Svi susjedi Crne Gore, neko više neko manje, imaju aspiracije da postanu članice EU,
ali i međusobne sporove koji su im teg na putu ka članstvu.
U ranijoj analizi CDT-a koja se bavi principom dobrosusjedskih odnosa (GNR)
bavili smo se neriješenim sporovima koje Crna Gora ima sa susjednim državama kao i
politizacijom tih problema, te nedosljednom primjenom ovog principa od EU.
EU ne dozvoljava unošenje međusobnih sporova u članstvo, što znači da će države
Zapadnog Balkana, prije eventualnog članstva imati mnogo toga što će morati da riješe.
Ovi problem ne tiču se samo graničnih sporova, već ih dosta vuče korijene iz prošlosti,
ratova, ali i neriješenog statusa manjinskih naroda u tim zemljama.
Albanija je za Grčku, formalno, i dalje neprijatelj
Albanija i Crna Gora tako, u formalnom smislu, imaju otvoreno pitanje granica na moru,
što je Evropska komisija posljednji put konstatovala u izvještajima iz 2021. Tada je
crnogorsko MVP saopštilo da je Crna Gora pripremila neophodnu dokumentaciju za
potpisivanje Ugovora o državnoj granici između Crne Gore i Albanije, ali da se još čeka
odgovor zvanične Tirane.
Ipak, granica sa Albanijom u praksi funkcioniše stabilno, dok se preostala tehnička
pitanja vezana za njeno formalno uređenje rješavaju u okviru redovne bilateralne
saradnje.
Svakako, pitanja Albanije sa Crnom Gorom čine se manje težim za riješiti od onih koje
imaju sa Grčkom.
Razgraničenje na moru između Albanije i Grčke predstavlja jedno od najosjetljivijih
pitanja u njihovim odnosima. Prije svega, spor oko granice na Jonskom moru. Iako
zvanične teritorijalne pretenzije ne postoje, istorijsko nasljeđe i narativi nacionalističkih
grupa – poput zahtjeva u Grčkoj koji se pozivaju na Sjeverni Epir ili albanskih inicijativa
vezanih za područje Čamerije – povremeno dodatno opterećuju politički ambijent u
kojem se vode pregovori. Tu nije kraj problemima između ova dva susjeda. Iako su dvije
zemlje formalno potpisale Sporazum o prijateljstvu, saradnji, dobrosusjedstvu i
bezbjednosti 1996. godine, kao i Dokument o strateškom partnerstvu 2018. godine, ove
dvije članice NATO tehnički su i dalje u ratnom stanju. Grčka je u oktobru 1940.
proglasila Albaniju neprijateljskom državom, nakon napada fašističke Italije iz okupirane
Albanije.
Ta odluka formalno još nije ukinuta. Iako je grčka Vlada 1987. najavila ukidanje i upravni
sud Grčke (Državni savjet) zaključio da „Albanija prestaje biti neprijateljska država“,
odluka grčkog parlamenta ili predsjednika o zvaničnom ukidanju zakona nikada nije
uslijedila.
Drugi ključni izvor tenzija u bilateralnim odnosima jeste pitanje zajednice Čama –
albanske manjine koja je do kraja Drugog svjetskog rata živjela u oblasti Epira u Grčkoj.
Posebne muke ima Bosna i Hercegovina. Ova država u okviru bivše Jugoslavije nije
imala nijednu spoljnu granicu, pa je nakon sticanja nezavisnosti morala sve svoje
državne granice utvrditi kroz bilateralne sporazume. Od ukupno tri granične linije sa
susjednim državama, samo je granica sa Crnom Gorom, i to tek nakon tenzija vezanih
za Sutorinu, pravno uređena, dok odnosi sa Hrvatskom i Srbijom i dalje sadrže otvorena
pitanja.
Problemi Bosne sa Srbijom i Hrvatskom
Bosna i Hercegovina i Hrvatska potpisale su 30. jula 1999. godine Sporazum o državnoj
granici, kojim je definisana granica na osnovu stanja iz 1991. godine. Ovaj sporazum
nije nikada ratifikovan u parlamentima dviju država, iako se u praksi najvećim dijelom
primjenjuje a neriješen status postaje tema koja se politizuje u predizbornim
kampanjama.
