Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik, publicista i priređivač monografije
„Odavde je sa Lovćena, prva iskra sjekla noć i u prostor tame unijela svjetlost. Cetinje je oduvijek
bilo mjesto đe se svjetlost duha susrijeće sa snagom zemlje. Odatle počinje i priča o stotinu
godina Lovačkog društva Cetinje, o ljudima koji, čuvajući prirodu, čuvaju i ono što je
najplemenitije u čovjeku.”
Stogodišnjica Lovačkog društva Cetinje, pored toga što je jubilej jednog udruženja, i svjedočanstvo
je o trajanju ideje odgovornosti prema prirodi i čovjeku. Ona je dokaz da čast, mjeru i povjerenje ne
čuva samo tradicija, nego ljudi koji su u miru planine, kroz 100 godina, potvrdili da se priroda ne
posjeduje nego dijeli. Od 1925. godine, kada je Društvo osnovano, pa sve do danas, ono počiva na
znanju, povjerenju i časti, vrijednostima koje ne zastarijevaju, jer su utkane u same temelje Cetinja i
njegovog planinskog duha.
Ovaj vrijedan izdavački poduhvat Lovačkog društva Cetinje dodatno dobija na značaju zahvaljujući
snažnoj podršci i posvećenosti predsjednika Lovačkog saveza Crne Gore Nikole Markovića, čija je
vizija i odgovornost bila ključna u realizaciji ove monografije. Posebnu zahvalnost dugujem i
Mladenu Ćabaku, sekretaru Lovačkog saveza Crne Gore, koji je svojim predanim radom,
stručnošću i zalaganjem dao značajan doprinos njenoj pripremi dok je ovo izdanje priredio Božidar
Proročić
Korijeni lovstva na ovom prostoru, međutim, sežu mnogo dublje u same početke državnosti na tlu
Crne Gore. Još u doba Vojislavljevića, u XI vijeku, postojala su prva svjedočanstva o
organizovanom lovu i održavanju lovišta u zaleđu Skadarskog jezera, o čemu govore i zapisi iz
dukljanskih hronika. Lov je tada bio dio vladarske etike, potvrda snage i discipline, ali i duhovna
obaveza prema zemlji i prirodi. Kasnije, Balšići su u svojim poveljama spominjali zabrane i lovne
prostore od Crmnice do Lovćena, dok su Crnojevići, vladari Cetinja, njegovali kulturu lova kao čina
ravnoteže između čovjeka i prirode. Sačuvana su i narodna predanja o lovovima na padinama
Ivanovih korita i u šumama iznad Rijeke Crnojevića, u kojima su učestvovali i sami vladari, često
dijeleći ulov sa narodom.
U doba Knjaževine Crne Gore (1878–1910) i Kraljevine Crne Gore (1910–1918) lov postaje
zakonski uređen i dobija formu državne discipline. Knjaz, a potom kralj Nikola I Petrović, bio je
istaknuti lovac i pokrovitelj zaštite divljači. Uvedeni su prvi zakoni o lovostaju, zabrani ubijanja
pojedinih vrsta i o sezonskom režimu lova. Ti zakoni, sačuvani u arhivskoj građi Državnog arhiva
Crne Gore i u zbirci zakonskih spisa Ministarstva unutrašnjih djela, svjedoče o ranom shvatanju
ekološke odgovornosti. Nestankom crnogorske državnosti 1918. godine i ulaskom u Kraljevinu
Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim u Kraljevinu Jugoslaviju, promijenjen je politički okvir, ali ne i
duh cetinjskog čovjeka. Lovci su i dalje, okupljeni u društvima i zadrugama, čuvali ono što su
naslijedili znanje o prirodi, čast i mjeru.
Na tom nasljeđu nastaje 1925. godine Lovačko društvo Cetinje, kao najstarije lovačko društvo u
Crnoj Gori. Prve zečje matice puštene su na slobodu u predjelima Katunske nahije, prve zabrane
ograđene su na Rijeci Crnojevića, a prve lovačke kuće podignute su bez ičije pomoći rukama samih
lovaca. To su bile male, ali presudne pobjede samopouzdanja i odgovornosti.
