U srijedu, 13. maja, u prepunoj Multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović” održana je promocija zbirke poezije „Manifest svjetlosti” – autorke Irene Ivanović, književno veče koje je pokazalo da poezija još uvijek ima moć da okupi ljude oko istine, emocija i duhovnog traganja.
U sali se tražila stolica više. Oko dvadesetak posjetilaca promociju je ispratilo stojeći, a profesor Čedomir Čupić ih je, sa posebnim poštovanjem, nazvao „stojicima”, naglašavajući da upravo takva publika potvrđuje da književnost nije izgubila svoju snagu ni dostojanstvo.
O knjizi su govorili profesor dr Čedomir Čupić, politikolog i profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu i Vanja Kovačević, istaknuti crnogorski novinar i publicista. Stihove iz zbirke kazivala je Anastasija Brajović, dok je muzički dio programa, uz gitaru, oplemenila Kristina Miljenović, učenica JU Srednje muzičke škole „Vasa Pavić”.
O zbirci je zapisano:
– Postoje knjige koje se otvaraju kao vrata – naglo, jasno, sa namjerom da uvedu. A postoje one koje se otvaraju kao prag. Upravo takva je zbirka poezije ‘Manifest svjetlosti’ Irene Ivanović: tiha, nenametljiva, ali duboko uznemirujuća u svojoj istini.
Ova poezija, kako je istaknuto, ne traži površnog čitaoca, već onoga koji je spreman da zastane, oslušne i dozvoli riječima da ga dotaknu na najdubljem mjestu bića. Svjetlost o kojoj Irena Ivanović piše nije savršena ni netaknuta, to je svjetlost koja je prošla kroz lomove, tamu i iskušenja, ali je uprkos svemu ostala postojana.
Profesor Čupić je u svom obraćanju podsjetio na Aristotelovo viđenje pjesništva kao najuzvišenije stvaralačke djelatnosti, naglasivši da se ideje najprije rađaju u pjesničkoj mašti.
Irena, propitujući nepočinstva stvarnosti, krči puteve čovječnosti kao mogućnosti u budućnosti. Ona pjeva kako bi suprotstavila drugačije i bolje svijetu koji nagriza sumnja i duhovno rasulo – istakao je Čupić.
Govoreći o suštini stvaranja, profesor je podsjetio i na stih:
„Pustite me da sanjam.
Ako je taj san moj život – ne budite me!” i
dodao da pjesme nisu proizvod elementarne prirode, već duhovne tvorevine u obliku vrijednosti, te da upravo zbog toga stvaranje pripada svijesti i samosvijesti, ostavljajući iza sebe trag koji nadživljava prolaznost.
Stvaranje prosvjetljuje, zato nije slučajno što je Irena svoju zbirku nazvala „Manifest svjetlosti”. Ona u svojim pjesmama osvjetljava i lično i nadiskustveno, ono što dolazi kao dar duha. Njena poezija zahvata i vidljivu i nevidljivu stvarnost, a upravo u toj nevidljivoj odvija se najveća drama života – kazao je profesor Čupić.
Veče je proteklo u atmosferi duboke pažnje, emocija i unutrašnje tišine koju može stvoriti samo istinska poezija. Publika nije prisustvovala samo promociji knjige, već susretu sa riječima koja ne traže prolaznu pažnju, već trajno mjesto u čovjekovoj nutrini.
Pjesme Irene Ivanović predstavljaju snažnu egzistencijalnu minijaturu u kojoj se sudaraju vrijeme i bezvremenost, materijalno i duhovno, istina i praznina. To nisu pjesme koje se čitaju samo razumom, već se osjećaju unutrašnjim sluhom…
