Stalni stres mijenja način na koji mozak funkcioniše

Kada mozak procijeni da postoji opasnost ili prijetnja, aktivira se odgovor poznat kao „bori se ili beži“. Amigdala, područje mozga povezano sa obradom emocija i prepoznavanjem opasnosti, šalje signal hipotalamusu, nakon čega se pokreće niz reakcija u tijelu.

Oslobađaju se hormoni poput adrenalina i kortizola, ubrzavaju se otkucaji srca, raste krvni pritisak, a tijelo dobija dodatnu energiju kako bi moglo brzo da reaguje. Takav mehanizam koristan je kada opasnost kratko traje. Kod hroničnog stresa, međutim, sistem se aktivira iznova i iznova.

Kortizol ostaje povišen

Kortizol sam po sebi nije štetan hormon. Organizmu je potreban, između ostalog, za regulaciju energije i normalnu reakciju na stres. Problem nastaje kada je sistem odgovoran za stres predugo aktivan, prenosi 24sata.hr.

Dugotrajna izloženost kortizolu i drugim hormonima stresa može ometati različite procese u organizmu i povezuje se sa problemima sa koncentracijom, pamćenjem, snom i raspoloženjem.

Amigdala postaje osetljivija na prijetnje

Pod dugotrajnim stresom mozak može početi da daje veću prednost sistemima zaduženim za brzo prepoznavanje mogućih opasnosti. Amigdala pritom može postati aktivnija, zbog čega osoba može snažnije reagovati na situacije koje bi joj u mirnijem periodu djelovale manje prijeteće.

To može doprinijeti osjećaju stalne napetosti, razdražljivosti i pojačane zabrinutosti. Mozak se, pojednostavljeno rečeno, sve više usmjerava ka prepoznavanju potencijalnih prijetnji.

Pamćenje može početi da pati

Posebno osjetljiv na dugotrajni stres je hipokampus, područje mozga koje ima važnu ulogu u učenju, stvaranju i prizivanju sjećanja.

Hronična aktivacija odgovora na stres povezuje se sa slabijim stvaranjem i prizivanjem određenih vrsta sjećanja, a dugotrajno visoki nivoi kortizola mogu uticati na neuronske veze u hipokampusu. Zbog toga ljudi tokom posebno stresnih perioda mogu primijetiti da češće zaboravljaju stvari ili im je teže da usvoje nove informacije.

Teže je koncentrisati se

Kada je mozak stalno usmjeren na potencijalnu opasnost, manje resursa ostaje za zadatke koji zahtijevaju složeno razmišljanje i dugotrajnu pažnju.

Zbog toga hronični stres može biti praćen osjećajem mentalne magle, rasejanošću i teškoćama sa koncentracijom. Čitanje, učenje ili obavljanje više zahtjevnih zadataka može postati napornije nego inače.

Donošenje odluka takođe postaje teže

Prefrontalni korteks jedan je od djelova mozga ključnih za planiranje, rasuđivanje, kontrolu impulsa i donošenje odluka. Dugotrajni stres može smanjiti efikasnost područja mozga zaduženih upravo za takve složenije zadatke.

Istovremeno, sistemi povezani sa brzim i instinktivnim reakcijama mogu dobijati veću ulogu. Zato osoba pod velikim pritiskom ponekad reaguje impulsivnije ili joj je teže da sagleda problem iz više perspektiva.

Emocije mogu postati intenzivnije

Kombinacija pojačane aktivnosti sistema za prepoznavanje prijetnji i slabije kontrole prefrontalnog korteksa može uticati na emocionalne reakcije.

Sitni problemi tada mogu djelovati ozbiljnije, tolerancija na frustraciju može biti niža, a osoba se može lakše naljutiti, uznemiriti ili osjećati preopterećeno. Dugotrajni stres povezuje se i sa povećanim rizikom od anksioznih i depresivnih simptoma, ali sam po sebi ne znači da će osoba razviti neki mentalni poremećaj.

Može nastati začarani krug

Jedan od problema hroničnog stresa jeste to što promjene u načinu na koji mozak reaguje mogu osobu učiniti osetljivijom na nove izvore stresa.

Ako je mozak neprestano na oprezu, i manji svakodnevni događaji mogu izazvati snažniju reakciju. Tako stres može podsticati dodatnu osjetljivost na stresore, zbog čega se osjećaj napetosti još teže prekida. Istraživanja moždanih krugova pokazuju da prethodni stres može promijeniti način na koji mozak reaguje na buduće stresore.

Stres utiče i na san

Stalna pripravnost mozga teško se uklapa u mirno uspavljivanje. Ljudi pod hroničnim stresom često imaju poteškoća sa spavanjem, a loš san zatim može dodatno otežati koncentraciju, pamćenje i regulaciju emocija.

Tako ponovo može nastati krug u kojem stres otežava spavanje, a nedovoljno kvalitetan san smanjuje sposobnost organizma da se sledećeg dana nosi sa pritiskom. Problemi sa spavanjem među poznatim su posledicama dugotrajne aktivacije sistema za stres.

Promjene nisu nužno trajne

Iako hronični stres može uticati na funkcionisanje i strukturu mozga, mozak je prilagodljiv. Smanjenje dugotrajnog opterećenja i zdraviji načini suočavanja sa stresom mogu pomoći u oporavku njegovih funkcija.

Fizička aktivnost, dovoljno sna, društvena podrška i tehnike za smanjenje stresa mogu biti korisne. Stručnjaci naglašavaju da cilj nije potpuno ukloniti stres iz života, što je gotovo nemoguće, već pronaći načine da se organizam nakon stresnog perioda ponovo vrati u stanje ravnoteže.

Ako stres traje duže vrijeme, remeti svakodnevno funkcionisanje ili je praćen izraženim problemima sa spavanjem, raspoloženjem ili anksioznošću, korisno je razgovarati sa ljekarom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.