Sinoć je, u separeu restorana „Šumica“, gdje su toplina prisutnih i ambijenta stvorile gotovo svetu poetsku sferu, održan jubilarni trideseti „IKA FILIGRAN“ – ovoga puta u formi HEPENINGA. Bilo je ovo veče koje je prevazišlo okvir klasičnog poetskog programa i bilo istinski emotivni i kulturni događaj.
U intimnom krugu stvaralaca, pod prigušenim svjetlima i tihim povjerenjem, riječ se uzdigla iznad svakodnevice i bila nit koja spaja članove ove Asocijacije.
Na HEPENINGU su učestvovali književnici:
Nikola Šćepanović, Jadranka Deletić, Dženis Šabotić, Vojin Vuletić, Jovana Bogavac, Ivana Knežević Minić, Maksim Filipović, Marin Čaveliš, Slavica Kadić, Slavka Božović, Dragoljub Pejović, Minja Stojadinović, Tamara Božović, Zoran Đukanović, Olivera Vukojević, Violeta Pavić, Veselinka Marković, Milanka Aranitović Rakočević i Veljko Veljović.
Već od prvog trenutka bilo je jasno da ne prisustvujemo običnom okupljanju, već ulasku u prostor u kojem poezija pulsira ritmom nadahnuća i ljepote. Stihovi su se nizali toplo, svečano i iskreno. Svaki autor donio je jedan komadić svoje istine – čas ranjive, čas razigrane, ali duboke i autentične. Osmijesi među prisutnima bili su znaci prepoznavanja, a tišina jednako snažna kao i izgovorena riječ.
Program je vodio predsjednik IKE, Veljko Veljović, sa sigurnošću i smirenjem koje je večeri podarilo skladan tok i ritam, povezujući sve segmente ovog susreta u cjelinu. Pod njegovom jasnom koordinacijom, autori su predstavili živu lepezu poetskih tonova: od nježnih ljubavnih lirika, preko snažnih rodoljubivih stihova, do humorističkih pjesama koje su donijele lakoću i spontani smijeh. Različiti poetski izrazi stopili su se u jednu zajedničku namjeru da se riječ slavi, dijeli i čuva.
Predsjednica Skupštine IKE, Milanka Aranitović Rakočević, podsjetila je na put koji je „IKA FILIGRAN“ prešao tokom godine i zahvalila svima koji su ga nosili svojim prisustvom i stvaralaštvom:
„FILIGRAN je nastao kao ideja da se upoznamo, da se predstavi svaki naš ćlan i da nijedna riječ ne ostane nečujna, nijedan treptaj neprimijećen. Ovo veče je dokaz da smo uspjeli.“
„IKA FILIGRAN“ je time postao više od programa: prostor stvaralačkog povjerenja, susret ljudi koji ne dijele samo književnost, nego i iskrenost, toplinu i ljudsku prisnost.
Program je trajao dva sata, ali se završio osjećajem blagosti i tihog mira koji ostaje poslije istinskih susreta. U očima prisutnih vidjela se zahvalnost, a u prostoru je ostao trag zajedništva, onog koje se ne može režirati, opisati, već samo doživjeti…
Zatvaranje kruga uz HEPENING pokazalo je da „IKA FILIGRAN“ nije tek književni događaj, već zajednička vizija i potvrda da u vremenu žurbe još uvijek postoji prostor za prave ljudske vrijednosti kroz koje poezija pronalazi svoj dom…
