Povodom slučaja „Sveti Stefan“ ovih dana se u javnosti plasiraju tvrdnje koje ne
predstavljaju ozbiljnu analizu, već pokušaj da se kroz politički spin skrene pažnja sa
suštine i zamijene teze u trenutku kada se odlučuje o pitanju koje može imati
višemilionske posljedice po državu.
U takvom pristupu izostaju ključni odgovori, dok se fokus preusmjerava na sporedne
narative i interpretacije koje ne doprinose razumijevanju suštine problema. Umjesto
argumentovane rasprave zasnovane na činjenicama i dokumentima, javnosti se nude
konstrukcije koje relativizuju pitanja od javnog interesa.
Pokušaj da se ova tema predstavi kao politička polemika nije slučajan jer je to način da
se izbjegnu odgovori na ono što je zaista važno i da se pažnja javnosti usmjeri u
pogrešnom pravcu. Zato je važno stvari postaviti jasno.
U trenutku kada država dogovara poravnanje u međunarodnom arbitražnom postupku,
a javnost nema potpuni uvid u detalje niti jasan odgovor na pitanje da li bi nastavak
spora mogao donijeti povoljniji ishod po državu ili dodatne gubitke, traženje dodatne
pravne analize jedino je odgovorno i neophodno djelovanje.
Ovdje nije pitanje ko je u pravu politički, već da li država možda odustaje od bolje
pravne pozicije bez punog objašnjenja javnosti. Zato se nameće jednostavno pitanje:
kome zapravo smeta da se stvari dodatno provjere?
Objavljena informacija o arbitražnom postupku potvrđuje da se predloženo poravnanje
odnosi na okončanje spora, odricanje od tužbenih i protivtužbenih zahtjeva, produženje
zakupa, povećanje zakupnine i učešće države u dobiti zakupca. Upravo zato su
postavljena pitanja još važnija.
Kada se država odriče zahtjeva u postupku koji traje godinama i u kojem su potrošena
značajna sredstva, građani imaju pravo da znaju na osnovu kojih pravnih i ekonomskih
procjena je takva odluka donijeta.
Činjenica da su nadležne institucije bile uključene u određene faze postupka ne zatvara
pitanje odgovornosti. Naprotiv, ona dodatno potvrđuje potrebu da se javno saopšti da li
postoje formalna mišljenja o izgledima spora, pravnim posljedicama poravnanja i
mogućoj šteti po imovinu države.
U ozbiljnoj državi nije dovoljno reći da je nešto u javnom interesu. Javni interes se
dokazuje dokumentima, analizama, ugovorima, procjenama rizika i jasnom
odgovornošću onih koji donose odluke. Zato Vlada mora da objavi pravnu analizu,
ekonomsku računicu i formalna mišljenja na osnovu kojih je prihvatila ovakav zaokret u
arbitražnom postupku.
Umjesto odgovora na ova pitanja, javnosti se nudi niz nepovezanih tema, ličnih
konstrukcija i političkih etiketa. Takav pristup ne doprinosi raspravi, već je svjesno
zamagljuje.
Posebno je indikativno manipulativno ubacivanje priče o Miločeru, uz tvrdnje koje ne
odgovaraju stvarnim okolnostima iz tog perioda. Kada se netačne ili nepotpune
informacije koriste kao osnova za političke zaključke, jasno je da cilj nije informisanje,
već oblikovanje percepcije. Uvođenje potpuno nepovezanih tema dodatno potvrđuje isti
obrazac: zatrpati suštinu sporednim narativima kako bi se izbjegla rasprava o onome
što je zaista važno.
Zanimljivo je kako se narativi mijenjaju u zavisnosti od trenutnog konteksta, što dodatno
potvrđuje da ovdje nije riječ o principijelnom pristupu, već o selektivnom tumačenju
činjenica. U takvom okviru, otpor prema svakoj dodatnoj provjeri postaje još indikativniji
i otvara pitanje zašto se izbjegava potpuna transparentnost u procesu donošenja
odluka.
Ako postoji bilo kakav interes u pozadini, onda javnost ima pravo da tu informaciju zna
kako bi mogla pravilno da tumači iznijete stavove. Suština, međutim, ostaje ista:
– da li je poravnanje rezultat pravne analize, i ako jeste – čije?
– da li je poravnanje rezultat finansijske procjene, i ako jeste – na osnovu kojih
parametara?
– da li je država imala potpun uvid u moguće ishode arbitraže prije nego što je odlučila
da odustane od daljeg spora?
Na ta pitanja javnost zaslužuje jasne i dokumentovane odgovore.
Sve drugo, lične konstrukcije, spinovi i zamjena teza predstavljaju pokušaj da se ta
pitanja izbjegnu. Predsjednik Jakov Milatović će nastaviti da radi ono što je njegova
obaveza: da traži odgovore, insistira na pravnoj sigurnosti i štiti interes države. Jer oni
koji imaju argumente nemaju problem sa pitanjima. Problem sa pitanjima imaju samo
oni kojima odgovori ne idu u prilog i kojima je interes investitora iznad interesa države.
Sveti Stefan treba da bude otvoren. Ali, država ne smije zatvarati oči pred odlukama
koje mogu značiti odustajanje od sopstvenih prava bez jasnog objašnjenja javnosti kaže se u saopštenju .
