Crna Gora pred novim bezbjednosnim izazovima: Radikalizacija se seli na internet, najveći rizik predstavljaju pojedinci koji djeluju sami

Radio Titograd

17.11.2026, 08:49h

6 min

Foto:Shutterstock

 

Iako je nivo terorizma i nasilnog ekstremizma u Crnoj Gori trenutno nizak i do sada nije bilo terorističkih napada motivisanih religijom ili globalnim ideologijama, država upozorava na sve izraženije rizike – od radikalizacije mladih na društvenim mrežama i djelovanja ekstremističkih grupa do etnonacionalističkih kampanja i mogućih napada samoradikalizovanih pojedinaca. Poseban izazov predstavljaju nedovoljni kadrovski i finansijski kapaciteti institucija, zbog čega će u narednih pet godina fokus biti na prevenciji, ranom prepoznavanju rizika, edukaciji i reintegraciji ranjivih kategorija stanovništva.

Crna Gora ulazi u novi petogodišnji period borbe protiv terorizma, radikalizacije i nasilnog ekstremizma sa ocjenom da je neposredna bezbjednosna prijetnja trenutno niska, ali i upozorenjem da se priroda rizika mijenja, a da tradicionalni načini praćenja i prepoznavanja ekstremističkih aktivnosti više nijesu dovoljni.

Prema Strategiji prevencije i suzbijanja terorizma, radikalizacije i nasilnog ekstremizma za period 2026–2031, sa Akcionim planom za 2026–2027. godinu, jedan od najvećih izazova predstavlja činjenica da se radikalizacija sve više odvija u digitalnom prostoru, putem društvenih mreža i aplikacija za enkriptovanu komunikaciju, gdje je ranjive pojedince teže identifikovati i zaštititi od ekstremističkog uticaja.

U dokumentu se navodi da do sada u Crnoj Gori nijesu zabilježeni teroristički napadi motivisani religijom ili globalnim ideologijama, ali da u zemlji postoje radikalne grupe podijeljene u više frakcija, sa različitim nivoima radikalizacije i međunarodnim vezama.

Posebno se ukazuje na njihovu usmjerenost prema mlađoj populaciji, kao i na slučajeve radikalizacije unutar dijaspore i ranjivih zajednica.

„Trenutno najveću prijetnju sa aspekta vjerski motivisanog terorizma u Crnoj Gori predstavljaju samoradikalizovani pojedinci, psihički nestabilni pojedinci i lica izložena dugogodišnjoj radikalizaciji koja se mogu odlučiti za izvršenje terorističkog napada, za koji nije potrebna posebna priprema i logistika, a čije izvršenje je teško predvidjeti i spriječiti“, upozorava se u strateškom dokumentu.

Promjena načina širenja ekstremističkih ideja jedan je od glavnih bezbjednosnih izazova koje prepoznaje nova strategija.

Dok su ranije značajnu ulogu imali neposredni kontakti sa radikalnim propovjednicima iz regiona i zapadnoevropske dijaspore, danas primat preuzimaju internet, društvene mreže i zatvorene komunikacione grupe.

Facebook, X, Instagram i TikTok, kao i aplikacije Telegram i WhatsApp, prepoznati su kao kanali preko kojih se šire propagandni sadržaji, uspostavljaju virtuelne zajednice i ostvaruje kontakt sa osobama podložnim radikalizaciji.

Posebno su ranjivi mladi, koji se kroz vizuelno privlačne sadržaje, manipulativne poruke i govor mržnje mogu postepeno uvoditi u ekstremističke narative.

Upozorava se i na porast zapaljive retorike na pojedinim digitalnim platformama, naročito tokom političkih i društvenih tenzija.

“Takav sadržaj može biti iskorišćen za motivisanje pojedinaca na nasilje, ali i za njihovo uključivanje u različite ekstremističke strukture. Dodatni problem predstavlja činjenica da se samoradikalizacija više ne može posmatrati isključivo kroz prizmu religijski motivisanih ideologija”, ističe se u dokumentu.

