Foto:RTCG
Nakon višemjesečnog izviđaja, pretresa stanova i kuća, oduzimanja mobilnih telefona i računara i pregleda njihove kompletne elektronske komunikacije, Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću zaključilo je da ne postoji sumnja da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Predmet koji je u javnosti bio poznat kao slučaj „Majbah“ time je okončan bez utvrđenog krivičnog djela.
Kako navodi advokat Veselin Radulović u izjavi dostavljenoj medijima, ovaj zaključak, prema njegovom tumačenju, otvara pitanje zakonitosti i proporcionalnosti mjera koje su prethodile okončanju izviđaja.
Od 1. maja ove godine Zorici Radulović, njenom suprugu Damiru Baši i Saši Đilasu pretresane su kuće i stanovi, uključujući i objekte njihovih članova porodice, dok su im oduzimani mobilni telefoni i laptop.
Sud je, prema navodima odbrane, naredio pretresanje i izuzimanje kompletnog sadržaja elektronskih uređaja. Time su bili obuhvaćeni pozivi, poruke, komunikacija putem različitih aplikacija, fotografije, video-zapisi i drugi podaci sa uređaja.
Slučaj je u javnosti predstavljen kroz priču o navodnom ugrožavanju direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i mogućoj povezanosti sa organizovanim kriminalom.
„Danas, nakon okončanja izviđaja, ostaje ozbiljno pitanje šta se zapravo dogodilo između svojevrsne predstave o velikoj bezbjednosnoj prijetnji i ugroženosti direktora policije i konačnog zaključka tužilaštva da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo“, navodi Radulović.
Odbrani, kako tvrdi advokat, nije saopšteno ni za koje djelo se lica terete.
Advokat ističe da odbrani, kako navodi, tokom postupanja nije bilo saopšteno ni za koje konkretno krivično djelo se osobe terete niti koja im se radnja stavlja na teret.
„Dok je javnost slušala paušalne konstrukcije o ugrožavanju direktora policije od strane organizovanog kriminala, podsjećam da odbrani čak nije saopšteno ni za koje se krivično djelo terete osobe čiji se stanovi, kuće i mobilni telefoni pretresaju i koju konkretnu radnju im tužilaštvo stavlja na teret“, kazao je Radulović.
On naglašava da, po njegovom mišljenju, nije sporno pravo policije i tužilaštva da ispituju eventualne prijetnje, ali da svaka represivna mjera mora imati zakonski osnov i biti srazmjerna onome što se istražuje.
„Ne mogu se zbog proizvoljnih navoda da je direktor policije ugrožen i da zato mora da se vozi ‘majbahom’, pretresati kuće i stanovi, pretresati praktično kompletna privatna komunikacija građana, od prvog dana korišćenja njihovih telefona, a onda mjesecima tim istim građanima ne saopštavati ni da li su osumnjičeni i za koje krivično djelo“, navodi Radulović.
Prema njegovim riječima, činjenica da je izviđaj okončan bez sumnje da je počinjeno krivično djelo ne bi trebalo da zatvori pitanje načina na koji je postupak sproveden.
„Zato danas kada je jasno da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, pa ni da je bilo ko ugrožavao direktora policije, nije dovoljno reći da je ‘izviđaj završen’. Potrebno je odgovoriti na pitanje ko će ispitati zakonitost i proporcionalnost svega što je prethodilo njegovom završetku“, kazao je advokat.
On smatra da javnost i građani čija su prava bila ograničena imaju pravo da dobiju odgovor na osnovu kojih su činjenica sprovedeni pretresi, oduzimani telefoni i pregledana privatna komunikacija.
„Ako na kraju nema krivičnog djela, država mora javnosti i građanima čija su prava bila ograničena dati odgovor na osnovu kojih konkretnih činjenica su sprovedeni pretresi, oduzimani telefoni, pregledana privatna komunikacija i oni javno povezivani sa organizovanim kriminalom“, navodi Radulović.
Ranije je objašnjavano da je vozilo ustupljeno direktoru policije zbog njegove ugroženosti od strane organizovanih kriminalnih grupa.
Advokat Radulović u tome vidi dodatni institucionalni paradoks, imajući u vidu da je „majbah“ godinama u javnosti bio simbol privilegija i bahatosti funkcionera bivše vlasti.
„Automobil koji je godinama bio predstavljan kao simbol bahatosti i privilegija bivše vlasti, danas je postao potreba direktora policije zbog njegove ugroženosti za koju je tužilaštvo na kraju zaključilo da ne postoji“, kazao je Radulović.
On dodaje da se, kako smatra, institucija ne štiti tako što se javni interes za vozilo i njegovo snimanje pretvara u priču o ugrožavanju direktora policije i organizovanom kriminalu.
„A zadatak policije nije da štiti ‘lik i djelo’ svog direktora, niti je zadatak tužilaštva da štiti funkcionere od javnosti. Takođe, sud nije tu da daje legitimitet svakoj policijskoj sumnji. Njihova uloga je da štite zakon, prava građana i javni interes“, naglašava Radulović.
Prema njegovoj ocjeni, slučaj „Majbah“ zbog toga nije samo pitanje odnosa prema konkretnim osobama ili direktoru policije, već i šireg pitanja odnosa državnih institucija prema pravima građana.
„Vladavina prava ne počinje kada tužilaštvo procesuira nekoga za krivično djelo. Ona je na testu mnogo ranije, onda kada država odluči da nekome pretrese kuću, oduzme telefon, pročita privatnu komunikaciju i javno ga poveže sa kriminalom“, poručuje Radulović.
On postavlja pitanje ko će ispitati da li su, u slučaju u kojem je tužilaštvo zaključilo da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, bila opravdana sva prethodna zadiranja u prava građana.
„Borba protiv organizovanog kriminala se ne vodi tako što se štite funkcioneri od građana i krše prava građana radi zaštite funkcionera“, zaključuje Radulović.
Izvor:RTCG
