Foto:CDT
Autor: Darko Brkan
Rezultati opštih izbora u Bosni i Hercegovini, održanih 4. oktobra 2026. godine,
objavljeni su brže nego ikada ranije, pri čemu je pobjednik javnosti bio jasniji nego u bilo
kom prethodnom ciklusu. Međutim, dvije sedmice nakon izbora, jedan od kandidata koji
je važio za sigurnog pobjednika našao se na pragu poraza. Ivan Begić, kandidat SDP-a
za potpredsjednika Republike Srpske, gubi trku od Igora Balukčića, kandidata HDZ-a
1990. Preokret je posljedica prebrojavanja glasova iz dijaspore, koji su kandidatu HDZ-a
1990 donijeli presudnu prednost. Tako će, još jednom, građani BiH koji žive van njenih
granica imati odlučujuću riječ u izboru jednog od nosilaca najviših funkcija – ovoga puta
potpredsjednika Republike Srpske.
Bosna i Hercegovina nikad nije imala luksuz da njeni izbori budu isključivo njena
unutrašnja stvar, iako joj sopstvenih problema nimalo ne manjka. Tri decenije nakon
potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, njen izborni sistem i dalje opterećuju
etničke podjele, diskriminatorna ustavna rješenja, politički klijentelizam, slabe institucije i
uporne optužbe za izborne prevare. Ipak, neke od najozbiljnijih prijetnji integritetu izbora
dolaze izvan granica zemlje.
Srbija i Hrvatska, dva najuticajnija susjeda Bosne i Hercegovine, njenu unutrašnju
politiku redovno tretiraju kao produžetak sopstvene. Politička podrška kandidatima,
finansijska pomoć, diplomatski pritisci, organizovanje i prevoz birača, kao i
prekogranične medijske kampanje, postali su uobičajeni dio izbornih ciklusa u BiH.
Nijedna od ove dvije zemlje, pak, u bosanskohercegovačkom kontekstu nije klasična
„strana sila“. Obje su potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma, građani obje zemlje
imaju duboke porodične i istorijske veze s Bosnom i Hercegovinom, a obje imaju i
legitimne interese kada je riječ o stabilnosti zemlje i njenoj evropskoj integraciji. Ipak,
vlasti obje države izgradile su i neuobičajeno bliske odnose s određenim političkim
snagama unutar BiH. Freedom House je izričito apostrofirao Srbiju i Hrvatsku, uz Rusiju
i Tursku, kao države koje ostvaruju politički uticaj preko svojih lokalnih saveznika –
SNSD-a, odnosno HDZ-a BiH.
Taj odnos, međutim, nije jednosmjeran. Građani Bosne i Hercegovine, naročito oni koji
imaju i srpsko ili hrvatsko državljanstvo, takođe mogu da utiču na izbore u susjednim
državama, što u praksi i čine. Tako nastaje politički prostor u kome su izbori formalno
gledano nacionalni, dok u praksi sve više poprimaju transnacionalni karakter.
Upravo izbori održani u Bosni i Hercegovini u oktobru 2026. godine, nakon kojih slijede
parlamentarni izbori u Srbiji zakazani za 25. oktobar, pružaju priliku da se sagleda
koliko je ovaj problem postao ozbiljan.
Srbija i Bosna i Hercegovina – kad se granica pretvori u autobus za predizbornu
kampanju
Miješanje Srbije u politiku Republike Srpske nije ni novo niti naročito prikriveno. Susreti
zvaničnika, kako službeni tako i privatni, javno iskazivanje političke podrške, medijske
kampanje, zajednička saopštenja, pa sve do organizovanog prevoza birača – sve to
odavno čini dio arsenala kojim Srbija utiče na izbore u Bosni i Hercegovini.
Odnos Aleksandra Vučića i Milorada Dodika odavno prevazilazi okvire uobičajene
međudržavne saradnje. Njihovi susreti, zajednički javni nastupi i usaglašene političke
poruke dodatno učvršćuju Dodikovu poziciju lidera koji uživa podršku Beograda.
