U Njegoševom parku u Podgorici, među stablima koja šapuću priče prošlih vremena, održan je četvrti po redu performans iz ciklusa „Glasovi tišine: Talenti iz sjenke“ – projekta koji spaja umjetnost, inkluziju i duboku ljudsku emociju.
Ovaj poetski trenutak nosi naziv „Pamtim“, po pjesmi autorke Saše Komarice, čiji stihovi govore o ličnim tragovima, tišini, borbi i snazi sjećanja. Glumica Branka Otašević stihovima daje moćnu naraciju – pažljivo izgovorenu, a ipak izuzetno intimnu.
Emociju stihova na sceni prenose dvije izuzetne žene: Julija Milačić Petrović Njegoš, crnogorska glumica i Katarina Cerović, mlada slabovida djevojka, koja ovom prilikom ne igra klasičnim plesnim jezikom, već sopstvenom istinom, prisustvom i hrabrošću. Njeno kretanje kroz prostor – vođeno emocijom, intuicijom i povjerenjem – postaje dio umjetničkog izraza koji duboko pogađa publiku.
Njihov susret na sceni nije koreografija u formalnom smislu. To je susret povjerenja, podrške i međusobnog osluškivanja. Julija vodi kroz pokret, ali Katarina daje smisao tišini, snagu prisustvu i ljepotu iskrenosti.
Emotivnu podlogu performansa donosi kompozicija Boža Bulatovića, koja ne nameće tempo – već prati disanje prostora, riječi i dodira. Njegova muzika diše sa izvođačima, podcrtava emociju bez patetike, tiho i snažno.
Projekat „Glasovi tišine: Talenti iz sjenke“ realizuje kompanija My name doo, uz sufinansiranje Ministarstva kulture i medija Crne Gore, kroz konkurs „Rastimo uz kulturu“.
Autor: radiotitograd.me
