(Četrdeset deveti Plavski književni susreti i 24. likovna kolonija „Plavsko jezero“ povezali su
nasljeđe plavsko-gusinjske kotline sa savremenim stvaralaštvom, zavičajnim pjesnicima, učenicima
i regionalnim programom)
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
Četrdeset deveti Plavski književni susreti doveli su grad pred jubilarno, pedeseto izdanje. Bili su
povod da opet budem u tom lijepom kraju i da sa dragim prijateljima budem u prilici da odgledam
neke od programa. Tim se dolascima radujem i zbog razgovora za koje uvijek ostane premalo
vremena, zbog poznatih lica i one bliskosti sa kojom me Plav dočekuje. Jezero i planine daju ljepotu
predjelu, a ljudi razlog da mu se vraćam. Pred takvim jubilejom valja se priśetiti književnika koje je
dala plavsko-gusinjska kotlina, njihovih pjesničkih i proznih stranica, ali i svih onih koji su
godinama pripremali ove susrete, dočekivali goste i okupljali publiku. U razgovoru o književnosti
često ostanu u drugom planu upravo ljudi zahvaljujući kojima se taj razgovor održava. I njima
pripada dio priče o trajanju Plavskih književnih susreta.
Husein Bašić ostavio je romane, pjesme i dragocjen rad na prikupljanju usmene književnosti. Uz
njegovo „Tuđe gnijezdo“ i „Vjetar s Prokletija“, uz „Gusinjsku godinu“ i „Davidovu zvijezdu“
Zuvdije Hodžića, ovaj prostor dobija književnu snagu koja se ne može obuhvatiti njegovom
vanvremenskom veličinom. Radovan Zogović, ponikao u Mašnici, unio je u poeziju društvenu
pobunu, a zatim i snažnu zaokupljenost predjelom i proticanjem vremena. Esad Mekuli, pjesnik i
prevodilac rođen u Plavu, svojim djelom i uredničkim radom zauzeo je važno mjesto u albanskoj
književnosti. Različiti jezici i poetike ovđe imaju zajedničko zavičajno uporište, sa svim razlikama
koje njihovim djelima daju posebnost. U istoriji susreta ostala su i imena Dušana Kostića i
Vukmana Otaševića. Kostićevo „Modro blago“, namijenjeno mladim čitaocima, podśeća koliko
rano počinje veza čovjeka sa književnošću. Husein Bašić danas svojim imenom označava kuću u
kojoj se plavski programi održavaju. To ime na ustanovi svijetli među brojnim plavsko-gusinjsko-
limskim neimarima pisane riječi. Njegove knjige valja čitati, njegovu brigu za nasljeđe nastavljati, a
piscima koji dolaze omogućiti da budu saslušani sa istom pažnjom. Tako śećanje na velikane ostaje
djelatno među živim stvaraocima. A tu je i Jašar i Bajram Redžepagić i Todor Živaljević-Velički i
mnogi drugi čija pisana riječ traje.
O toj odgovornosti pisao sam i 2020. godine, u portretu Alije Redžematovića, profesora,
bibliotekara i hroničara plavskih književnih i likovnih susreta. Pažnju sam tada posvetio njegovom
dugogodišnjem radu sa knjigama i mladim ljudima. I danas smatram da se kulturno trajanje grada
najjasnije vidi kroz takvu posvećenost. Uz autora čije ime pamtimo stoji neko ko je knjigu sačuvao,
predstavio je čitaocima i učinio dostupnom novoj generaciji. Ovogodišnju jesen zato posmatram i
kao nastavak rada mnogih plavskih kulturnih poslenika.
Plavsko jezero, Lim i Prokletije pripadaju tom književnom prostoru koliko i kuće, porodične priče i
govor ljudi. Oktobarske boje po obroncima Visitora mogu se prenijeti na platno, ali se zavičaj
otkriva i u stihovima i pričama o majci, muhadžirstvu, zemlji, Limur, trajanju i opstajanju. U tome
prepoznajem bliskost ovogodišnje kolonije i književnih večeri. Pred istim predjelom slikar bira
boju, pjesnik riječ, a oboje pokušavaju da sačuvaju nešto što bi bez njihove pažnje prošlo
nezabilježeno.