Vučić se više puta sastajao s Miloradom Dodikom i drugim visokim zvaničnicima
Republike Srpske, otvoreno braneći njihove stavove o statusu Republike Srpske, ulozi
visokog predstavnika i sudskim postupcima koji se vode protiv Dodika.
Tokom krize povezane s predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj 2025–2026.
godine, Vučić je izuzetno oštrim tonom osudio presudu Dodiku i poručio da će Srbija
diplomatskim i pravnim sredstvima podržati Republiku Srpsku i njene legitimne
predstavnike. Takav obrazac ponašanja prisutan je od samog početka.
Međutim, za ostvarivanje stranog političkog uticaja više nije neophodna posjeta
predsjednika države. Taj uticaj danas stiže preko televizijskih ekrana, informativnih
portala, stranica na Fejsbuku i TikToku, kao i koordinisanih kampanja na internetu.
Vučić i SNS više puta su stavljali svoje medijske i druge kanale javnog komuniciranja u
službu Milorada Dodika i SNSD-a, a usluge su im uzvraćane kad god bi se ukazala
prilika. U brojnim slučajevima, takve aktivnosti imale su i izdašnu podršku medijskih
struktura u Srbiji koje su pod kontrolom Kremlja.
Tokom izbora u Bosni i Hercegovini 2022. godine, vladi naklonjeni mediji u Srbiji izrazito
su favorizovali Dodika i kandidatkinju SNSD-a Željku Cvijanović. Opoziciona
kandidatkinja Jelena Trivić našla se na meti kampanja u kojima je predstavljana kao
strani agent ili izdajnik. Portal Raskrinkavanje.ba dokumentovao je izmišljene tvrdnje,
pristrasno medijsko izvještavanje, anonimne internet stranice i mreže naloga na
društvenim mrežama korišćene za promociju određenih kandidata ili diskreditaciju
njihovih političkih protivnika.
Ovakav obrazac ne ostaje ograničen samo na pojedinačne izborne cikluse. Tokom
kampanje za prijevremene predsjedničke izbore u Republici Srpskoj, portali
Raskrinkavanje i Istinomjer dokumentovali su kako su ruski mediji RT Balkan i Sputnjik
Srbija širili narative koji idu u prilog SNSD-u, dok su njegovim političkim protivnicima
posvećivali znatno manje pažnje.
To samo potvrđuje odavno poznatu činjenicu da Milorad Dodik posjeduje izuzetnu
vještinu pretvaranja geopolitičkih odnosa u politički kapital na domaćem terenu. Njegovi
susreti s Vladimirom Putinom, poput onog tokom predizborne kampanje u BiH, pomogli
su mu da izgradi imidž lidera koji uživa zaštitu jedne od velikih svjetskih sila.
Politička poruka je jednostavna: glasanje za Dodikov politički blok ne predstavlja se
samo kao izbor vlasti, već kao odbrana Republike Srpske od spoljašnjih neprijatelja i
učvršćivanje njenog povoljnog geopolitičkog položaja. Tokom ovih izbora takav narativ
dodatno je osnažen – učestali susreti s visokim zvaničnicima američkog Stejt
departmenta, pa čak i Bijele kuće, pokazali su da Dodik i SNSD uživaju naklonost
aktuelne američke administracije.
Takvu sliku dodatno su učvrstile vijesti da su dvojica istaknutih političkih stratega
povezanih s Donaldom Trampom, Kris LaSivita i Džejms Bler, uoči izbora bili
angažovani kao plaćeni konsultanti na poslovima povezanim s Vladom Republike
Srpske. Ovaj posljednji potez možda se neće pokazati naročito korisnim za Dodika,
budući da se sve više rasplamsava kontroverza oko njihovog angažmana u BiH usred
kampanje za izbore za Kongres SAD. Ipak, i taj slučaj jasno pokazuje na koji način
Dodik i SNSD grade i učvršćuju svoje političke pozicije.
Međutim, usred svih tih previranja, glavna izborna „pomoć“ uvijek je stizala iz Srbije.
Vučićeva politička podrška Dodiku obezbjeđuje regionalni legitimitet, dok Tramp, Putin i
drugi služe za izgradnju šireg geopolitičkog narativa.