U Strategiji se ukazuje da pojedinci mogu prihvatiti ekstremističke stavove različitog profila – vjerskog, etnonacionalističkog ili političkog i to posebno kada su suočeni sa ličnom frustracijom, osjećajem isključenosti ili intenzivnim uticajem digitalnih kampanja.

Radikalne grupe imaju regionalne veze

Crnogorske radikalne strukture, kako se pojašnjava, nijesu izolovane od sličnih grupa u regionu i zapadnoj Evropi.

“Njihovo povezivanje odvija se kroz međusobne posjete, povremene boravke radikalnih vjerskih propovjednika, formiranje lokalnih i regionalnih grupa na aplikacijama za enkriptovanu komunikaciju i razmjenu propagandnog materijala”, piše između ostalog u Strategiji.

U dokumentu se posebno pominje uticaj radikalnih vjerskih propovjednika na selafijsku scenu u Crnoj Gori. Navodi se da se radikalne strukture, u zavisnosti od ideološke orijentacije, oslanjaju na propovjednike iz država regiona, budući da u Crnoj Gori nema istaknutih lokalnih propovjednika tog profila.

Osim toga, ukazuje se da su pojedini propovjednici nakon izdržanih zatvorskih kazni ponovo na slobodi i da imaju dominantan uticaj na ovu scenu.

“Ovakve pojave, uz međunarodnu komponentu djelovanja radikalnih grupa, zahtijevaju kontinuirano praćenje i bolju razmjenu informacija između bezbjednosnih institucija Crne Gore i partnerskih službi u regionu”, upozorava se u dokumentu.

Iz Crne Gore u Siriju otišlo 26 državljana

Poseban dio strategije posvećen je crnogorskim državljanima koji su otputovali na sirijsko ratište i njihovoj povezanosti sa međunarodnim terorističkim organizacijama.

U Strategiji se navodi da je iz Crne Gore u Siriju otputovalo ukupno 26 crnogorskih državljana. Među njima su 23 bile punoljetne osobe, 18 muškaraca i pet žena, dok je troje bilo djece.

Tokom boravka u Siriji rođeno je još petoro djece čiji su roditelji, odnosno jedan od roditelja, crnogorski državljani.

“Od ukupnog broja onih koji su otputovali, u Crnu Goru se vratilo deset državljana – osam muškaraca, jedna žena i jedno dijete. Svi crnogorski državljani koji su ostali u Siriji nakon osnivanja terorističke organizacije ISIL početkom 2014. godine podržavali su ili se borili na strani te organizacije. Na području Sirije i dalje se nalazi sedam crnogorskih državljana: tri muškarca, od kojih za dvojicu postoje neprovjereni podaci da su poginuli, i četiri žene. Uz njih se tamo nalazi i sedmoro maloljetne djece i to dvoje koje je sa roditeljima otputovalo u Siriju i petoro rođene tokom boravka njihovih roditelja u toj zemlji”, nagkašava se u dokumentu.

Takođe se vjeruje da je u Siriji poginulo šest crnogorskih državljana, dok je jedan državljanin, prethodno uhapšen u Turskoj i pravosnažno osuđen zbog povezanosti sa ISIL-om, preminuo u zatvoru i sahranjen u Crnoj Gori.

Ovi podaci ukazuju da pitanje povratnika i njihovih porodica ostaje važan dio nacionalne bezbjednosne politike, ali i da se ne može svesti isključivo na represivni odgovor.

Posebna pažnja potrebna je kada je riječ o ženama i djeci koji su boravili u konfliktnim zonama, njihovoj psihosocijalnoj podršci, rehabilitaciji i uključivanju u društvo.

