Foto:RTCG
Uprkos jasnim i argumentovanim upozorenjima o neustavnom i nezakonitom djelovanju,
Skupština je ponovo usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o statusu
potomaka dinastije Petrović Njegoš.
Umjesto zaštite Dvorca na Kruševcu kao dijela kulturne baštine Crne Gore i odgovornog
upravljanja državnom imovinom, ponovo svjedočimo njenom krčmljenju i prevođenju
javnog dobra u privatni interes.
Građani su poslanicima dali mandat da štite javni interes i državnu imovinu, a ne da je,
dijele i preusmjeravaju u privatne ruke.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je prethodno vratio ovaj zakon Skupštini na
ponovno odlučivanje, jasno ukazujući da se njime dvorac Kruševac sa pripadajućim
zemljištem nezakonito iz državne prebacuje u privatnu svojinu.
Riječ je o više od 1.000 kvadratnih metara objekata u kojima je smješten Muzej
savremene umjetnosti Crne Gore i gotovo 35.000 kvadratnih metara zemljišta koje čini
park u centru Podgorice. To je zaštićena kulturna baština, ključni javni prostor i državna
imovina višemilionske vrijednosti koja pripada svim građanima Crne Gore.
Ustav obavezuje državu da štiti kulturnu baštinu, dok član 42 Zakona o zaštiti kulturnih
dobara izričito i nedvosmisleno zabranjuje otuđenje nepokretnog kulturnog dobra u
državnoj svojini.
Park u kojem se igraju naša djeca nije i ne može postati ničije privatno vlasništvo.
Muzej, park i zaštićeno kulturno dobro moraju ostati trajno dostupni građanima
Podgorice i cijele Crne Gore.
Zato će predsjednik Milatović Ustavnom sudu podnijeti inicijativu za ocjenu saglasnosti
ovog zakona sa Ustavom Crne Gore i zatražiti obustavu izvršenja osporenih odredbi do
donošenja odluke Ustavnog suda.
Usvojenim zakonskim rješenjima, posebno odredbama člana 2 predloženog zakona,
kojima se dvorac „Kruševac” u Podgorici sa pripadajućim zemljištem prenosi u privatnu
svojinu potomaka dinastije Petrović Njegoš, direktno se krše temeljne ustavne norme,
sistemski zakoni i međunarodni standardi.
Ustav Crne Gore u članu 78 stav 2 izričito propisuje da država štiti prirodnu i kulturnu
baštinu. Dvorac „Kruševac” u Podgorici, sa pripadajućim kompleksom i parkovskom
površinom, predstavlja nepokretno kulturno dobro od izuzetnog istorijskog i kulturnog
značaja za Crnu Goru, u kojem su decenijama unazad smještene i javne institucije
kulture, poput Muzeja savremene umjetnosti. Prenošenje ovakvog dobra u privatnu
svojinu predstavlja direktan udar na ustavnu dužnost države da očuva, zaštiti i održi
kulturnu baštinu u javnom interesu.
Odredbom člana 42 stav 1 Zakona o zaštiti kulturnih dobara propisano je da se
nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti. Donošenje zakona kojim
se ova imperativna zakonska norma derogira za konkretan slučaj stvara opasan pravni
presedan, narušava pravnu sigurnost i urušava hijerarhiju pravnih propisa u državi.
U ustavnopravnoj analizi ovog predloga nužno je uzeti u obzir praksu Evropskog suda
za ljudska prava, koji dosljedno zauzima stav da države imaju široko polje slobodne
procjene u definisanju ekonomske, socijalne i kulturne politike, kao i u zaštiti istorijskog i
kulturnog nasljeđa. Evropska konvencija ne garantuje apsolutno niti bezuslovno pravo
na povraćaj ili sticanje istorijske imovine, naročito ukoliko to direktno ugrožava javni
interes, opštu dostupnost kulturnih dobara i ustavnu obavezu države da upravlja
dobrima od opšteg značaja. U sudskoj praksi, javni interes institucija i građana da
slobodno uživaju u kulturnoj baštini ima apsolutnu prevagu nad ekskluzivnim privatnim
pretenzijama, te država ima ne samo pravo, već i pozitivnu obavezu da spriječi otuđenje
nacionalnog blaga.
Proizvoljno i parcijalno mijenjanje vlasništva nad državnim dobrima najvišeg ranga
urušava vladavinu prava i otvara opasan presedan pravne nesigurnosti.
Autor:Radiotitograd.me