Plavska kulturna jesen 2026. obuhvatila je 49. Plavske književne susrete i 24. likovnu koloniju
„Plavsko jezero“. Organizovao ju je JU Centar za kulturu „Husein Bašić“, na čijem je čelu Vladimir
Knežević, uz podršku Opštine Plav i Ministarstva kulture i medija. Iza takvog programa stoji posao
ustanove koja okuplja umjetnike, otvara prostor učenicima i omogućava publici da u svom gradu
susretne autore iz različitih sredina. Njegova vrijednost postaje vidljiva kroz ono što se u tim
susretima zaista dogodi.
Prvo veče među slikama i pjesmama
Manifestacija je otvorena 7. oktobra, a predsjednik Opštine Plav Nihad Canović govorio je o
očuvanju kulturnog nasljeđa i njegovom prenošenju budućim generacijama. U Plavu te riječi
podsjećaju na pisce i umjetnike uz čija su djela mnogi odrastali, na knjige koje bi vrijeđelo ponovo
otvoriti i približiti mlađim čitaocima. Podsjećaju i na obavezu prema ljudima koji danas stvaraju,
kojima treba pružiti podršku i prostor da svoj rad predstave sugrađanima. Volio bih da upravo takva
briga prati ove susrete i kada se program završi, da se nastavi u biblioteci, školi i razgovorima sa
mladima koji tek otkrivaju koliko je njihov kraj dao književnosti i umjetnosti.
Prva izložba, „Crnom Gorom“ Milene Mile Vladisavljević, otvorena je u Galeriji Centra za
kulturu. Na fotografijama postavke razaznaju se predjeli, kuće, ulice i voda, motivi u kojima
slikarstvo ispituje odnos prirode i prostora što ga je oblikovao čovjek. Naslov izložbe poziva na
kretanje kroz Crnu Goru. U Plavu, okruženom planinama, takvo putovanje slikom dobija posebno
polazište. Autorka pred publiku donosi svoj izbor viđenog, pa se poznati motiv može ukazati u boji
i rasporedu koje mu dotada nijesmo pridavali. Izložbu je otvorio akademki slikar Mirko Dragović.
Uz izložbu su predstavljeni učesnici 24. likovne kolonije. Prema oznakama zemalja u programu,
Crnu Goru predstavljali su Angelina Janjušević, Mirko Dragović, Kaltrina Hoti, Arijeta Lucević,
Žarko Plavšić, Senadin Pupović, Jana Rahović i Mile Albijanić. Jasna Pavlović predstavljena je kao
umjetnica iz Srbije, a Milena Mila Vladisavljević iz Hrvatske. Desetoro stvaralaca našlo se pred
mogućnošću da nekoliko dana rada veže za Plav, svako sa sopstvenim likovnim iskustvom i
interesovanjem. Vladisavljević je samostalnom izložbom i učešćem u koloniji povezala dva oblika
susreta sa publikom. Pupović i Hoti bili su zastupljeni i u pjesničkom programu. Ta podudaranja
daju manifestaciji prirodnu unutrašnju vezu. Iza odvojenih satnica stoje ljudi čije stvaralaštvo
prelazi iz jednog izraza u drugi, pa ih publika može upoznati potpunije nego na jednoj samostalnoj
večeri.
Potom je u Velikoj sali održan akustični koncert Neše Galije. Izvještaj organizatora bilježi
zajedničko pjevanje izvođača i publike. Na koncertnim fotografijama vidi se odnos pozornice i
gledališta, podignute ruke i lica okrenuta prema muzici. Akustični nastup nosi poseban zahtjev, jer
glas i gitara ostaju blizu slušaocu. U takvom susretu prepoznata pjesma lako izlazi iz okvira samog
izvođenja i postaje dio zajedničke večeri. Prvi dan tako je imao jasan raspon, od slikarske postavke
do pjesme koju publika poznaje. Književni susreti otvoreni su u društvu drugih umjetnosti. Riječ je
kroz naredne programe preuzimala sve više prostora, zadržavajući vezu sa slikom i muzikom koja
je ustanovljena već na početku.