Hrvatska – stari prijatelj koji ima mnogo toga da kaže, ali i da traži
Uloga Hrvatske je drugačija, ali ništa manje značajna.
Uticaj Zagreba na izbore u Bosni i Hercegovini manje se ostvaruje kroz organizovani
prevoz birača, a više kroz institucionalno lobiranje, diplomatske pritiske i kontinuiranu
političku podršku HDZ-u BiH i njegovom rukovodstvu.
I premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović više puta su javno intervenisali
u pitanjima izborne reforme u Bosni i Hercegovini.
Tokom izborne 2022. godine, Plenković je posjetio Mostar i sastao se s rukovodstvom
Hrvatskog narodnog sabora BiH, uključujući Dragana Čovića, zastupajući stav da je
izborna reforma neophodna kako bi se obezbijedila odgovarajuća zastupljenost tri
konstitutivna naroda, a naročito Hrvata. U Evropskom parlamentu čak je otvoreno
povezao podršku Hrvatske kandidatskom statusu Bosne i Hercegovine za članstvo u
EU s potrebom izmjena izbornog zakonodavstva koje bi garantovale zastupljenost
Hrvata.
Predsjednik Zoran Milanović otišao je korak dalje u svojoj retorici. U maju 2022. godine
poručio je da Hrvatska treba da iskoristi svoj međunarodni položaj kako bi zaštitila
Hrvate u Bosni i Hercegovini.
U julu 2026. godine, svega nekoliko sedmica uoči početka predizborne kampanje u
Bosni i Hercegovini, Plenković se ponovo sastao s Čovićem i predstojeće izbore opisao
kao izuzetno važan politički trenutak za BiH. Ponovio je podršku Hrvatske
ravnopravnosti i legitimnom predstavljanju tri konstitutivna naroda, uz obećanje da će
Hrvatska nastaviti da podržava Hrvate u BiH kroz investicije i druge projekte.
Podrška ostvarivanju političkih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini sama po sebi
predstavlja legitiman politički stav. Problem nastaje onda kada politički sistem susjedne
države postane predmet kontinuiranog spoljnog lobiranja čiji je cilj da utiče na ustavno
uređenje, izborna pravila ili sastav domaćih institucija.
Zato je važno jasno napraviti razliku: uticaj Srbije najčešće je bio najsnažniji kroz
političko-medijsku mrežu okupljenu oko Republike Srpske, dok se uticaj Hrvatske
prvenstveno ostvarivao kroz institucionalne i diplomatske kanale povezane s hrvatskim
političkim strukturama u BiH.
Oba oblika uticaja postaju problematična kada se cilj pomjeri s podrške građanima koji
imaju veze s obje strane granice na određivanje političkih ishoda unutar Bosne i
Hercegovine.
Ruka ruku mije… – kako Bosna i Hercegovina uzvraća uslugu
Bosna i Hercegovina, u skladu sa svojim ograničenim kapacitetima i mogućnostima,
takođe ima ulogu u miješanju u izbore drugih država, prije svega Srbije i Hrvatske. To
se manifestuje na nekoliko načina: kroz političare iz BiH koji postaju predstavnici drugih
država, pružanje medijske podrške tokom predizbornih kampanja, ali i kroz glasove koji
iz Bosne i Hercegovine stižu na izborima u Srbiji i Hrvatskoj.
Željana Zovko već drugi uzastopni mandat predstavlja Hrvatsku u Evropskom
parlamentu. Nakon što je obavljala istaknute funkcije u političkom životu BiH, uključujući
ambasadorske dužnosti u nekoliko evropskih zemalja i poziciju savjetnice
predsjedavajućeg Savjeta ministara, političku karijeru nastavila je kao hrvatska
predstavnica u Evropskom parlamentu. Situacija donekle podsjeća na ono što često
viđamo u sportu, kada sportista promijeni državljanstvo i počne da nastupa za drugu
reprezentaciju. U sportu je za takvu promjenu potrebno sačekati tri godine, dok se u
politici zastupanje interesa jedne države može praktično preko noći zamijeniti
zastupanjem interesa druge. Postoje i manje poznati primjeri takve prakse, poput
Adama Šukala, koji je od 2014. do 2018. godine bio poslanik u Narodnoj skupštini
Republike Srpske, da bi od 2020. do 2024. godine obavljao dužnost u poslanika
Narodnoj skupštini Srbije.
