Dobra država ne procjenjuje investitore prema zastavi pod kojom dolaze, već prema
rizicima koje konkretna investicija može proizvesti po njenu ekonomsku bezbjednost,
kritičnu infrastrukturu i stratešku autonomiju ocijenio je Mladen Grgić, saradnik u
nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici i nekadašnji direktor Agencije za
investicije Crne Gore.
Grgić ocjenjuje da skrining stranih investicija nije pitanje povjerenja ili nepovjerenja
prema pojedinim državama, već da je to pitanje institucija.
Vlada Crne Gore je prošle nedjelje usvojila Predlog za uspostavljanje efikasnog
mehanizma provjere stranih direktnih investicija, čime je, kako je najavljeno,
postavljen temelj ka donošenju prvog sistemskog zakona u toj oblasti – Zakona o
provjeri stranih investicija.
Iz resora kojim upravlja Nik Đeljošaj je rečeno da usvajanje ovog dokumenta
predstavlja važan korak u jačanju ekonomske bezbjednosti Crne Gore i potvrđuje
opredijeljenost države da gradi stabilan i konkurentan okvir za privlačenje investicija,
u skladu sa evropskim standardima.
Pitanje dugoročne otpornosti, ne protekcionizma
Grgić poručuje i da savremeni koncept bezbjednosti odavno ne obuhvata samo
vojnu infrastrukturu, već se danas strateškim resursima smatraju i vodni potencijali,
elektroenergetski objekti, luke, telekomunikacije, digitalna infrastruktura, ali i prirodna
dobra, poljoprivredno zemljište i obalni prostor.
Prema njegovim riječima to ne znači zabranu stranih ulaganja u ovim oblastima, već
obavezu da svaka investicija u tim sektorima prođe ozbiljnu procjenu bezbjednosnih i
strateških rizika.
“Za malu državu poput Crne Gore, koja raspolaže ograničenim resursima, to je
pitanje dugoročne otpornosti države, a ne protekcionizma”, kaže Grgić u izjavi za
Raskrinkavanje.
Grgić poručuje da EU postavlja zajednički okvir, ali da odgovornost ostaje na
državama.
Dodaje da se Crna Gora i dalje dominantno vodi logikom privlačenja kapitala, dok se
porijeklu investicija i mogućim bezbjednosnim implikacijama posvećuje veoma malo
pažnje.
“Praktično nemamo sistemski skrining stranih investicija. Zato smo imali situacije da
kompanije iz politički osjetljivih jurisdikcija učestvuju u razvoju ključnih informacionih
sistema države (pogledajte softver Poreske uprave), da se strateški sporazumi
zaključuju mimo standardnih tenderskih procedura (bilaterani sporazumi sa UAE), da
u osjetljivim sektorima poput medija postoji značajna koncentracija vlasništva iz
jedne države (koja je pritom na političkom i bezbjedonosnom polju gaji potpuno
različita strateška opredjeljenja) ili da se zaključuju aranžmani u oblasti energetike
bez uobičajenih tržišnih procedura i to sa zemljama van našeg bezbjednosnog
okvira. Pogledajte i sporazum sa Orbanovom Mađarskom za nabavku (opet mimo
tendera) opreme za MUP u vrijednosti od preko 50 miliona eura, koja će se sada
vjerovatno naći na tapetu novih mađarskih vlasti.
Ne tvrdim da je svaki od tih slučajeva problematičan sam po sebi, ali problem je što
država nema institucionalni mehanizam koji bi takve investicije procjenjivao prema
unaprijed definisanim kriterijumima. Odluke se zato prečesto donose ad hoc,
umjesto kroz transparentan i predvidiv sistem”, kaže Grgić.
Bilateralni sporovi ne bi smjeli biti instrument za zaobilaženje domaćih zakona
Nedavno objavljeni predlog Vlade ne daje jasan odgovor na jedno od najvažnijih
pitanja iz analize CDT-a „Skrining stranih investicija u Crnoj Gori: Otvoreni za
investicije, nespremni za rizike“, a to je da li provjeri podliježu i investicije koje se
realizuju na osnovu bilateralnih sporazuma, posebnih zakona, koncesija i drugih
posebnih pravnih režima.
Grgić ocjenjuje da bilateralni sporazumi ne bi smjeli biti instrument za zaobilaženje
domaćih zakona, javnih nabavki ili institucionalne kontrole.
“Naprotiv, što je projekat strateški važniji, to bi trebalo da bude podložniji detaljnijoj
provjeri. Ipak, ti sporazumi se upravo donose zbog zaobilaženja procedura i
favorizovanja određenih investitora. Postoje i drugačiji mehanizmi, kao što su na
primjer ex-post kontrole i retroaktivni skrining koji omogućava da države imaju
pravne alate da procijene ili ponište investiciju čak i nakon što je posao zaključen
(ex-post provjera), ukoliko se naknadno utvrdi bezbjednosni rizik ili zaobilaženje
pravila”, dodaje naš sagovornik.
On pojašnjava i da bi Crnu Goru u budućnosti može biti interesantna i presuda Suda
Evropske unije u predmetu Kolin (C-652/22) koja je uspostavila presedan prema
kojem kompanije iz trećih zemalja koje nemaju ratifikovan Sporazum o javnim
nabavkama (GPA) ili bilateralni ugovor sa EU — poput Kine i Turske — nemaju
nikakvo automatsko pravo pristupa tenderima u Uniji niti se mogu pozivati na pravnu
zaštitu i jednaki tretman iz evropskih direktiva. "Praktična posljedica ove presude
jeste da je javnim naručiteljima u državama članicama data punopravna diskrecija da
u samim tenderskim uslovima unaprijed isključe ponuđače iz takvih država, čime je
Evropska unija dobila efikasan pravni mehanizam za zaštitu svog unutrašnjeg tržišta,
domaćeg građevinskog sektora i strateških infrastrukturnih projekata od
nekonkurentnog ili državnički subvencionisanog vanjskog kapitala”, dodaje Grgić.
Grgić vjeruje i da će, kako se bude približavalo članstvo u EU, prostor za ovakve
sporazume biće sve uži, jer će Crna Gora morati u potpunosti primjenjivati evropska
pravila o konkurenciji, javnim nabavkama i državnoj pomoći.
“Upravo zato je potreban skrining stranih investicija – da odluke o strateškim
ulaganjima ne zavise od političke procjene pojedine vlade ili pojedinačnih dogovora,
već od jasnih, transparentnih i unaprijed definisanih pravila koja jednako važe za sve
investitore. To je suština evropskog pristupa ekonomskoj bezbjednosti”.
Ocjenjuje da bi trebalo razmotriti i princip reciprociteta.
“Ako crnogorska kompanija ne može pod istim uslovima kupiti stratešku
infrastrukturu ili zemljište u zemlji iz koje dolazi investitor, legitimno je postaviti
pitanje da li bi i ta država trebalo da ima neograničen pristup našim strateškim
resursima”, dodaje Grgić.
Podsjetimo, predlogom Vlade je predviđeno da Ministarstvo ekonomskog razvoja
bude centralni organ nadležan za provjeru stranih investicija, kao i kontakt tačka za
saradnju sa Evropskom unijom.
Takođe je planirano formiranje Savjeta za provjeru stranih investicija, koji bi davao
mišljenje u postupku, dok bi konačnu odluku donosila Vlada, na predlog Ministarstva
i uz mišljenje Savjeta.
Jelena Jovanović, Izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me
