Studija pokazala da akupunktura pruža dugotrajnije olakšanje bola od placeba

Čak 10 odsto žena pati od hroničnog bola u vulvi ili genitalnom području, stanja poznatog kao vulvodinija. Ovo stanje, koje se nekada javlja samo od sebe, a nekada tokom aktivnosti ili seksualnog odnosa, još je slabo istraženo, kaže profesorka Koledža za sestrinstvo Univerziteta Ilinois u Čikagu (UIC) Džudit Šleger.

„Ovo stanje je nedovoljno proučeno, a žene pate. Može da uništi psihu, odnose i dovede do suicidalnih misli“, rekla je ona.

Kao sertifikovana medicinska sestra-babica, Šleger je dugo koristila akupunkturu – tradicionalnu kinesku medicinsku praksu ubadanja tankih igala u kožu radi terapijskog olakšanja – kako bi liječila pacijentkinje s vulvodinijom. Sada je završila i objavila rezultate jedne od najrigoroznijih kliničkih studija o akupunkturi i vulvodiniji.

Rezultati studije, objavljeni u časopisu Journal of Pain, deo su više istraživanja koja vodi kako bi testirala sposobnost akupunkture da ublaži bol kod različitih stanja.

U toku su i istraživanja liječenja stabilne angine – ishemijskog bola u grudima izazvanog stresom ili naporom – kao i hroničnog bola kod bolesti srpastih ćelija, kod koje deformisana krvna zrnca blokiraju krvne sudove i prekidaju dotok kiseonika, izazivajući bol.

Studija o vulvodiniji predstavlja veliki pomak u istraživanju akupunkture jer je koristila „dvostruko slijepi“ dizajn istraživanja. Šleger kaže da se dugo smatralo da je ovakav model, u kojem ni učesnici ni istraživači ne znaju ko dobija pravi tretman, a ko placebo, „nemoguć“ za akupunkturu.

„Nikada nije sprovedeno ovakvo istraživanje“, rekla je Šleger. „Bilo je izuzetno rigorozno i predstavlja prvi dokaz da akupunktura donosi značajno dugotrajnije smanjenje bola kod vulvodinije u poređenju s placebom.“

Od pacijentkinje do praktičara

Šleger se s akupunkturom prvi put susrela kao pacijentkinja, tražeći olakšanje za teške simptome alergije.

„Pila sam antihistaminike i dalje imala jake alergije“, rekla je. „Kada ne dobijate olakšanje i simptomi ne prolaze, spremni ste da probate nešto novo.“

Akupunktura je dala rezultate.

„Ne samo da su mi alergije popustile, već sam počela bolje da spavam. Vid mi se poboljšao. Osjećala sam se zdravije. To je salutogeni efekat akupunkture“, rekla je Šleger, misleći na pristup zdravlju koji naglašava podršku opštem blagostanju, za razliku od zapadnog modela koji se fokusira na borbu protiv bolesti.

„To je veoma drugačije od zapadne medicine, gde efekat tablete nestaje kada lijek prestane da djeluje. Kod akupunkture, ako prođete kroz seriju tretmana, može doći do promjene u tijelu koja podstiče izlečenje“, rekla je ona.

Iako se akupunktura praktikuje vjekovima, istraživači su tek nedavno počeli ozbiljno da proučavaju kako i u kojim situacijama može da pruži olakšanje, kaže Šleger.

„Istraživanje akupunkture je još u povoju u Sjedinjenim Državama, pa čak i u Kini“, rekla je. „Tek počinjemo da razumijemo kako funkcioniše biomehanički.“

Posle više od decenije rada kao medicinska sestra-babica, Šleger je postala licencirani akupunkturista. Specijalizovala se za liječenje pacijentkinja s bolovima vulve, od kojih su mnoge dolazile kod nje nakon što nisu dobile olakšanje zapadnim metodama liječenja.

Malo se zna o uzrocima vulvodinije, a terapije često uključuju kombinaciju oralnih ljekova, injekcija, krema, fizikalne terapije i psihoterapije.

„To je bila moja strast – akupunktura za vulvodiniju“, rekla je Šleger.

Ta iskustva podstakla su je da doktorira nauku o akupunkturi na Univerzitetu kineske medicine Guangdžou u Kini, gde je razvila protokol istraživanja koji je postao osnova za njene najnovije studije.

