Foto:SNP
Danas se navršava 27 godina od jednog od najmračnijih dana u modernoj istoriji Crne Gore.
Na današnji dan 1999. godine, u malom i nebranjenom Murinu, ugašeno je šest nevinih
života, od kojih su tri bila dječija.
Sa neizmjernim bolom sjećamo se Miroslava Kneževića, Olivere Maksimović, Julije Brudar,
Vukića Vuletića, Milke Kočanović i Manojla Komatine.
Dok se stradalih, ne možemo a da se ne osvrnemo na surovost terminologije kojom je ovaj
zločin često opisivan. Za porodice koje su izgubile svoje najmilije i za građane Crne Gore,
stradali u Murinu nikada neće i ne smiju biti svedeni na hladni birokratski termin „kolateralna
šteta”.
Nazivati stradanje djece i nedužnih građana „usputnim gubitkom” uvreda je za žrtve i njihove
porodice i bezuspješan pokušaj da se racionalizuje neprihvatljivo i ublaži težina tragedije koja
je trajno obilježila naš narod.
Ovaj dan nas podsjeća da mir nema cijenu. Stradanje u Murinu ostaje vječna opomena i rana
koja ne zacjeljuje, podsjećajući nas na obavezu da se borimo za pravdu i dostojanstvo svake
žrtve.
Naša je moralna i sveta dužnost da njihova imena izgovaramo sa poštovanjem i da nikada ne
dozvolimo da njihova sudbina bude izbrisana ili relativizovana birokratskim frazama.
Neka im je vječna slava i mir, a nama ostaje sjećanje koje obavezuje na istinu.
Autor:Radiotitograd.me
