Foto: Tonci Plazibat/Cropix
“Kažu da je sasvim slučajno se upustio u muzičke vode, i da je to bio prst sudbine,počelo je sa “Entuzijastima” prije toga sam bio na “Titogradskom proljeću” 1972, tu sma osvojio prvo mjesto za pjesmu “Plači”.
Stvarno čudno čak i način na koji sam stajao ispred mikrofona vjerovatno što sam nedorečen bez gitare, nekako gitara je kao dio mene pa sam stajao kao kip , tako sam stajao i 83-će godine u Minhenu.
Meni je Titograd u srcu, moja škola “Savo Pejanović” , “Kino Kultura”, taj kvart tu smo se tukli ,hrvali,ozljedjivali,zaljubljivali, prve ljubavi .
Dakle, prvi poljupci , bili su tesški u početku imao sam jednu djevojku koju nisam nikako mogao da disciplinujem , trebalo mi je 6 mjeseci da je poljubim sjeća se Danijel i nastavlja zanimljvo je da se do sada nisam oženio ni jednom Crnogorkom , vjerovatno je to prvo iskustvo uticalo kroz osmjeh kaže popularni pjevač .
Poklonio nam je mnogo eksluzivnih informacija i stih na kraju koji nas je posebno dirnuo .
” Baš kao prelijepi Lovćenski zvončić
koji uporno cvjeta i živi na kršu
prkoseći nemilosrdno Suncu
Tu je moj dom , izmedju Lovćena i mora ”
Kompletan intervju je na linku ispod:
Autor:radiotitograd.me