Etnonacionalističke grupe dodatno podstiču društvene podjele

Za razliku od religijski motivisanog ekstremizma, koji je u Crnoj Gori do sada nije rezultirao terorističkim napadima, u strategiji se posebno upozorava na aktivnosti desničarskih i etnonacionalističkih grupa čije djelovanje može doprinijeti polarizaciji društva i širenju mržnje.

U dokumentu se navodi da su takve grupe u prethodnom periodu bile usmjerene na istorijski revizionizam, rehabilitaciju pokreta poraženih u Drugom svjetskom ratu, ali i organizovanje protesta i kampanja praćenih zapaljivom nacionalnom retorikom.

Posebno se ističu aktivnosti usmjerene na pokušaje nasilnog uklanjanja ili rušenja pojedinih obilježja, pri čemu su određeni segmenti kampanja bili usmjereni i protiv drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori.

„Posljednji događaji u Crnoj Gori pokazali su da pojedinačni/izolovani incidenti mogu predstavljati okidač desničarskim i navijačkim grupama za pokretanje talasa nasilja/erupcije mržnje prema pojedinim etničkim grupama“, piše u strategiji.

Upozorava se da se takvi narativi mogu širiti na protestima i putem društvenih platformi, uz predstavljanje određene etničke zajednice kao prijetnje nacionalnoj bezbjednosti.

Iako ove aktivnosti, prema procjenama, nisu imale veće posljedice po bezbjednost i stabilnost države, prepoznate su kao ozbiljan potencijalni izvor društvenih napetosti.

Pored toga rizik predstavljaju izražene političke i identitetske podjele, koje u periodima pojačanih tenzija mogu stvoriti pogodno okruženje za širenje radikalnih poruka različitih ideoloških profila.

Istraživanja javnog mnjenja, na koja se strategija poziva, pokazuju da dio građana etničke odnose doživljava kao narušene i izražava zabrinutost zbog govora mržnje i percepcije nekažnjivosti.

“Takvi stavovi sami po sebi ne znače da postoji organizovani ekstremizam, ali mogu predstavljati rizičan faktor ukoliko se pojedinačni incidenti pogrešno interpretiraju ili iskoriste za širenje netrpeljivosti”, piše u dokumentu.

Institucije imaju okvir, ali im nedostaje obučenog kadra

Iako Crna Gora raspolaže razvijenim pravnim i institucionalnim okvirom za borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma, u strategiji se ukazuje na niz slabosti koje bi mogle ograničiti efikasnost odgovora države.

Jedan od najvećih problema je nedostatak obučenog kadra na svim nivoima sistema, naročito u oblasti finansijskih istraga, prepoznavanja ranih znakova radikalizacije i rada sa ranjivim kategorijama stanovništva.

Posebno se ukazuje na nedovoljne kapacitete institucija koje nijesu dio klasičnog bezbjednosnog sistema, poput socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja, kao i lokalnih samouprava.

Problem je što na lokalnom nivou još nijesu uspostavljeni operativni timovi za prevenciju i koordinaciju, što otežava rano prepoznavanje potencijalnih rizika.

Fragmentisan protok informacija, ograničeni resursi, nedovoljno finansiranje preventivnih programa i nedostatak standardizovanih procedura dodatno smanjuju mogućnost pravovremenog reagovanja.

Zato se, kako piše u strategiji, predviđa jačanje saradnje bezbjednosnih struktura, obrazovnih ustanova, lokalnih zajednica i socijalnih službi, uz unapređenje koordinacionih mehanizama kroz Nacionalni operativni tim (NOT).

Među mogućnostima za unapređenje sistema prepoznati su i usklađivanje sa evropskim modelom koji podrazumijeva četiri stuba djelovanja: sprečavanje, zaštitu, pripremu i odgovor, kao i intenziviranje regionalne saradnje i razmjene informacija.

Žene i djeca posebno ranjivi, ali i važni u prevenciji

Značajan dio nove strategije posvećen je rodnoj ravnopravnosti i uključivanju ranjivih kategorija stanovništva.

