Foto:Radiotitograd.me
Dok pojedini investitori u Crnu Goru dolaze sa rezervom, a drugi iz nje odlaze razočarani, najava interesovanja globalnog giganta EMAAR za ulaganje u Ulcinj može biti tačka preokreta za cijeli jug zemlje – ali i za crnogorski turizam u cjelini, prenosi Pobjeda.
Iako je javnost podijeljena – jedni sa entuzijazmom pozdravljaju potencijalnu investiciju, dok drugi izražavaju sumnju u njenu transparentnost i stvarne namjere – stručnjaci saglasno upozoravaju da Crna Gora ne smije propustiti još jednu šansu.
Ulcinj, grad prepoznat po prirodnim ljepotama, kulturnom bogatstvu i multietničkom skladu, godinama čeka ozbiljnu razvojnu šansu. Upravo zato, sagovornice Pobjede – Aleksandra Drašković, direktorica agencije Montenegro Properties, i spec. sci. turizma Valentina Kažić – pozivaju na odgovorno odlučivanje, strateški pristup i spremnost da se domaći potencijali valorizuju kroz sinergiju sa ozbiljnim međunarodnim partnerima. Jer, kako poručuju – dok mi vagamo, region napreduje.
Ulaganje i povjerenje
Drašković naglašava da interes EMAAR-a za ulaganje u Crnu Goru zapravo svjedoči o povjerenju jednog takvog investitora u performanse pravnog, bezbjednosnog i ekonomskog sistema naše države.
“Mohamed Alabar, osnivač kompanije EMAAR Properties, sinonim je za inovacije i vrhunske standarde u globalnoj industriji nekretnina. Njegovo interesovanje za Crnu Goru predstavlja izuzetnu razvojnu šansu. Ključ je u održivoj valorizaciji naših resursa – kroz znanje, domaći i strani kapital – kako bismo epizodne stope rasta pretvorili u dugoročni trend koji će Crnu Goru približiti najrazvijenijim zemljama Zapadne Evrope”, ističe Drašković.
Podsjeća da je Alabar nedavno, govoreći o zemljama Zapadnog Balkana, izjavio da je to “nova Evropa”, kojoj predstoji snažan ekonomski rast, naglašavajući prednosti zemalja koje imaju izlaz na more kao što su turistički potencijal i prelijepe obale i prirodne ljepote uopšte.
“Alabar je istakao da njegova ulaganja, iako motivisana profitom, imaju za cilj i doprinos lokalnoj zajednici, stvaranje dugoročne ekonomske vrijednosti i promociju zemlje na međunarodnoj mapi. Naglasio je važnost saradnje sa državom kao partnerom, što je Crna Gora već pokazala kroz projekat Porto Montenegro iz 2007. godine. Uspješne investicije zahtijevaju sinergiju između investitora, lokalne zajednice i države”, istakla je Drašković.
Ona je dodala da su projekti kao što su Porto Montenegro, Luštica Bay, Portonovi danas definitivno jedni od najvrednijih brendova turističke i Crne Gore uopšte, i to na svjetskoj sceni – na međunarodnom planu.
“Projekti o kojima se nekada govorilo sa istom dozom kritike kao danas o EMAAR-u, a u koje je do danas uloženo preko 900 miliona eura, učinili su Crnu Goru jednom od najatraktivnijih turističkih destinacija, što potvrđuju ugledni svjetski mediji poput Daily Maila, Sunday Timesa i Daily Telegrapha. Uvođenjem novih standarda gradnje i usluga, značajno je podignuta ljestvica za buduće investicije. Address Hotels & Resorts, vodeći EMAAR-ov brend, poznat po visokom luksuzu i izvrsnosti usluga, dodatno bi unaprijedio ugostiteljsku ponudu Crne Gore. Njihovi hoteli, strateški locirani i prepoznatljivi po vrhunskom dizajnu uklopljenom u okolinu, podigli bi ugostiteljstvo na novi nivo. Ulcinj, kao i cijela Crna Gora, dobio bi značajnu vrijednost, postao bi važan faktor ekonomskog i primjer održivog razvoja koji balansira ekonomski napredak, zajednicu i zaštitu prirodnih resursa”, poručuje Drašković.
Smatra da Ulcinj ima izuzetne razvojne potencijale.
