Foto:Shutterstock
Dom bi djeci trebalo da pruža osećanja emocionalne i fizičke sigurnosti, ali česte roditeljske svađe mogu da ga naruše.
Djeca mogu mnogo da nauče kada posmatraju roditelje koji nesuglasice rešavaju mirno i konstruktivno, ali učestali i intenzivni sukobi mogu uticati na način na koji kasnije doživljavaju odnose.
Obrasci koje djeca razviju kako bi se nosila s napetom atmosferom ponekad se zadržavaju i u odrasloj dobi. Mogu se odraziti na komunikaciju, povjerenje i način suočavanja s neprijatnim emocijama. Djeca koja odrastaju uz roditelje koji se često svađaju mogu osam takvih obrazaca ponašanja prenijeti i u odraslu dob.
Izbjegavaju razgovore o problemima
Osobe koje su kao djeca sukobe povezivale sa strahom i napetošću mogu da pokušavaju da ih izbjegnu i kad odrastu. Umjesto da otvoreno kažu šta ih muči, ponekad potiskuju osjećanja jer očekuju negativnu reakciju druge osobe. Ćutanje im tada može djelovati sigurnije od mogućnosti da razgovor preraste u svađu, piše YourTango.
Burno reaguju
Odrastanje uz česte i intenzivne svađe može uticati i na način reagovanja u konfliktnim situacijama. Neki ljudi postaju izuzetno defanzivni kada im neko ukaže na problem, dok drugi dugo potiskuju emocije prije nego što burno reaguju. Ako tokom odrastanja nisu imali dobar primjer mirnog rešavanja nesuglasica, takvu komunikaciju mogu teže razvijati kasnije.
Traže utjehu i potvrdu drugih
Ako je osjećanje sigurnosti u djetinjstvu zavisilo od toga da li su roditelji u dobrim odnosima, osoba može i kasnije da traži sigurnost u spoljašnjim okolnostima. To može da se ogleda kao snažna potreba za potvrdom, oslanjanje na druge ljude ili izbjegavanje svega što izaziva neprijatna osjećanja. U partnerskim odnosima nekima je zato posebno teško da se nose s neizvjesnošću ili mogućnošću odbacivanja.
Stalno analiziraju druge
Djeca koja ne znaju kada bi mogla da započne nova svađa mogu naučiti da pomno prate raspoloženje ljudi oko sebe. U odraslom uzrastu mogu obraćati veliku pažnju na ton glasa, govor tijela ili sitne promjene u ponašanju drugih kako bi što prije prepoznali mogući sukob. Takva stalna pripravnost može otežati opuštanje u odnosima čak i kada stvarne opasnosti nema.
Pretjerano se izvinjavaju
Potreba za održavanjem mira može se odražavati i kroz često izvinjavanje, čak i kada osoba nije učinila ništa loše. Neko ko je kao dijete pokušavao da izbegne dodatnu napetost može naučiti da stavlja sopstvene potrebe u drugi plan kako ne bi izazvao negativnu reakciju. Taj obrazac kasnije može da se pretvori u ugađanje drugima i preuzimanje krivice koja mu ne pripada.
Probleme zadržavaju za sebe
Ako su roditeljski sukobi zauzimali veliki dio emocionalnog prostora u domu, dijete može naučiti da za njegove probleme nema mesta. U odraslom dobu zato može pokušavati sve da riješi samostalno umesto da razgovara s partnerom, prijateljima ili drugim bliskim osobama. Potiskivanje problema kratkoročno može spriječiti neprijatan razgovor, ali otežava otvorenu komunikaciju.
Teško vjeruju drugima
Česte svađe između roditelja mogu narušiti djetetova osjećanja predvidljivosti i sigurnosti u bliskim odnosima. Zbog toga nekim ljudima kasnije treba više vremena da steknu povjerenje u partnera ili u druge bliske osobe. Mogu očekivati sukob ili razočaranje čak i kada druga osoba nije dala razlog za takvu sumnju.
Prihvataju loša izvinjenja
Osobe kojima su sukobi posebno neprijatni ponekad žele što prije da završe raspravu, čak i ako problem zapravo nije riješen. Zbog toga mogu prihvatiti površno ili neiskreno izvinjenje samo kako bi ponovo uspostavile mir. Umjesto da izraze šta ih je povredilo i zatraže stvarno rešenje, mogu zanemariti sopstvene emocije kako bi izbjegle nastavak sukoba.
Izvor:DAN
