Foto:Shutterstock
Gojaznost nije stvar lične discipline, već rezultat međusobnog djelovanja brojnih faktora.
O gojaznosti još uvijek razmišljamo kao o posledici pogrešnih životnih navika, ali sve smo svjesniji da je takav pogled previše pojednostavljen. Na to nas nerijetko podsjećaju endokrinolozi koji neumorno ponavljaju da je gojaznost složena hronična bolest na koju utiču brojni faktori, piše Živim.hr.
Zato činjenica da neko teško gubi kilograme ne znači automatski da se ne trudi dovoljno. Kada osoba kaže da je promijenila životne navike, a kilogrami i dalje stoje logično je da će medicinska struka potražiti razlog zbog čega je to tako.
“Kod osoba koje teško gube kilograme, uprkos zdravijoj ishrani i fizičkoj aktivnosti, potrebno je razmotriti širu sliku”, upozorava endokrinolog Dijana Džao i dodaje da je navedeno samo dio cijelog mozaika.
Na tjelesnu masu, kaže, mogu da utiču i san, stres, ljekovi, genetika, hormonski poremećaji i druga zdravstvena stanja.
Da li štitna žlijezda radi svoj posao?
Kada joj pacijent kaže da ne može da smrša, dr Džao među prvim analizama provjerava funkciju štitne žlijezde. Ako štitna žlijezda radi usporeno (hipotireoza), organizam kao da “smanjuje gas”, objašnjava, odnosno troši manje energije, pa tjelesna masa može da se povećava.
Međutim, to ne znači da je svaka gojaznost ili debljanje posledica problema sa štitnom žlijezdom. Kod neliječene hipotireoze povećanje tjelesne mase, kaže, obično je relativno umjereno.
Dio tog povećanja pritom nije posledica nakupljanja masnog tkiva, već zadržavanja soli i vode u organizmu. Osim toga, osoba kojoj štitna žlijezda radi usporeno može da bude izrazito umorna i manje aktivna, što takođe može da doprinese povećanju tjelesne mase.
Mit o povezanosti masnoće na stomaku i štitne žlijezde
Mnogi će problemima sa štitnom žlijezdom pripisati izraz „thyroid belly“, odnosno nakupljanje kilograma u predjelu stomaka, međutim, kako kaže ova ljekarka, to nije medicinska dijagnoza.
Drugim riječima, ne postoji poseban oblik rasporeda masnog tkiva na osnovu kojeg bi ljekar mogao da zaključi da osoba boluje od poremećaja štitne žlijezde. Gojenje oko struka jeste problem, ali samo po sebi nije razlog da zaključite da imate hipotireozu.
Analiza krvi kao početak
Da bi se utvrdilo da li štitna žlijezda radi normalno, za početak je potrebna analiza krvi. Najvažniji laboratorijski pokazatelj za procjenu funkcije štitne žlijezde je TSH, odnosno tireotropin.
Riječ je o hormonu koji proizvodi hipofiza i koji šalje štitnoj žlijezdi signal koliko treba da radi. Kada štitna žlijezda proizvodi premalo hormona, hipofiza povećava proizvodnju TSH-a kako bi je podstakla na veći rad. Zato je kod hipotireoze TSH najčešće povišen.
Suprotno tome, kod hipertireoze, kada štitna žlijezda proizvodi previše hormona, TSH se smanjuje. Međutim, rezultat analize krvi ne treba posmatrati izolovano, kaže ova doktorka.
Na vrijednosti hormona mogu da utiču različite okolnosti, uključujući akutnu bolest, stres i zdravstveno stanje osobe, pa ljekar nalaz uvijek treba da poveže sa simptomima i cjelokupnom medicinskom slikom.
Uredan nalaz štitne žlijezde ne znači da osoba koja teško mršavi jednostavno nema dovoljno volje. Naprotiv. Ljekar tada može da traži druge faktore koji utiču na tjelesnu masu.
To može da uključuje metabolizam glukoze, ljekove koje osoba uzima, kvalitet sna, stres, genetiku, prehrambene navike i nivo fizičke aktivnosti.
Izvor:DAN