Uzvraćanje usluge kroz učešće u predizbornim kampanjama u Srbiji i Hrvatskoj, bilo
političkim porukama, bilo stavljanjem na raspolaganje medijskih kanala i informacione
infrastrukture, takođe je prisutno, mada u znatno manjem obimu nego kada je riječ o
uticaju koji dolazi iz suprotnog smjera.
Međutim, glasovi građana BiH imaju značajnu ulogu u političkom životu Hrvatske i
Srbije. Osim što veliki broj ljudi rođenih u Bosni i Hercegovini, koji imaju i njeno
državljanstvo, odlazi u Hrvatsku i tamo glasa, hrvatski izborni sistem predviđa i tri
poslanička mandata za državljane bez prebivališta u Hrvatskoj, a koji glasaju u
posebnoj, jedanaestoj izbornoj jedinici.
Veliki dio tih birača živi u Bosni i Hercegovini, naročito u Hercegovini, zbog čega je ova
izborna jedinica postala pouzdano izborno uporište hrvatskog HDZ-a. Na
parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2024. godine HDZ je osvojio sva tri mandata
namijenjena dijaspori. Izabrani su Zvonko Milas, Dario Pušić i Radoje Vidović. Ovakvo
izborno rješenje već duže vrijeme izaziva rasprave u Hrvatskoj, ali je riječ o pravilima
koja su odavno dio njenog izbornog zakonodavstva.
S druge strane, kontroverze oko birača iz Republike Srpske koji glasaju u Srbiji imaju
nešto noviju istoriju.
Tokom izbora u Srbiji u decembru 2023. godine, izborni posmatrači dokumentovali su
organizovani prevoz birača iz Bosne i Hercegovine, naročito prema Beogradu. Srpska
posmatračka organizacija CRTA izvijestila je o autobusima, kombijima i sabirnim
mjestima korišćenim za prevoz birača, dok su opozicione stranke tvrdile da su
nepravilnosti prilikom prijavljivanja prebivališta omogućile biračima koji ne žive u
Beogradu da utiču na ishod lokalnih izbora u glavnom gradu.
OEBS/ODIHR je potom ukazao na ozbiljne probleme u vezi s izbornim uslovima,
uključujući pritiske na birače, zloupotrebu javnih resursa i navode o organizovanom
prevozu glasača.
Čini se da će ovaj problem dobiti novu dimenziju na predstojećim izborima 25. oktobra.
Od ukupno 93 biračka mjesta izvan Srbije, čak 28 biće otvoreno u Republici Srpskoj, pri
čemu se neka nalaze na veoma spornim lokacijama, poput zgrade srpskog M:tela u
Banjaluci. Istovremeno, kampanja Studentske liste u Republici Srpskoj suočena je s
brojnim opstrukcijama, uključujući i direktne zabrane održavanja predizbornih skupova.
Budući da bi izborna trka mogla biti izuzetno neizvjesna, sve ove okolnosti mogu
značajno uticati na njen konačni ishod.
Opšti izbori u BiH 2026: makar mali dašak svježeg vazduha
Opšti izbori održani u Bosni i Hercegovini u oktobru 2026. godine donijeli su još jednu
značajnu novinu. Biometrijska tehnologija i skeneri glasačkih listića prvi put su u
potpunosti primijenjeni na izborima u BiH, a rezultati već pokazuju značajna poboljšanja
– izborni rezultati objavljeni su gotovo odmah, broj prigovora bio je manji nego inače,
dok su opšte primjedbe na regularnost izbora gotovo u potpunosti izostale.
