U vremenu kada se Crna Gora sve češće predstavlja kao ekološka država i atraktivna turistička destinacija, pitanje održivog razvoja postaje važnije nego ikada. Između ekonomskih interesa i očuvanja prirodnih resursa, balans se često pokazuje kao izazov, posebno u kontekstu ubrzanog razvoja turizma i sve većeg pritiska na prostor, infrastrukturu i životnu sredinu.
Da li se zaista krećemo ka održivom modelu ili smo sve bliže masovnom turizmu? Koliko nas trenutni razvoj udaljava od ideje ekološke države i šta bi moglo promijeniti postojeći pravac?
O ovim važnim temama razgovarali smo sa Azrom Vuković, izvršnom direktoricom NVO Green Home, koja ukazuje na ključne izazove, ali i moguće pravce ka održivijoj budućnosti Crne Gore.
Da li je Crna Gora danas bliže održivom ili masovnom turizmu?
Turizam je jedan od najvažnijih izvora prihoda u Crnoj Gori. U strateškim dokumentima se govori o razvoju održivog turizma koji je baziran na ekskluzivitetu prirodnih i kulturnih vrijednosti naše države. Međutim, da bi se moglo govoriti o održivom turizmu, morali bi se precizno utvrditi kapaciteti pojedinih lokaliteta što u praksi nije slučaj.
Stoga, Crna Gora je bliža masovnom turizmu koji je izrazito sezonalnog karaktera. Ovo je posebno izraženo u primorskim gradovima poput Budve, Kotora i Herceg Novog, gdje se u toku ljetnje turističke sezone naglo povećava pritisak na infrastrukturu i ostale resurse, ali i prirodu.
O održivom turizmu možemo govoriti kod pojedinačnih lokaliteta i slučajeva, ali su to samo dobri primjeri a ne sistemska rješenja.
Gdje najviše gubimo balans između profita i zaštite prirode?
U Crnoj Gori prebrzo trošimo prostor, jer turizam sa sobom nosi izgradnju turističkih kapaciteta koji prevashodno trajno troše prostor. Ako posmatramo primorski region, mi imamo izraženu izgradnju objekata (često i nelegalnih) kao što su masivni hoteli, apartmanska naselja i drugi sadržaji koji uništavaju prirodne ekosisteme. Sa druge strane, planinski region i ruralna područja takođe trpe nesistematsko postavljanje turističkih objekata i nelegalnu gradnju koja urušava šumske ekosisteme i remeti vodene resurse.
Poseban izazov za Crnu Goru u kontekstu masovnog turizma a o kojem se jako malo govori je oblast upravljajna otpadom. U našim opštinama, posebno u primorskoj regiji, broj turista u “špicu” turističe sezone višestruko prelazi broj stalnih stanovnika što stvara izuzetno opterećenje za sistem upravljanja komunalnim otpadom. Ovo takođe komplikuje i planiranje infrastrukture za upravljanje otpadom jer su fluktuacije u količinama i tipu otpade izuzetno izražene.
Kod ovakvog vida turizma profit se vidi odmah, ali je problem u tome što dugoročno posmatrano ovo nisu održive prakse jer urušavaju kvalitet destinacije čime se gubi i konkurentnost.
Izvršna direktorica NVO Green home : Azra Vuković
Koji su najveći ekološki problemi povezani sa turizmom?
Urbanizacijom područja, gube se staništa za biljni i životinjski svijet, ali i urušavaju pejzažne vrijednosti prostora. Ovo je u prethodnih 20 godina bilo posebno izraženo u primorskom regionu. I u sjevernom regionu imamo izgradnju objekata, otvaranje puteva i staza kroz šumske ekosisteme čime se stvara prostor za eroziju tla. Ovako se gube staništa i urušava se biodiverzitet područja.
