Autorsko veče novinara, publiciste i dokumentariste Đoke Dukaja održano je u srijedu, 24. juna
2026. godine, sa početkom u 19 časova, u JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ na Cetinju.
Veče je bilo posvećeno njegovom višedecenijskom radu u novinarstvu, kulturi, publicistici i
dokumentarnom stvaralaštvu, a cetinjskoj publici pružilo je priliku da se bliže upozna sa autorom
čiji je profesionalni i stvaralački put duboko vezan za riječ, glas, zavičaj, jezik i odgovornost prema
ljudima i vremenu kojem je svjedočio.
Program je lijepo, odmjereno i profesionalno vodila moderatorka Saša Božović, dajući večeri
toplinu, ritam i dostojanstvenu mjeru. Njeno vođenje omogućilo je da razgovor sa Đokom Dukajem
dobije prirodan tok, a da se njegov životni i stvaralački opus predstavi publici na sadržajan,
neposredan i ljudski način. O stvaralačkom doprinosu Đoke Dukaja govorio je književnik i
publicista Božidar Proročić, posebno ukazujući na značaj njegovog novinarskog, dokumentarnog i
kulturnog rada. Proročić je istakao da je ovo veče bilo posvećeno čovjeku koji je decenijama
strpljivo bilježio ljude, događaje, glasove i sudbine, ostavljajući iza sebe dragocjena svjedočanstva
jednog prostora i jednog vremena.
Posebno je naglasio da je Đoka Dukaj, kao etnički Albanac iz Zatrijepča i Malesije, časno čuvao
svoj maternji albanski jezik, njegovu ljepotu, snagu i dostojanstvo, ali da je istovremeno gradio
mostove prijateljstva i povjerenja sa svim dobrim ljudima u Crnoj Gori. Njegov rad pokazuje da
jezik nije zid među ljudima, nego prostor susreta, razumijevanja i uzajamnog poštovanja.
„Ovakve večeri multikulturalnog tipa izuzetno su važne i neophodne da bismo bili bliži jedni
drugima“, kazao je Proročić.
On je dodao da Dukajev rad pripada albanskoj zajednici kojoj je duboko odan, ali i široj kulturnoj i
građanskoj Crnoj Gori. Čuvajući svoj albanski jezik i identitet, Dukaj je, kako je istaknuto,
istovremeno potvrđivao onu najljepšu sliku Crne Gore u kojoj se različitosti ne potiru, već se
prepoznaju kao zajednička vrijednost.
U okviru večeri predstavljena je i monografija „Prvi valovi“, posvećena radu Redakcije Radija Crne
Gore na albanskom jeziku. Riječ je o publikaciji koja kroz fotografije, ilustracije, zapise i podatke
donosi važno svjedočanstvo o nastanku, razvoju i značaju ove redakcije, kao i o ljudima koji su
svojim radom ugrađeni u njeno trajanje.
Govoreći o značaju monografije, Proročić je istakao da je Dukaj kroz rad u Redakciji na albanskom
jeziku nekadašnjeg Radio Titograda i kasnije Radija Crne Gore na najljepši način približavao
ljepotu albanskog jezika i kulture i onima koji taj jezik ne govore. Time je, kako je naglasio,
doprinosio i boljem razumijevanju među ljudima, narodima i kulturama u Crnoj Gori.
„On je na najljepši način predstavio ljepotu i vrijednosti svog albanskog jezika, ali je istovremeno
poštovao i čuvao širi jezički, kulturni i građanski prostor Crne Gore“, zaključio je Proročić.
Đoka Dukaj je, govoreći o svom profesionalnom putu, podsjetio da je u novinarstvu proveo tri
decenije i da je imao privilegiju da se bavi poslom koji je istinski volio. Njegov novinarski rad bio
je usmjeren ka ljudima, događajima i temama koje su obilježavale svakodnevicu, ali i ostavljale
dublji trag u zajednici.
„Radio sam u novinarstvu punih trideset godina. Trudio sam se da zabilježim događaje, dešavanja i
ličnosti koje su u svoje vrijeme radile, doprinosile i ostavile nešto vrijedno ne samo za današnje, već
i za buduće generacije“, istakao je Dukaj.
Posebno se osvrnuo na razgovore sa starijim ljudima, neposrednim učesnicima važnih događaja,
čije su iskrene priče predstavljale izuzetno važan izvor za njegov dokumentarni i publicistički rad.
Upravo kroz takve priče, Dukaj je nastojao da sačuva ono što bi bez novinarskog zapisa lako moglo
biti izgubljeno u protoku vremena.
Tokom večeri podsjećeno je da je Đoka Dukaj rođen 1962. godine u Zatrijepču, u Malesiji. Svoj
profesionalni put započeo je u vrijeme razvoja privatnih medija, radeći u Radio Miru, RTV Teuta i
RTCG. Kao novinar Redakcije na albanskom jeziku Radija Crne Gore sarađivao je sa brojnim
redakcijama, pripremajući reportaže, tematske priloge, informativne sadržaje i priče iz
svakodnevnog života. Osim novinarstva, bio je aktivan i u kulturno-umjetničkom životu, naročito
kroz rad KUD-a „Besa“ iz Zatrijepča, kao i u Udruženju Karnevali-Koret. Jedan je od osnivača
Federacije karnevalskih gradova Crne Gore, u kojoj je dugo obavljao funkciju potpredsjednika.
Važno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju dokumentarne emisije i filmovi. Među njima se
izdvajaju dokumentarni serijal „Ruka pomirenja“, posvećen krvnoj osveti na prostorima Crne Gore,
Albanije i Kosova, dokumentarni film „Vječnost Bese“, nastao povodom četrdeset godina od umira
krvi u Malesiji, kao i filmovi „Na zidu bola“, „Vjeran Bogu i narodu“, „Djela ne umiru“ i drugi.
Pored monografije „Prvi valovi“, Dukaj je objavio i zbornik publicističkih radova „Vječnost riječi“.
Već sami naslovi ovih knjiga simbolično govore o njegovom stvaralačkom putu: valovi kao glas
koji se širi prostorom, riječ kao trag koji ostaje, a vječnost kao ono što nadživi trenutak.
Za svoj rad Đoka Dukaj je dobitnik više nagrada i priznanja, među kojima su Godišnja novinarska
nagrada Radija Crne Gore 2016. godine, Godišnja nagrada Glavnog grada Tuzi 2017. godine za
doprinos stvaralačkim vrijednostima značajnim za Tuzi i šire, kao i Diploma Društva crnogorskih
novinara za poseban doprinos razvoju crnogorskog novinarstva.
Autorsko veče u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Njegoš“ bilo je susret sa čovjekom koji je svoj glas
ugradio u radio-talase, svoju riječ u novinske stranice, svoju emociju u dokumentarne zapise, a
svoju ljudskost u odnose sa porodicom, prijateljima, kolegama, zavičajem i Crnom Gorom. Zato je
veče posvećeno Đoki Dukaju na Cetinju potvrdilo da kultura, novinarstvo i javna riječ imaju snagu
da povezuju ljude, jezike i zajednice. Ovakvi važni multikulturalni susreti podsjećaju da postoje
stvaraoci čiji rad ostaje kao važna spona između naroda, zavičaja, sjećanja i budućih generacija.