“Ti potencijali mogu preporoditi Crnu Goru. Velika plaža, duga 13 kilometara, je naš pravi dragulj koji čeka svoj momentum. Ovakav projekat koji bi EMAAR razvijao u našoj zemlji, uz poštovanje planske i strateške dokumentacije Opštine Ulcinj i Crne Gore, bio bi pravi zamajac za veliki razvojni iskorak, koji bi privukao visokoplatežnu klijentelu. Ubijeđena sam da će u ovom gradu, koji je sinonim za multietnički slad i suživot, biti jedna zavidna zajednica i domaćeg stanovništva i stranih investitora koja će zajedno doprinositi da se realizuju strateški razvojni prioriteti ovog grada i Crne Gore”, kaže Drašković.
Takođe napominje i važnost razvoja infrastrukture koja prati ovakve projekte, izgradnju savremene bolnice, poboljšanje putne infrastrukture, bez koje, zapravo, razvoj i uspjeh ovakvih rizorta nije ni moguć.
“Ulaganjem u infrastrukturu se podiže kvalitet usluge, profil gosta koji posjećuje ove destinacije i poboljšava doživljaj i iskustvo, koje na kraju ipak znači luksuz. Sjetimo se kako je lokacija na kojoj je Porto Montenegro izgrađen izgledala nekad. Danas na tom istom mjestu imamo najljepšu marinu u Evropi i vrhunski rizort. Slika Tivta je promijenjena. Crna Gora je ostvarila veliki cilj i napravila veliki korak u približavanju porodici najprestižnijih evropskih turističkih destinacija. Vjerujem da će Ulcinj taj korak pretvoriti u kontinuirani hod i učiniti da možemo smjelo da izgovorimo da je Crna Gora zaista postala član jedne takve porodice”, kazala je Drašković.
Inicijative i ciljevi
Ohrabrujuće je, kako ističe, što kompanija EMAAR primjenjuje ESG standarde (zaštita životne sredine i održivost), fokusirajući se na stvaranje mjesta za kvalitetan život, rad i turizam.
“Njihove inicijative imaju za cilj unapređenje zajednice, zaštitu okoline i stvaranje dugoročne vrijednosti. Posebno raduje što je gospodin Alabar prepoznao Crnu Goru kao ekološku državu čija su priroda i kulturna baština dragocjeni resursi koje treba očuvati”, smatra Drašković.
Posebno ističe otvaranje novih radnih mjesta, veću saradnju sa lokalnom zajednicom i podsticanje lokalne proizvodnje, naročito poljoprivrede.
“Saradnja domaćih proizvođača sa turističkim objektima omogućila bi plasiranje tradicionalnih crnogorskih proizvoda poput maslina, maslinovog ulja i vina. Ovo bi pozitivno uticalo na razvoj ekonomije i drugih proizvodnih djelatnosti. Takođe, strane investicije i potrošnja turista donose brojne multiplikativne efekte koji dodatno stimulišu ekonomiju zemlje”, mišljenja je Drašković.
Ona je dodala da trenutnim polemikama i populističkim izjavama gubimo investitore i njihovo interesovanje čime se oni okreću drugim destinacijama.
“Na nama je sada da pokažemo jasnu viziju, budemo istrajni i otklonimo svaku nedoumicu koja može stvoriti negativan poslovni ambijent i odvratiti potencijalne investitore”, zaključuje Drašković.
Specijalista turizma Valentina Kažić je takođe mišljenja da bi propuštanje ove prilike bilo ozbiljna greška, jer je neizvjesno kada i da li će se slična šansa ponovo ukazati. Iznenađena je, kaže, brojnim negativnim komentarima koji se ovih dana mogu čuti u vezi sa potencijalnim projektima u Ulcinju – posebno od onih koji, osim kritike, ne nude nikakva konkretna rješenja.
