Foto:RTCG
1993. Generalna skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom je 17. oktobar službeni proglašava Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva. Cilj je promovisanja dijaloga i razumijevanja između ljudi koji žive u siromaštvu i šire zajednice, kao i ukazivanja na probleme marginalizacije i rasta troškova života
Najavljena povećanja zarada od početka naredne godine ponovo otvaraju pitanje: šta država nudi onima koji nemaju platu? Kao ni prethodna dva programa povećanja zarada, ni novi program ne donosi direktnu korist ljudima koji žive od socijalne pomoći ili nemaju nikakva primanja. Dok se najavljuju veće plate, ostaje bez odgovora pitanje kako će preživjeti oni kojima ni postojeća socijalna davanja nijesu dovoljna za hranu, račune i ljekove.
Socijalna zaštita mora biti pravo, a ne milostinja. Niska socijalna davanja, strogi kriterijumi za ostvarivanje pomoći i nedovoljna podrška porodicama ostavljaju dio ljudi bez sredstava za osnovne životne potrebe. Dijete ne smije biti gladno zato što mu roditelji nemaju novca, niti starost i bolest smiju značiti život bez dostojanstva.
Crna Gora, na putu ka Evropskoj uniji, mora izgraditi sistem socijalne zaštite koji odgovara stvarnim potrebama građana. To podrazumijeva povećanje adekvatnosti socijalnih davanja, fleksibilnije kriterijume za ostvarivanje pomoći, dostupne školske obroke, podršku porodicama u siromaštvu, zaštitu starijih i razvoj socijalnog stanovanja.
Istovremeno, država mora zakonski urediti doniranje viškova hrane, uvesti podsticaje za donatore i uspostaviti efikasan sistem kojim bi se bezbjedna hrana preusmjeravala onima kojima je najpotrebnija. Nedopustivo je da hrana postaje otpad dok ljudi gladuju.
Banka hrane Crne Gore poziva Vladu da borbu protiv siromaštva postavi među prioritete i da uz povećanje zarada obezbijedi konkretne mjere za građane koji od tih povećanja nemaju korist. Potrebni su veća i pravednija socijalna davanja, dostupnija pomoć i jasna podrška onima koji su ostali izvan tržišta rada.
Ekonomski rast nema puni smisao ako dio građana ne može da obezbijedi ni osnovne uslove za život. Evropski standard nije samo zakon na papiru, već država koja nikoga ne ostavlja bez hrane, sigurnosti i dostojanstva.
Nema dostojanstvenog života bez hrane, niti pravednog društva bez djelotvorne socijalne zaštite.