Umjetnost među prijateljima, Plavnik među svojima
Tokom manifestacije učesnici kolonije nastavili su rad u Plavu i njegovom okruženju. Jedan važan
detalj spojio je slikare pred štafelajima, drugi zajedničko okupljanje kraj jezera. U takvim
prizorima kolonija dobija svoju stvarnu sadržinu. Platno je pred umjetnikom, rad je još otvoren, a
predio može promijeniti zamisao sa kojom je započet. Slika nastaje u vremenu koje se ne može
svesti na svečano predstavljanje njenog autora. Organizator je zabilježio i održavanje likovne
radionice kojoj je prisustvovao preśednik Crne Gore Jakov Milatović, upoznajući se sa radom
umjetnika. Fotografije uz objavu prikazuju i mlade učesnike okupljene u prostoru Centra za kulturu.
Prisustvo mladih uz umjetnike vrijedi njegovati upravo zbog neposrednog iskustva rada. Pred
gotovom slikom posmatrač vidi rezultat, a uz onoga ko slika može da nasluti koliko izbora,
pokušaja i strpljenja prethodi tom rezultatu.
Osmi oktobar donio je omaž Ismetu Markoviću-Plavniku u holu Centra za kulturu. O njegovom
životu, stvaralaštvu i književnoj zaostavštini govorili su Senada Đešević, Aleksandar Laković i
Faruk Dizdarević. Program je moderirala Aleksandra Laban. Veče posvećeno jednom piscu okupilo
je sagovornike oko njegovog djela i vratilo ga u javni književni razgovor grada. Marković Plavnik,
rođen 1948. u plavskom Prnjavoru, preminuo 2017. godine, djelovao je kao pjesnik, filozof i
prevodilac. Sam dodatak Plavnik njegovom imenu nosi prepoznatljivu pripadnost. Grad se takvom
piscu odužuje i kada otvori razgovor o složenosti njegovog rada, o knjigama koje su ostale i
čitaocima koji će ih tek otkriti. Održani omaž pružio je priliku da se ta veza obnovi pred publikom.
U godini pred pedeseto izdanje susreta, povratak Plavniku ima naročit smisao. Dugovječnost
manifestacije vidi se i u njenoj sposobnosti da sačuva pojedinačnu književnu biografiju. Uz nova
imena ostaje mjesto za autora koji više ne može stupiti pred mikrofon, ali čije djelo još može
podstaći pitanje, neslaganje ili novo čitanje. Tu je najpouzdanija mjera književnog śećanja.
Petak u znaku knjige
U petak, 9. oktobra, učenici OŠ „Hajro Šahmanović“ iz Plava i OŠ „Petar Dedović“ iz Murina
razgovarali su sa Sonjom Milovanović i Slobodanom Zoranom Obradovićem. Susret „Riječ koja
raste“ održan je u holu Centra za kulturu. Uz pisce i učenike bili su nastavnici, a fotografije bilježe
mladu publiku i učenice sa listovima pripremljenog teksta. Književnost je tog jutra imala lica onih
kojima će sjutra pripadati biblioteka i pozornica.
Takvi susreti zaslužuju ravnopravno mjesto u hronici manifestacije. Pisac pred učenicima odgovara
i za način na koji će im približiti knjigu. Važno je da dijete ośeti kako u jeziku postoji prostor za
njegovu radoznalost, njegovu nedoumicu i vlastiti pokušaj. Učenicima iz Plava i Murina pružena je
prilika da autora upoznaju kao sagovornika. Taj neposredni odnos može potrajati i kada se zaboravi
tačan datum školskog izlaska.
Večernji program donio je predstavljanje zbirke priča „Autograf“ Afana Latića. Za razgovor sa
autorom program je najavio Slobodana Marunovića. Fotografije sa promocije prikazuju programski
razgovor uz primjerke knjige i publiku okupljenu u holu. Poslije jutarnjeg susreta sa učenicima, ista
ustanova otvorila je prostor savremenoj prozi i pitanjima koja ona postavlja odraslom čitaocu. Latić
je o „Autografu“, na ranijem podgoričkom predstavljanju, govorio kroz odnos oca i sina, ćutanje u
porodici i povratak kući odrastanja. U njemu prepoznajemo pitanja koja uvijek bude čitaoce ovako
vrijednim djelima. Za kraj sa iskustvom odlazaka i povrataka takva proza ima jasan ljudski odjek.