“U redu je da neko kaže kako Alabar nije najbolji investitor – ali neka ponudi boljeg. Uvjerena sam da bi Vlada Crne Gore ozbiljno razmotrila svaku alternativu. Međutim, vrijeme je da se Ulcinju vrati sjaj koji je nekada imao i kojim je bio prepoznat na tržištima razvijenih zemalja. Vrijeme je da preuzme vodeću ulogu u razvoju crnogorskog turizma i postane snažan brend na međunarodnoj sceni. Ne smije se više ponavljati stara izreka: “Ulcinj radi, a Budva se gradi”. Ako nam ne odgovaraju ni Njemci ni Arapi – ko nam onda odgovara? Dok mi sumnjičavo procjenjujemo investitore i gubimo vrijeme, zemlje iz regiona, poput Albanije, krupnim koracima grabe naprijed”, istakla je Kažić dodajući da je dovoljno reći da Albanija trenutno ima tri leta dnevno između Tirane i Barija.
” U razgovoru sa albanskim kolegama, među kojima su bili predstavnici turoperatora iz Amerike, vlasnici hotela i univerzitetski profesori, shvatila sam da opravdano očekuju da će Albanija uskoro biti regionalni lider u turizmu jer umiju privući i zadržati investitore. Pitaju investitore šta im je potrebno za ulaganje u njihovu zemlju. Primjer je i spektakularan nastup Albanije kao partnera sajma turizma u Berlinu, gdje se premijer obratio učesnicima putem video-bima”, objasnila je Kažić značaj koliko je bitno imati ponudu na tržištu i dobru promociju.
“Infrastruktura Ulcinja suočava se sa brojnim izazovima, posebno u oblasti saobraćajne i komunalne mreže. Putevi su uski i dotrajali, bez obilaznice, što dovodi do gužvi u turističkoj sezoni. Kanalizaciona i vodovodna mreža nijesu dovoljno razvijene, što uzrokuje nestašicu vode i zagađenje. Nekadašnji turistički biser, Port Milena, danas je ozbiljno ekološki ugrožen zbog zagađenja. Veliki problem je i nedostatak marine. Dok Tivat, Kotor, Herceg Novi i Bar uspješno koriste marine za razvoj turizma, Ulcinj ostaje jedina primorska opština u Crnoj Gori bez adekvatne marine, što predstavlja neiskorišćeni potencijal za njegov razvoj”, navodi Kažić naglašavajući da silom prilika Ulcinj i dalje nema marinu, ni za turističke ni za ribarske brodove, iako su tokom posljednjih godina postojale najave o njenoj izgradnji u zalivu Liman ili u blizini Velike plaže.
Ulcinj zaboravljen i zabranjen
Podsjeća da je Ulcinj mjesto gdje redovno ljetuje posljednjih desetak godina i koje je kao dijete često posjećivala sa roditeljima.
“Za mene je Ulcinj sinonim za obnovu energije – pješčana plaža, sunce, plitka voda idealna za djecu i pristupačne cijene ključni su razlozi mog izbora. Hotel u kojem boravim izgrađen je još u doba komunizma, smješten u Ulcinjskom polju, pet minuta hoda od plaže. Okružen je zapuštenim prostorom punim šiblja i suve trave. Nemoguće je ne pomisliti koliko Crna Gora gubi svakodnevno zbog neiskorišćenog potencijala ovog prostora. Često se sjetim profesora Milenka Pasinovića, dobitnika Povelje “Jonathan” Savjeta Evrope za turizam, koji je Veliku plažu često poredio s poznatom plažom Rimini u Italiji, naglašavajući njen izuzetan potencijal”, ističe Kažić.
Ona je dodala da je sam prilaz Ulcinju vizuelno izuzetno neprijatan – divlja, zapuštena priroda, pregršt otpada, arhitektonska nedorečenost…
“Imate osjećaj kao da je grad zaboravljen i zabranjen. Sa druge strane, Ulcinj ima mnoštvo potencijala – Velika plaža duga 13 km, Mala plaža, Ada Bojana, Valdanos sa svojim maslinjacima, Kruče sa biserno čistom vodom, raznolik biljni i životinjski svijet, brojni ostaci materijalne i nematerijalne kulturne baštine idu u prilog činjenici da ovaj kraj vapi za investicijama koje bi donijele dobrobit ovoj, trenutno jednoj od najnerazvijenijih opština u Crnoj Gori”, objašnjvaa Kažić.
Ona navodi da ovo o čemu sada govori Vlada nije nikakva novost, niti nešto što već nije postojalo u planovima prethodnih.