Između ostalog, BiH i Hrvatska se spore oko ostrvaca Mali i Veliki Škoj i vrha poluostrva
Klek u Neumskom zalivu, gdje Hrvatska osporava razgraničenje pozivajući se na
istorijsko pravo nekadašnje Dubrovačke Republike. Sporan je i dio granice na rijeci Uni
kod Bosanske i Hrvatske Kostajnice, gdje se nalazi ostrvo sa tvrđavom koje je pripalo
Hrvatskoj, što BiH entitet Republika Srpska spori, kao i područja u blizini Željave, Martin
Broda i planine Plješevice, gdje linija granice dijeli naselja i teritorije dviju država.
BiH i Srbija do danas nisu u potpunosti riješile pitanje međusobne granice nakon
raspada Jugoslavije.
Nekoliko djelova uglavnom duž rijeke Drine i dalje je predmet spora između ove dvije
zemlje, za koje je EK konstatovala da je razgraničenje BiH–Srbija i dalje otvoreno
pitanje, uz potrebu dogovora posebno oko dvije hidroelektrane na Drini i dijela pruge
Beograd-Bar koja prolazi kroz teritoriju BiH.
Najvažnije tačke sporenja između BiH i Srbije odnose se na hidroelektrane „Zvornik“ i
„Bajina Bašta“ na Drini, gdje Srbija, koja upravlja ovim objektima, predlaže da se
granica pomjeri na lijevu obalu rijeke kako bi čitava infrastruktura ostala u njenom
vlasništvu. BiH, s druge strane, smatra da pitanje korišćenja ovih postrojenja treba
urediti posebnim sporazumom nakon što se definiše konačna granica.
Drugi spor odnosi se na dio željezničke pruge Beograd–Bar koja oko 12 kilometara
prolazi kroz teritoriju BiH u opštini Rudo, što Beograd želi da izmijeni teritorijalnom
kompenzacijom kako bi cijela trasa pruge bila u Srbiji.
Treće sporno područje nalazi se u pograničnom pojasu između Bosne i Hercegovine i
Srbije duž rijeke Lim, gdje je linija razgraničenja zbog toka rijeke ostala neprecizna.
Određeni dijelovi teritorije formalno pripadaju BiH, ali se u praksi nalaze pod
administrativnom nadležnošću Srbije. Beograd predlaže korekciju granice kako bi tok
Lima postao jasna razdjelnica, uz teritorijalnu kompenzaciju po principu „metar za
metar“. Ovo pitanje ostaje otvoreno zbog razlika u stavovima i izostanka političkog
konsenzusa unutar institucija BiH.
Dejton, genocid i izborni turizam
Odnosi BiH sa Srbijom, opšte je poznato, opterećeni su identitetskim pitanjima koja
proizlaze iz posebnog statusa Republike Srpske (RS) i njenih institucionalnih i političkih
veza s Beogradom.
Iako Dejtonski sporazum predviđa mogućnost uspostavljanja „posebnih paralelnih
veza“ između entiteta i susjednih država, praksa saradnje Republike Srpske i Srbije
često prevazilazi tehničke i kulturne okvire koje je Dejton imao na umu. Zvanični
Beograd javnosti plasira stav da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, a u
praksi je razvio intenzivnu političku saradnju praćenu učestalim javnim porukama
podrške liderima RS.
Dodatne napetosti izazvala je i rasprava o Rezoluciji Generalne skupštine UN o
genocidu u Srebrenici iz maja 2024, kada je Srbija aktivno lobirala protiv usvajanja
dokumenta, što je BiH doživjela kao negiranje zločina i podrivanje pomirenja.
Konačno, miješanje u izborne procese i izborne zloupotrebe – poput učešća birača iz
Srbije na lokalnim izborima u Srebrenici, kao i dovoženja glasača iz Republike Srpske i
glasanja visokih funkcionera RS na beogradskim izborima 2024, što je zabilježio i
Evropski parlament – pokazuju koliko identitetska povezanost Srba u obje države i dalje
komplikuje bilateralne odnose.
Naravno, ovo nisu svi problem zemalja Balkana. U narednoj analizi bavićemo se
komplikovanim otvorenim pitanjima Srbije, Kosova i Sjeverne Makedonije.
Jelena Jovanović, izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me