Čovjek može promijeniti grad i mjesto boravka, a da razgovor koji je ostavio kod kuće ostane
itekako važan. Književnost se često vraća upravo takvim mjestima. Naslov „Autograf“ u tom
čitanju dobija intimniji smisao, kao pitanje o tragu koji jedni u drugima ostavljamo.
Zavičaj u sedam pjesničkih glasova
U nastavku večeri svoju poeziju predstavili su Sajma Feratović, Afan Latić, Senadin Pupović,
Kaltrina Hoti, Bajram Neljković, Rasim Rale Gutić i Asija Koljenović. Program su vodili i stihove
kazivali glumci Slobodan Marunović i Slađana Bubanja-Merdović. Objavljeni izvještaj sa zavičajne
večeri donosi sva ova imena, a zajednički prostor nastupa omogućio je da se različiti pjesnički
putevi približe istoj publici.
Sajma Feratović je svojim pjesničkim nastupom dala posebnu draž večeri. Njeno jezgrovito
kizvođenje može nas pratiti dok razmišljamo o poeziji i njenoj potrebi da unutrašnjem iskustvu nađe
oblik. U osvrtima na Feratović zabilježena je i njena posvećenost usmenoj lirici plavsko-gusinjskog
kraja. Pjesnikinja tako svojim autorskim radom i interesovanjem za naslijeđenu pjesmu učestvuje u
istom razgovoru koji ova manifestacija nastavlja. Latić se poslije proznog predstavljanja našao
među pjesnicima. Hoti i Pupović povezali su pjesničko veče sa likovnom kolonijom. Uz njih su svoj
stih donijeli Neljković, Gutić i Koljenović. Zavičajna pripadnost u takvom društvu ostavlja prostor
različitim iskustvima i izrazima. Svako ime nosi zaseban odnos prema kraju, a susret omogućava da
se te razlike čuju jedne uz druge. Slobodan Marunović glumac i reditelj kao i Slađana Bubanja
svojim su vođenjem i kazivanjem stihova toj večeri dali jasnu scensku cjelinu. U književnom
programu glumačka riječ ima ośetljiv zadatak. Potrebno je čuvati ritam pjesme, razgovijetnost i
prostor za pjesnika čiji je tekst pred publikom. Njihov doprinos pripada upravo toj kulturi snažne i
emotivno prenesene riječi, od koje zavisi kako ćemo čuti i ono što smo ranije pročitali.
Senadin Pupović učestvovao je u zavičajnoj pjesničkoj večeri i u likovnoj koloniji. Ljekar, pjesnik i
slikar, rođen u Plavu, u ovogodišnjem programu bio je prisutan u dva umjetnička izraza. Ta širina
rada zaslužuje pažnju, ali mu se kao pjesniku najprisnije prilazi kroz same tekstove. U njima se
zavičaj otkriva kroz vezanost za ljude, kuću i predio. Ljubav prema kraju dobija oblik koji čitalac
može da vidi i prepozna. Pupović pripada i porodici u kojoj književno śećanje ima svoje ime.
Njegov otac Ahmet Pupović bio je pisac i sakupljač usmenog stvaralaštva plavsko-gusinjskog kraja.
Taj podatak približava kulturno okruženje iz kojeg Senadin dolazi, uz punu samostalnost njegovog
pjesničkog rada. U književnom trajanju Plava važne su i takve porodične veze, način na koji
interesovanje za govor i knjigu prelazi iz jedne generacije u drugu, dobijajući drugačiji autorski
izraz. Kada njegove pjesme čitamo uz Pupovićevo učešće na zavičajnoj večeri, postaje jasnije zbog
čega njegovom djelu pripada posebno mjesto u priči o Plavu. Vrt i rijeka, majčin dar i ośećanje
pripadnosti nose iskustvo koje je istovremeno lično i blisko drugim ljudima. Pupovićev pjesnički
glas ostaje uz glasove Sajme Feratović, Afana Latića, Kaltrine Hoti, Bajrama Neljkovića, Rasima
Rala Gutića i Asije Koljenović. Njihov zajednički nastup potvrdio je da zavičajna književnost živi
kroz autore koji danas pišu i izlaze pred svoju publiku.
