajenim tinejdžerskim problemima

Nije svaki neraspoloženi tinejdžer depresivan, ali postoje važni znaci upozorenja koji roditeljima mogu pomoći da razlikuju uobičajeno tinejdžersko ponašanje od ozbiljnijeg problema.

Uopšteno govoreći, promjene raspoloženja obično kratko traju i povezane su sa određenim događajem, poput svađe sa prijateljem, loše ocjene ili rasprave kod kuće. Mogu se ispoljiti kroz prevrtanje očima, lupanje vratima ili odbijanje da se pridruže porodici za večerom, prenosi New York Post.

Iako takvo ponašanje može biti frustrirajuće, ono obično ne ometa tinejdžera da ide u školu, druži se ili učestvuje u aktivnostima koje voli.

Depresija je, s druge strane, dugotrajnija i može uticati na sposobnost tinejdžera da normalno funkcioniše u svakodnevnom životu.

Kod mladih ona često izgleda drugačije nego kod odraslih. Umjesto da djeluje tužno, tinejdžer može biti neuobičajeno razdražljiv, povučen ili lako preplavljen emocijama. Mogu se javiti i novi, neobjašnjivi fizički simptomi.

Na primjer, jedan tinejdžer može biti mnogo razdražljiviji nego ranije, a takvo stanje može trajati nedjeljama ili mjesecima. Drugi može početi da se žali na česte glavobolje ili bolove u stomaku bez jasnog uzroka.

Neki će se potpuno povući u sebe. Tinejdžer koji je ranije bio društven i otvoren može početi da provodi sve više vremena sam, udaljavajući se od prijatelja, porodice i hobija u kojima je nekada uživao.

Kako roditelji mogu pomoći tinejdžeru koji možda ima depresiju?

Prvi korak je započinjanje razgovora.

Mnogi roditelji instinktivno pokušavaju da utješe dijete ili primijene stroži pristup, govoreći mu da se „trgne“ ili da „nema razloga da bude tužno“. Međutim, mnogo je veća vjerovatnoća da će tinejdžer progovoriti ako mu pristupite bez osuđivanja.

Umjesto toga, pokažite radoznalost. Možete reći nešto poput: „Primetio sam da u poslednje vreme manje vremena provodiš sa prijateljima. Volio bih da razumijem šta se dešava.“ Cilj je da razumijete, a ne da ispravljate.

I zapamtite: čak i kada se ponašaju kao da ne žele da razgovaraju, mnogi tinejdžeri i dalje žude za bliskošću i podrškom odraslih. Stvaranje prostora u kojem će se osjećati bezbijedno da se otvore može napraviti veliku razliku.

Dalja podrška može imati različite oblike. Neki tinejdžeri imaju blaže epizode depresije koje se vremenom povuku, dok je drugima potrebna stručnija pomoć. U svakom slučaju, nema ničeg lošeg u traženju pomoći.

Mnogim adolescentima koristi psihoterapija, koja im pruža prostor da obrade emocije i razviju vještine suočavanja sa problemima, uključujući prepoznavanje i mijenjanje negativnih obrazaca razmišljanja, kao i efikasnije nošenje sa stresnim situacijama.

Ako su simptomi ozbiljniji ili je tinejdžer previše opterećen da bi mogao da učestvuje u terapiji, lekar može preporučiti i liječenje ljekovima.

Ako ste zabrinuti da vaš tinejdžer razmišlja o samoubistvu, to shvatite ozbiljno.

Znaci upozorenja mogu uključivati izjave poput: „Život nije vrijedan življenja“ ili „Ne želim da se probudim“. Nemojte se plašiti da direktno pitate da li razmišlja o samoubistvu – takvo pitanje ne povećava rizik niti mu „usađuje ideju“ u glavu.

Ako postoji bilo kakva neposredna zabrinutost za njegovu bezbijednost, odmah potražite hitnu medicinsku pomoć ili idite u najbližu službu hitne pomoći.