“Žene, djevojke i mladi mogu biti posebno izloženi online propagandi, manipulativnim porukama i ekstremističkim kampanjama, ali upravo oni mogu imati važnu ulogu u sprečavanju radikalizacije”, piše u dokumentu.

Posebna pažnja posvećena je ženama i djeci iz porodica povezanih sa stranim ratištima, koji mogu biti izloženi dugotrajnoj traumatizaciji, psihološkom pritisku i ideološkoj indoktrinaciji.

Zbog toga se kao prioriteti navode psihosocijalna podrška, rehabilitacija i reintegracija, obrazovne i socijalne intervencije, kao i praćenje stanja u porodicama povratnika.

Ukazano je i na značaj medijske pismenosti, jer nedovoljna sposobnost kritičkog razlikovanja pouzdanih informacija od propagandnih i manipulativnih sadržaja može povećati podložnost ekstremističkim porukama.

Ističe se potreba za ekonomskim osnaživanjem žena, uključujući podršku malim i mikro preduzetnicama, što bi trebalo da doprinese njihovoj samostalnosti i otpornosti na radikalne uticaje.

Međutim, upozorava se da nedovoljna budžetska sredstva ograničavaju obim edukativnih, preventivnih i ekonomskih programa.

“Žene se ne posmatraju samo kao potencijalno ranjiva kategorija, već i kao važni partneri institucija u prepoznavanju rizika, edukaciji i rehabilitaciji. Na čelu Radne grupe koja se bavi ovim pitanjima nalazi se sekretarka Ministarstva unutrašnjih poslova, u svojstvu predsjednice, dok žene zauzimaju i značajne pozicije u institucijama nadležnim za pravdu, zdravlje, socijalnu zaštitu i socijalni dijalog”, ističe se u strategiji.

Strategija za period 2026–2031. polazi od procjene da Crna Gora ima solidnu institucionalnu i zakonsku osnovu, ali da se sistem mora prilagoditi novim oblicima radikalizacije i promjenljivom bezbjednosnom okruženju.

Među izazovima navode se prisustvo radikalnih grupa sa međunarodnim vezama, intenziviranje online radikalizacije, djelovanje samoradikalizovanih pojedinaca, etnonacionalističke kampanje i mogućnost da promjene u geopolitičkom okruženju, uključujući uticaj malignih stranih aktera, dodatno podstaknu ekstremističke narative.

Odgovor države zato ne bi trebalo da se zasniva samo na bezbjednosnom nadzoru i represivnim mjerama, već i na jačanju otpornosti društva, povjerenja u institucije i kapaciteta zajednica da prepoznaju i spriječe radikalizaciju.

Važan zadatak biće osposobljavanje zaposlenih u školama, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, kao i uspostavljanje funkcionalnih lokalnih timova koji bi mogli pravovremeno reagovati na pojave koje ukazuju na radikalizaciju.

Pred Crnom Gorom je tako period u kojem će uspjeh strategije zavisiti ne samo od rada bezbjednosnih službi, već i od sposobnosti institucija da prepoznaju rizike prije nego što prerastu u nasilje.

Jer, kako proizilazi iz procjena sadržanih u dokumentu, najveći izazov više nije samo djelovanje organizovanih ekstremističkih grupa, već i pojedinac koji se radikalizuje u digitalnom prostoru, bez vidljivih kontakata i složene logistike, a čije namjere mogu biti izuzetno teško predvidjeti.

 

Aleksandra Obradović

 

Izvor:CDM

Podijeli na:

Magazin, Titogradske vijesti, top2

17.11.2026. u 16:25h

Video hit dana,

18:18h

Titogradske vijesti, top2

17.11.2026. u 15:08h

Video hit dana

17.11.2026. u 14:17h

Titogradske vijesti, top2

17.11.2026. u 14:08h

Magazin, top2

17.11.2026. u 12:42h

Skip to content