Prema preliminarnim rezultatima izbora za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine
BiH, do 14. oktobra obrađeno je približno 1,42 miliona glasačkih listića, što predstavlja
oko 99 odsto ukupnog broja. Poređenja radi, na izborima 2022. godine zabilježeno je
približno 1,73 miliona glasačkih listića – razlika od više od 300.000. Moglo bi se tvrditi
da je pad posljedica prirodno manje izlaznosti. Međutim, ako uzmemo u obzir da je broj
glasačkih listića na nekoliko prethodnih izbora, od 2010. do 2022. godine, bio približno
isti, postaje jasno koliki je mogao biti obim manipulacija identitetom birača. Vjerovatno
se najveći dio tih manipulacija odvijao tamo gdje ih je bilo najlakše i najjeftinije sprovesti
– između susjednih država.
Pad broja glasova posebno je izražen kod dvije stranke koje već dugo dominiraju
sistemom podjele vlasti po etničkom ključu u Bosni i Hercegovini.
SNSD je 2022. godine osvojio približno 255.500 glasova, dok je prema ažuriranim
preliminarnim rezultatima iz 2026. dobio oko 222.300 glasova, što je gubitak od preko
30.000 glasova.
Koalicija predvođena HDZ-om BiH pala je s približno 137.300 na 107.300 glasova, što
takođe predstavlja gubitak od oko 30.000 glasova.
Unapređenje mehanizama za zaštitu izbornog integriteta očigledno može donijeti
promjene, čak i kada sami izborni rezultati ne ostavljaju nužno takav utisak. Problemi su
višestruki, ali da bismo uopšte imali šansu za njihovo rješavanje, neophodno je svesti
na minimum mogućnosti lažnog predstavljanja birača, manipulacija glasačkim listićima i
drugih izbornih nepravilnosti.
Ni demokratija ne može stati na granici
Izborni problemi Zapadnog Balkana sve su više isprepletani, a takva situacija uglavnom
ne ide u prilog Bosni i Hercegovini.
Politički uticaj Srbije u Republici Srpskoj, institucionalni uticaj Hrvatske na politiku
bosanskohercegovačkih Hrvata, proruske informacione operacije i međunarodne
lobističke mreže zajedno stvaraju okruženje u kome spoljašnji centri moći oblikuju
ishode domaćih izbora.
Istovremeno, građani Bosne i Hercegovine s dvojnim državljanstvom, kao i birači iz
dijaspore, mogu uticati na formiranje parlamentarnih većina u Hrvatskoj i izborne
rezultate u Srbiji.
Evropske integracije trebalo bi da pruže okvir za rješavanje ovih problema, a čini se da
Evropska unija već preduzima korake u tom pravcu, kroz instrumente za zaštitu
integriteta izbora, poput Evropskog štita za demokratiju (engl. European Democracy
Shield).
Međutim, u pojedinim slučajevima, naročito kad je riječ o državama koje nisu članice
EU, evropske integracije mogu postati još jedno sredstvo političkog pritiska. To je
posebno izraženo kada država članica EU koristi svoj institucionalni položaj kako bi
promovisala interese političkih saveznika u susjednim državama koje su kandidati za
članstvo.
Rješenje nije u ograničavanju prava građana koji legitimno posjeduju dvojno
državljanstvo, niti u tome da se birači iz dijaspore unaprijed smatraju sumnjivim.
Rješenje je u uspostavljanju pouzdanih biračkih spiskova, dosljednoj primjeni pravila o
prebivalištu, strožoj kontroli prekograničnog finansiranja izbornih kampanja,
transparentnom regulisanju političkog oglašavanja i jačanju nezavisnog posmatranja
izbora.
Prije svega, vlasti moraju prestati da birače u susjednim državama tretiraju kao
produžetak sopstvenog biračkog tijela. Unutrašnji problemi Bosne i Hercegovine
vjerovatno će potrajati još neko vrijeme, ali ona ne može učvrstiti svoju demokratiju sve
dok njeni izbori ostaju podložni uticaju političkih mašinerija koje djeluju s obje strane
državnih granica.
Ovaj autorski tekst nastao je na poziv Centra za demokratsku tranziciju (CDT), u okviru
aktivnosti posvećenih evropskim integracijama i regionalnoj saradnji na Zapadnom
Balkanu.
Autor:Radiotitograd.me
