Foto:Ambasada Palestine
Osmi mart, dan koji bi trebalo da slavi snagu i otpornost žena širom svijeta, palestinske žene i djevojke dočekuju u užasnoj stvarnosti usljed kontinuiranog izraelskog genocida. Žive u nezamislivom stanju patnje i traume, primorane da trpe smrt, prisilno raseljavanje, glad, zatvaranje i mučenje, uključujući seksualno nasilje.
Do 8. marta 2026. godine, od 73.187 Palestinaca ubijenih od strane izraelskih okupacionih snaga, 12.400 su žene. Hiljade žena ubijene su ili ranjene dok su bježale, neke držeći bijele zastave, druge grleći svoju djecu. Žene i djeca čine 69% od ukupnog broja od 180.772 ranjenih.
Štaviše, 70% nestalih osoba u Pojasu Gaze usljed izraelske agresije su žene i djeca, od njih 4.700 nestalih. Izvještaji iz Gaze pokazuju da je skoro dva miliona ljudi bilo prisilno raseljeno iz svojih domova tokom izraelske agresije, od čega polovinu čine žene.
Na Zapadnoj obali, izraelske vojne i doseljeničke agresije imale su za cilj učvršćivanje puzeće aneksije i etničkog čišćenja, a najnovije je bilo širenje palestinskog oduzimanja zemlje, ograničenja palestinske gradnje i ograničavanje pristupa prirodnim resursima. Ove politike predstavljaju očigledna kršenja međunarodnog prava i prijete palestinskom prisustvu u vitalnim područjima, posebno selima i beduinskim i poljoprivrednim zajednicama.
To stvara trajno okruženje straha i nesigurnosti, ometajući sposobnost žena da se slobodno kreću, rade, upravljaju svojim projektima i pristupaju svojoj zemlji i sredstvima za život.
Palestinske žene u ovom kontekstu snose dvostruki teret: konfiskacija zemlje znači gubitak prihoda, ograničenja kretanja znače ekonomsku isključenost, a eskalacija nasilja ih prisiljava da napuste javnu sferu.
Medicinski nemar i kršenje prava na zdravlje Zatvorenice pate od sistematskog i stalnog medicinskog nemara. Među značajnim slučajevima je najmanje jedna zatvorenica koja je trudna i majka dvoje male đece, a koja se suočava sa ozbiljnim poteškoćama zbog neadekvatne zdravstvene zaštite.
Teški uslovi života i izgladnjivanje Zatvorenice žive u prenatrpanim ćelijama, sa neadekvatnom hranom i odjećom, i lošim higijenskim uslovima.
U jeku ovih teških humanitarnih izazova, Palestinke žive tragičnu stvarnost nakon što su izgubile muževe u genocidu, postajući jedini hranitelji svojih porodica koje su ostale bez glavnog izdržavaoca. Ove žene sada nose težak teret obezbjeđivanja sredstava za život i brige o djeci u gušećim ekonomskim uslovima, dodatno pogoršanim izraelskom opsadom i razaranjem.
Gubitak 18.592 palestinskog djeteta nije samo brojka – to je duboka trauma i rana urezana u sjećanja njihovih majki, koje su snove svoje djece nosile ispod ruševina izraelske agresije.
U Pojasu Gaze, gdje uništenje dominira svakodnevnim životom, žene se nalaze u nepodnošljivim okolnostima. Šatori su im postali jedino utočište, ali ne pružaju ni sigurnost ni dostojanstvo koje žene zaslužuju.
Međunarodni dan žena nije samo dan za slavlje, već i dan za akciju.
Ovo je vrijeme da se aktiviraju međunarodni mehanizmi odgovornosti i da se stane na kraj nekažnjivosti Izraela.
