Medijski savjet za samoregulaciju najoštrije osuđuje prijetnje upućene glavnom i odgovornom uredniku TV E, Drašku Đuranoviću. Zahtjevamo od Uprave policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici da bez odlaganja identifikuju osobu koja je Đuranoviću uputila prijetnju lišnjem života, te da to djelo tretiraju kao ugrožavanje sigurnosti, a ne kao incident nižeg intenziteta koji se rješava prekršajno ili se ostavlja da zastari.
Tražimo i da tužilaštvo, ako je to procesno neophodno, bez odugovlačenja pokrene mehanizme međunarodne pravne pomoći radi pribavljanja podataka o nalogu s kojeg je prijetnja upućena. Anonimnost naloga na stranoj platformi ne smije postati alibi za nepostupanje. Upravo se tim izgovorom u dosadašnjoj praksi najveći broj onlajn prijetnji novinarima završavao bez ikakvog epiloga.
Ovaj slučaj ima jednu specifičnost – prijetnja upućena Đuranoviću nije izraz bijesa ni neslaganja. Ona je uslovljena. U prijetnji postavljenoj u komentaru na You Tube kanalu završne riječi poruke, „samo nastavi“, uspostavljaju neposrednu vezu između prijetnje lišenjem života i nastavka njegovog javnog i profesionalnog djelovanja. Drugim riječima, poruka ne osporava ono što je rečeno, nego traži da se prestane govoriti. To nije reakcija na sadržaj, nego zahtjev za ćutanjem, i tako mora biti tretirana i u istrazi. „Kako ćeš ti biti pogubljen“, što je korisnik platforme naveo u prijetnji se ne može definisati kao kritika ili oštro neslaganje, već je to jasno izrečena prijetnja po život.
Novinari kojima je prijećeno ne zaboravljaju prijetnju, kao što to javnost obično učini nakon njenog objavljivanja i reagovanja medijskih tijela i institucijama. Oni nastavljaju da žive sa njom bez obzira na sve. Nijedan medijski radnik ne bi trebalo da radi svoj posao s tim opterećenjem u glavi.
Povod prijetnje bio je autorski komentar. To je novinarski žanr izričito prepoznat i zaštićen Kodeksom novinara i novinarki Crne Gore, pod uslovom da je jasno odvojen od informacije, što ovdje nije sporno.
Televizija E je članica Medijskog savjeta za samoregulaciju. To znači da je dobrovoljno prihvatila Kodeks novinara i nadležnost Komisije za žalbe. Znači i da je svakome ko smatra da je tim komentarom povrijeđen profesionalni standard bio otvoren put žalbe – besplatno, bez advokata, bez suda i bez rizika. Taj mehanizam i postoji zato da bi neslaganje s medijskim sadržajem imalo civilizovan izlaz. Ko umjesto njega bira prijetnju lišenjem života, ne traži ispravku niti odgovornost, nego zastrašivanje. Institucije koje o ovom slučaju odlučuju moraju tu razliku da vide i da je uzmu u obzir.
Zabrinjava i to što se prijetnja pojavila kao odgovor na komentar o odnosu nosilaca najviših državnih funkcija prema pravosnažno osuđenom ratnom zločincu. Kada se relativizacija presuđenih zločina normalizuje u javnom govoru, novinari koji je imenuju sistematski, postaju meta. Posljedica nije samo ugrožena bezbjednost pojedinca. Posljedica je autocenzura cijele profesije oko tema koje su najvažnije za društvo. A izgleda da mogu skupo da koštaju novinara.
Očekujemo da nadležni organi ne ponove praksu iz predmeta koji godinama opterećuju povjerenje novinarske zajednice u institucije, u kojima su počinioci ostajali neidentifikovani ili nesankcionisani i onda kada su bili poznati. Svaki takav ishod snižava prag za sljedeće prijetnje ksže se u saopštenju .
Autor:radiotitograd.me
