Foto:CGO
Centar za građansko obrazovanje (CGO), uoči 18. juna – Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje, upozorava da je govor mržnje, posebno u digitalnom prostoru, postao dio svakodnevne komunikacije u Crnoj Gori. Ustav, Krivični zakonik i Zakon o zaštiti od diskriminacije zabranjuju podsticanje mržnje i netrpeljivosti po bilo kojem ličnom svojstvu, ali internet je i dalje zona u kojoj se mržnja širi brzo i gotovo bez posljedica.
Razmjere problema u digitalnom prostoru ilustruje i monitoring komentara na sedam najčitanijih portala (Vijesti, Borba, CdM, Portal Analitika, Dan, Antena M i RTCG), koji je CGO sproveo u jednom talasu prošle godine. Od 1.217 analiziranih objava i 12.969 komentara, govor mržnje registrovan je u komentarima ispod 22% objava, a 13% svih komentara sadržalo je elemente govora mržnje – od etničkog omalovažavanja i dehumanizacije, preko poziva na nasilje i protjerivanje, do do veličanja ratnih zločina i genocidnih narativa. Izrazite su razlike među platformama: dok je na Instagramu zabilježeno 86 spornih komentara, na Facebook-u ih je bilo čak 718, najčešće usmjerenih prema Bošnjacima, Albancima i Hrvatima iz Boke, te oko identitetski osjetljivih tema.
Nedavno mapiranje govora mržnje u Crnoj Gori, koje su sproveli Savjet Evrope i Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), pokazuje da govor mržnje više nije incident, već normalizovana pojava koja se često predstavlja kao „šala”, „mišljenje” ili „kritika”, dok je digitalna sfera dominantni kanal širenja. Najčešće mete su žene, naročito one u javnoj sferi, političarke, novinarke i civilne aktivistkinje, zatim LGBTIQ+ osobe, Romi i Egipćani i druge etničke i vjerske manjine. Građani i građanke kao njegov najčešći izvor prepoznaju govor političara, pa tek onda online platforme i medije. Sličnu sliku daje i istraživanje IPSOS-a za UN iz decembra 2024. godine, prema kojima čak 93% građana i građanki primjećuje govor mržnje u svom okruženju, dok znatan dio mladih ne umije da napravi jasnu razliku između slobode izražavanja i govora mržnje.
Međutim, brojke su samo dio šire slike, jer je govor mržnje na internetu odavno postao funkcionalan – politički koristan onima koji biračko tijelo mobilišu na strahu i podjelama, a komercijalno isplativ dijelu medija kojima svaki zapaljivi komentar donosi više klikova. Paradoksalno, upravo nesankcionisana mržnja postaje prijetnja slobodi govora, jer oni koji su njena meta sve češće biraju ćutanje, povlačenje iz javnog prostora i autocenzuru. Online mržnja odavno ne ostaje samo na ekranu, već se preliva u stvarni život, podstiče netrpeljivost i stvara ambijent u kojem diskriminacija i nasilje postaju prihvatljiviji. To potvrđuju i događaji iz oktobra prošle godine, kada su nakon incidenta na Zabjelu zabilježeni brojni ksenofobični i islamofobični izlivi usmjereni prema turskim državljanima koji žive i rade u Crnoj Gori, kao i verbalni napadi, vandalizam i okupljanja na kojima su šireni diskriminatorni narativi. Podizanju tenzija doprinijela su i reagovanja pojedinih politčkih partija, ali i medija u Crnoj Gori i medija iz Srbije bliskih režimu Aleksandra Vučića. Tako je jedan slučaj zloupotrebljen za širenje kolektivne netrpeljivosti prema čitavoj zajednici.
Svjedoci smo i targetiranja novinara i aktivista putem mreža kao stranih plaćenika, izdajnika i slično, dok neregistrovani, ali i neki registrovni, portali nesmetano šire dezinformacije i propagandu. Mržnja stiže i iz samih institucija: u objavi sekretarke jednog poslaničkog kluba, Marice Bulatović, transrodne osobe opisane su pogrdnim riječima, zbog čega je CGO, u okviru Koalicije „Ravnopravno”, tražio da Osnovno državno tužilaštvo formira predmet, da Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ispita navode i da nadležni poslanički klub pokrene disciplinsku odgovornost, naročito u svjetlu nedavno usvojenog Obavezujućeg uputstva Vrhovnog državnog tužilaštva za postupanje u predmetima govora mržnje i zločina iz mržnje.
Ono što povezuje mnoge od ovih slučajeva jeste institucionalna pasivnost. Analiza preporuka Zaštitnika pokazuje da ta institucija često ostaje usamljeni korektiv čije preporuke nemaju obavezujuću snagu i nerijetko bivaju ignorisane, dok tužilaštvo i sudovi rijetko prepoznaju govor mržnje, odnosno često ga prekvalifikuju u prekršaj „narušavanja javnog reda i mira”.
Borba protiv govora mržnje nije pitanje cenzure niti zaštite jedne grupe, već pitanje zaštite ljudskog dostojanstva, očuvanja demokratskog prostora i poštovanja osnovnih evropskih vrijednosti. Praksa Evropskog suda za ljudska prava potvrđuje da govor mržnje ne uživa zaštitu slobode izražavanja, a obaveza usklađivanja sa tim evropskim standardima predstavlja sastavni dio evropskih obaveza Crne Gore.
Zato CGO poziva institucije, medije i političke aktere da prestanu relativizovati govor mržnje i da na njega reaguju dosljedno, pravovremeno i bez selektivnosti, uz ulaganje u medijsku i digitalnu pismenost, posebno među mladima.
Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje obilježava se 18. juna, na osnovu rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija A/RES/75/309, usvojene u julu 2021. godine. Datum je izabran kao godišnjica usvajanja Strategije i Plana djelovanja UN-a protiv govora mržnje iz 2019. godine.
Enes Pućurica, saradnik na programima
Autor:Radiotitograd.me