Ova monografija se u svom sadržaju oslanja na više izvora: arhivsku građu Lovačkog društva
Cetinje, koja obuhvata zapisnike, izvještaje, fotografije, članske evidencije i dokumente o radu kroz
različite epohe; građu Lovačkog saveza Crne Gore, đe se nalaze podaci o učlanjenju, lovištima,
zakonskim aktima i učešću cetinjskih lovaca u republičkim i saveznim aktivnostima; novinske
arhive i publikacije, među kojima posebno mjesto zauzimaju Pobjeda, Cetinjski list i časopisi Lovac
i Lovački glasnik, koji su decenijama bilježili uspjehe, jubileje, akcije pošumljavanja i anegdote iz
života cetinjskih lovaca. Pored njih, korišćene su i brojne stručne publikacije i svjedočanstva, među
kojima posebno izdvajamo knjigu Radovana Jablana „Lovačko društvo Cetinje 1925–1985“, zatim
Zbornik Lovačkog saveza Crne Gore (2006), u kojem su sabrani statistički i istorijski podaci o
razvoju lovstva, uz napomene o ulozi cetinjskog društva u modernizaciji lovnih metoda i zaštiti
biodiverziteta. Dodatno, korišćeni su dokumenti iz Državnog arhiva Crne Gore – Odjeljenje
Cetinje, kao i iz Arhiva Narodnog muzeja Crne Gore, đe se čuvaju fotografije, diplome, plakete i
trofeji koji svjedoče o bogatom životu Društva.
Lov na Cetinju nikada nije bio samo sport niti privilegija bio je način života. On je spajao ljude
različitih profesija i generacija: radnike, profesore, inženjere, vojnike, planinare i seljake. U
njihovim druženjima nastajala je kultura u kojoj su se rad, disciplina i poštovanje prirode smatrali
osnovnim ljudskim vrlinama. U arhivskoj građi nalazimo mnoge anegdote o zimskim hranilištima
koje su lovci pravili na Ivanovim koritima, o prvim pokušajima unosa fazanske divljači, o lovovima
u kojima se više pričalo nego pucalo, jer su stariji učili mlađe da „prvi metak ne mora biti ispaljen“.
Tokom Drugog svjetskog rata brojni članovi Društva borili su se kao izviđači i vodiči partizanskih
jedinica, a njihovo poznavanje terena bilo je od presudne važnosti. U poslijeratnom periodu Društvo
je obnovilo rad, organizovalo uzgoj divljači i izgradnju novih lovačkih domova. U socijalističkoj
Jugoslaviji cetinjski lovci postali su uzor: učestvovali su u pošumljavanju, zaštiti voda, sprečavanju
požara i edukaciji mladih. Njihova imena nalazimo u brojnim izdanjima Pobjede i Cetinјskog lista
koji su pratili svaku njihovu akciju, skupštinu, trofejnu izložbu ili humanitarnu pomoć selima
pogođenim požarima i snjegovima.
Savremeni period donosi nove izazove klimatske promjene, migracije divljači, smanjenje staništa,
ali i novu svijest o potrebi aktivne zaštite prirode. Lovačko društvo Cetinje danas djeluje kao čuvar
prirodnog i kulturnog identiteta Lovćena i njegove okoline. Svojim aktivnostima od ishrane divljači
zimi do očuvanja izvora i edukacije najmlađih ono dokazuje da istinska ekologija jeste snažna i
važna komponenta savremenog crnogorskog društva.
Ova monografija, pored toga što je hronika događaja, jeste i posveta etici i tradiciji. Ona ne govori o
datumima, već o vrijednostima koje traju. U njoj su sabrani arhivski dokumenti, novinski članci,
sjećanja i svjedočanstva koji čine mozaik jednog stoljeća u kojem su se čovjek i planina razumjeli
bez riječi.
Ne obilježavamo ovaj vijek da bismo se uzdizali, već da bismo zapisali ono što vrijedi, sačuvali ono
što traje i predali ono što nadživljuje vrijeme. Stotinu godina Lovačkog društva Cetinje to je vijek
časti, rada i mjere, epopeja ljudi koji su kroz oluje istorije nosili isti zavjet: da prirodu ne
pokoravaju, već da je čuvaju. Ova monografija je posveta onima koji su gradili ovo društvo i
putokaz onima koji će ga voditi u naredni vijek s istom vjerom, istom mjerom i istom ljubavlju
prema prirodi, čovjeku i Cetinju.
Zato ova monografija ne govori samo o lovcima, već o jednom duhu koji traje. O gradu koji je znao
da iz kamena izvadi riječ, iz tame svjetlost i iz borbe umjetnost. U njegovim arhivima čuva se
istorija oružja, pera i platna, ali i trag ljudi koji su u prirodi tražili i pronalazili smisao. Lovačko
društvo Cetinje je samo jedno od tih ogledala, ono u kojem se prepoznaje odgovornost, ponos i
vjekovna ljubav prema državi. Zahvalnost dugujem i dr Srđi Martinoviću na pruženoj stručnoj
podršci u pripremi građe za ovu monografiju.
Ova monografija obuhvata sljedeća poglavlja:
Lovstvo na Cetinju kroz istoriju Crne Gore
Lovačko društvo Cetinje 1925–1941
Lovačko društvo Cetinje 1945–1985
Lovačko društvo Cetinje 1985–2005
Lovačko društvo Cetinje 2005–2025
Tragom lovaca i neimara – predsjednici Društva kroz jedno stoljeće (1925–2025)
Lovačke anegdote
Autor:radiotitograd.me