“”Čemu je vrijeme tome je i vakat”, poznata je uzrečica. Ovoga puta, za pregovaračkim stolom, naspram nas, kao investitora imamo čovjeka koji je veoma poznat u svijetu biznisa i to ne samo po kompaniji EMAAR Properties, koja stoji iza projekata poput Burdž Kalife, najviše zgrade na svijetu, Dubai Malla, jednog od najvećih trgovačkih centara, luksuznih kompleksa Dubai Marina i Downtown Dubai, Belgrade Waterfronta u Srbiji i drugih luksuznih naselja u Jordanu, Maroku i Bahreinu, već je gospodin Mohamed Alabar osnivač e-trgovinske platforme Noon.com, jedne od najvećih na Bliskom istoku, vlasnik je zatim kompanije Americana Group, koja upravlja poznatim prehrambenim brendovima poput KFC-a, Pizza Huta i Hardee’sa, dok je u sektoru ugostiteljstva i turizma zaslužan za razvoj luksuznih hotelskih lanaca Address Hotels & Resorts i Armani Hotel Dubai”, naglašava Kažić.
Prema njenim riječima, Ulcinju nedostaju luksuzni hoteli, bolje uređene plaže i adekvatan zdravstveni centar za povećan broj turista tokom ljeta.
“Dolazak investitora poput Alabara mogao bi značajno unaprijediti situaciju izgradnjom marine, aerodroma, luksuznih hotela i bolnice. Takve investicije bi učinile Ulcinj atraktivnom destinacijom za nove investitore i goste više platežne moći, doprinoseći razvoju cijele zajednice”, zaključuje Kažić.
Investicije i ranije planirane, ali nerealizovane
Planom “Južni Jadran” iz 1969. predviđeni su izgradnja 60.000 ležajeva, aerodroma i auto-puta u zaleđu. Na projektu rađenom između 1967. i 1972. angažovano je oko 3.000 stručnjaka, 59 urbanističkih institucija i pet stranih firmi, a jedan od finansijera bio je UNDP. Značaj projekta potvrđen je i konferencijama za štampu u Parizu, Londonu i Rimu.
“Od tada su izrađene mnoge studije, među kojima posebno ističem turistički koncept DEG-a iz 2003. godine. Plan, urađen po nalogu njemačke vlade i u saradnji sa Vladom Crne Gore, predviđao je razvoj 15 kilometara duge plaže sa 30 hotela po hiljadu ležajeva, što bi činilo 70 odsto tadašnjih hotelskih kapaciteta Crne Gore. Iako je cilj bio održiv razvoj turizma u Ulcinju, realizacija nije ostvarena, što predstavlja propuštenu veliku priliku”, podsjeća Kažić.
Turizam kao pokretač ekonomskog razvoja Ulcinja
Kada govori o uticaju turizma na privredu, Kažić kaže da imamo direktan, indirektan i multiplikativan.
“irektan uticaj obuhvata doprinos bruto domaćem proizvodu, platnom bilansu, investicijama, zaposlenosti i razvoju nedovoljno razvijenih područja. Indirektno turizam podstiče poljoprivredu, građevinarstvo i industriju. Potrošnja stranih turista ima multiplikativni efekat na cjelokupnu ekonomiju. Imajući sve ovo u vidu, jasno je kakve koristi razvoj Ulcinja može donijeti na lokalnom i državnom nivou. Razvoj turizma uvijek prati razvoj ostalih privrednih grana”, kaže Kažić.
Elita bi zamijenila masovni turizam
Kažić smatra da bi elitni turizam koji se planira izgradnjom ovog projekta zamijenio masovni turizam koji sada imamo.
“Elitni turizam je sinonim za visokoplatežnu klijentelu, luksuz i prestiž. Da li je elitni turizam u Tivtu uništio destinaciju ili doprinio njenom razvoju? Njemački eksperti su predvidjeli da se južna strana plaže uz Bojanu, kao ekološki posebno osjetljivo područje, stavi pod zaštitu kao i dvije trećine Ade Bojane. Predviđena je bila i zaštita životinjskih i biljnih vrsta koje su nastanjene u dinama duž plaže, a takođe i minimalizacija saobraćaja na cijelom području. Znači, plaža s ekološkim zonama i zabranom saobraćaja je ono što su predvidjeli Njemci”, poručila je.
Izvor:CDM