Pred završnom pozornicom
Rad slikara bio je usmjeren ka izložbi 24. kolonije „Plavsko jezero 2026“, najavljenoj za 10.
oktobar u 18 časova u Galeriji Centra za kulturu. Završno predstavljanje nastalih radova u programu
stoji uz književno veče. Centralno veče 49. Plavskih književnih susreta održano je 10. oktobra u
Velikoj sali. Zajednička promocija okupila je učesnike na pozornici, uz projekciju punog naziva
programa i motive knjiga i pera. Bio je to susret pisaca i publike u gradu u kojem književnost ima
svoje mjesto i vjerne čitaoce. Violina na pozornici upotpunila je ambijent večeri posvećene
umjetnosti.
Regionalni obuhvat završnice jasno je određen objavljenim programom. Iz Crne Gore najavljeni su
Violeta Manović, Gordan Čampar, Adnan Avdić, Mark Pashku Lucgjonaj, Jovan Drašković i
Spasoje Bajović. Bosnu i Hercegovinu u programu predstavljaju Jasmina Hanjalić i Zehra
Maksumić. Iz Srbije su učestvovali Emsura Hamzić, Izudin Ašćerić, Selvija Ferizović i Sonja
Milovanović, a sa Kosova Shyqri Galica i Arbnesha Kelmendi-Draga. Za muzički dio najavljena je
violinistkinja Eleonora Vujović. Hrvatska je u cjelini manifestacije zastupljena učešćem Milene
Mile Vladisavljević u likovnom programu.
Taj krug zemalja pokazuje širinu poziva koji je Plav uputio. Posebno je dragocjeno prisustvo
kosovske književnosti u programu grada kojem pripada i književno nasljeđe Esada Mekulija. Uz
autore iz Bosne i Hercegovine i Srbije, i Crne Gore otvara se mogućnost razgovora o različitim
književnim iskustvima prostora koji se međusobno dobro poznaju, ali imaju još mnogo toga da
pročitaju jedni o drugima. Takvim susretima vrijedi dati nastavak kroz prevode, dostupne knjige i
buduće programe. Poseban doprinos programu centralne večeri dalo je izvođenje pjesama plavsko-
gusinjskog kraja u okviru obraćanja profesorice Senade Đešević. Uz savremenu autorsku riječ
začuo se izraz usmenog nasljeđa, pjesma vezana za govor i život ovoga prostora. Taj dio večeri
približio je gostima ono što se u zavičaju prenosi slušanjem, izgovorom i melodijom. U književnom
susretu dobilo je mjesto i iskustvo koje je živjelo prije štampane knjige.
Dramski prvak Slobodan Marunović i Slađana Bubanja-Merdović svojim vođenjem, govornom
kulturom i scenskim prisustvom dali su završnoj noći posebnu ljepotu i dostojanstvo. Njihova uloga
pokazala je koliko književnom programu znači promišljeno vođenje. Najava usmjerava pažnju
prema autoru, razgovijetna riječ približava tekst, a odmjereno prisustvo čuva cjelinu večeri. U tome
je vrijedan doprinos ovo dvoje umjetnika plavskoj jeseni. Posebni vrijendi i lijepi segmenti na
violini bili su od mlade Elenore Vujović. Posebno priznanje zaslužuju direktor Centra za kulturu
„Husein Bašić“ Vladimir-Vlado Knežević i svi zaposleni, koji su velikim trudom, pažljivom
organizacijom i srdačnim odnosom prema učesnicima iznijeli zahtjevan posao realizacije ovako
sadržajne i složene manifestacije.
Iako nas je na završnoj večeri kiša zasipala svojim srebrnim kapljicama, bilo je teško poći iz Plava.
Ostalo je još ponešto da se kaže, da se prijatelju pruži ruka i obeća novi dolazak. Plavska kulturna
jesen privedena je kraju, a ja sam odlazio zahvalan za susrete, za stihove i za ljude zbog kojih mi je
ovaj kraj odavno blizak. Sljedeći put okupiće nas pedeseti Plavski književni susreti. Do tada, neka
knjige koje smo ovih dana predstavljali i pominjali nađu nove čitaoce. Biće to najljepši nastavak
ovih večeri.