Turizam značajno utiče i na zagađenje, prije svega voda i mora. Veliki broj opština u Crnoj Gori nema funkcionalne sisteme za prečišćavanje otpadnih voda, te se otpadne vode masovno ispuštaju neprečišćene u vodene ekosisteme ili septičke jame. Ovakve otpadne vode nose sa sobom brojne zagađujuće materije organskog i neorganskog porijekla, od čega neke izuzetno štetne po životnu sredinu. Dodatno, transport, kroz veliki broj motornih vozila uključujući automobile, brodove i druga prevozna sredstva utiče na zagađenje vazduha i na buku u životnoj sredini. Ne treba zaboraviti i pritisak na resurse poput vode, energije, hrane i td.
Generalno, turističke aktivnosti vrše pritisak na prirodu i prirodne resurse u zajednici, ali i na prostor i infrastukturu.
Koliko je koncept “ekološke države” danas realan u praksi?
Jasno je da koncept ekološke države nije stvarnost u praksi u Crnoj Gori. Iako je deklarativno postavljen kao temelj razvoja, imamo snažan raskorak između onoga što piše u najvišem pravnom aktu ove države i realnosti, a ovo posebno u sektoru turizma i upravljanja prostorom. Problem je u nedosljednoj primjeni zakona i dominaciji kratkoročnih ekonomskih interesa nad zaštitom prirode. Masovni turizam, prekomjerna urbanizacija i slab nadzor nad korišćenjem resursa direktno potkopvaju ideju ekološke države.
Međutim, Crna Gora ima izuzetne prirodne vrijednosti i resurse na maloj teritoiji. U kontekstu razvoja turizma, neophodno je uvođenje konkretnih mjera, razvoj ekoturizma i ograničavanje broja turista u osjetljivim pdodručjima što bi nas moglo približiti ideji ekološke države. Ekološka država može postati realnost i glavni oslonac za razvoj što u ovom momentu nije.
Koji bi bio jedan konkretan potez koji bi odmah poboljšao stanje?
Najvažniji konkretan potez bio bi uvođenje ograničenja broja posjetilaca na najopterećenijim lokalitetima. Ovakav pristup bi podstakao na prelazak sa masovnog na kvalitetniji, održivi turizam u kojem je fokus na iskustvu i očuvanoj prirodi, a ne na broju posjetioca. Neophodno je uspostaviti ravnotežu između ekonomskih koristi i zaštite životne srerdine što je u skladu sa principima održivog razvoja. U tom smsilu, turizam može postati saveznik prirodi a ne prijetnja, te doprinositi očuvanju resursa na kojima se zasniva.
Ako nastavimo ovim tempom – kako će Crna Gora izgledati za 10 godina?
Ukoliko nastavimo trošiti prostor na način na koji smo to radili prethodnih dvadesetak godina u Crnoj Gori, možemo relativno brzo postati država preopterećena turizmom, gdje prirodni resursi više ne mogu da podrže turistički sektor. Mi već sada imamo brojne “ožiljke” u našim prirodnim područjima koji su nastali kao posljedica neodrživog razvoja turističke djelatnosti.
Dodano, mi već imamo zagušenu infrastrukturu u toku ljetnjih mjeseci na našem primorju uključujući saobraćajnu, vodovodnu, elektro i infrastrukturu za upravljanje otpadom. Veliko prisustvo turista može takođe doprinijeti do smanjenja kvaliteta vode mora, gubitka prirodne ljepote i smanjenja atraktivnosti lokaliteta. Ne smijemo zaboraviti ni smanjenje kvaliteta života lokalnog stanovništva u tim situacijama. Ekonomski posmatrano, masovni turizam može da proizvede kratkoročni profit dok dugoročno zbog konkurentnosti i uništene privlačnosti, može doći do gubitaka.
Projekat „Između prirode i profita: Održivi turizam u Crnoj Gori“ realizuje se uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Cilj projekta je da kroz savremene medijske formate ukaže na odnos između zaštite životne sredine, održivog razvoja i turizma, sa posebnim fokusom na očuvanje prirodnih dobara, prostorno planiranje i uticaj turističkog razvoja na lokalne zajednice i kvalitet života u Crnoj Gori.
Autor: Kreže M./radiotitograd.me