Prvo istraživanje ove vrste

Nadovezujući se na raniji rad u Kini, Šleger je 2017. godine dobila grant od dva miliona dolara na pet godina od Nacionalnog instituta za zdravlje SAD. Grant je finansirao istraživanje akupunkture u liječenju vulvodinije, zajedno sa kolegama s UIC-a i spoljnim saradnicima iz Japana i Harvarda.

Jedno od prvih pitanja bilo je kako sprovesti dvostruko slepu studiju akupunkture. Na kraju krajeva, pacijent zna da li mu je igla ubodena u kožu. Kako napraviti placebo?

Placebo je ključan u rigoroznim kliničkim istraživanjima zapadne medicine. Kada se, na primjer, testira novi lijek za krvni pritisak, jedan učesnik dobija pravi lijek, a drugi tabletu koja izgleda isto, ali nema aktivne supstance.

„Osoba koja daje tabletu ne zna koja je prava, jer obje izgledaju isto, a ne zna ni pacijent“, rekla je Šleger.

Rešenje za akupunkturu donio je Nobuari Takakura iz Japana: dvostruko slepe akupunkturne igle koje omogućavaju i placebo tretman.

Takakurin sistem koristi cjevčicu pričvršćenu za kožu. Ni akupunkturista ni pacijent ne znaju da li se unutra nalazi prava igla koja probija kožu ili tupa placebo igla koja samo dodiruje kožu i stvara osjećaj uboda bez prodiranja.

Pomoću tih igala istraživači su testirali tretman na 89 žena s vulvodinijom. I placebo i prava akupunktura smanjili su bol, ali je efekat prave akupunkture trajao znatno duže – pacijentkinje su osjećale olakšanje i do tri mjeseca nakon tretmana.

Šleger kaže da postoje razlozi zbog kojih je i placebo imao snažan efekat.

Jedan od njih je takozvani efekat očekivanja, koji utiče na to kako pacijenti doživljavaju tretman.

„Pacijent može da pomisli: ‘Mnogo mi zavisi od ovoga’“, rekla je Šleger. „Tolika nada i očekivanje da će tretman pomoći – često zato što predstavlja poslednju šansu za olakšanje – mogu dovesti do stvarnog smanjenja bola čak i kada je primljen placebo.“

Istraživanje drugih hroničnih stanja

Šleger sada istražuje efekat akupunkture na druge vrste hroničnog bola.

Ove jeseni završiće regrutaciju za studiju o stabilnoj angini, u saradnji s kardiolozima i stručnjacima za sestrinstvo. Kod nekih slučajeva stabilne angine terapije koje smanjuju naslage holesterola u arterijama ne daju rezultate.

Zajedno sa saradnicima nedavno je završila i istraživanje akupunkture i vođene relaksacije za upravljanje hroničnim bolom kod bolesti srpastih ćelija.

Ovo istraživanje finansirala je inicijativa NIH-a posvećena razvoju strategija za kontrolu bola tokom opioidne krize u SAD.

Pacijenti sa srpastom anemijom često se liječe opioidima, ali mogu naići na stigmu kada zatraže pomoć u hitnim službama.

„Postoji osjećaj sramote i okrivljavanja pacijenata kada dođu s nesnosnim bolovima“, rekla je Šleger.

„Mogu biti označeni kao osobe koje traže drogu, pa dolazi do nepotrebne patnje ako ljekari ne znaju kako da propišu narkotike ili se boje da propišu opioide u potrebnim količinama.“

Studije poput ove imaju cilj da razviju pristupe koji smanjuju upotrebu opioida i služe kao dodatni ili alternativni tretmani.

„Postoji veoma malo alternativa za liječenje hroničnog bola“, rekla je Šleger.

„Zato NIH i druge agencije ulažu sve više novca u istraživanja komplementarnih i integrativnih pristupa zdravlju koji se koriste zajedno sa zapadnom medicinom.“

Tu, kaže Šleger, akupunktura može najviše da pokaže svoj potencijal – kao dopuna konvencionalnim terapijama.

„Možemo li da smanjimo količinu opioida koje ljudi uzimaju ako dobijaju akupunkturu, recimo, dva puta nedjeljno? Možemo li da spriječimo krizu kod bolesti srpastih ćelija preventivnom akupunkturom? To su pitanja na koja pokušavamo da odgovorimo“, rekla je ona.