Foto:NVO „Put zajedništva“
Eldin Sinančević, inicijator peticije i direktor NVO „Put zajedništva“, poziva Skupštinu Crne Gore i nadležne institucije da prepoznaju potrebe djece koja su izgubila majku ili oca i obezbijede im dodatnu, sistemsku podršku.
Za samo 15 dana od pokretanja peticije za uvođenje posebnog dječjeg dodatka za djecu kojoj je jedan roditelj preminuo, prikupljeno je oko 4.000 potpisa građana. Ovaj odziv pokazuje da postoji značajna društvena podrška inicijativi čiji je cilj da se unaprijedi sistem socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori i obezbijedi sigurnija budućnost djeci koja odrastaju nakon gubitka majke ili oca.
Peticiju sam pokrenuo 19. oktobra 2026. godine, sa jasnim ciljem da se pred Skupštinom Crne Gore i nadležnim institucijama pokrene postupak izmjene i dopune Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kako bi se uvela posebna kategorija dječjeg dodatka za ovu djecu.
Prema podacima navedenim u medijskom izvještaju „Vijesti“, u Crnoj Gori živi 2.514 djece u porodicama u kojima je roditelj upisan kao udovac ili udovica. Iza ovih podataka nalaze se djeca i porodice koje se svakodnevno suočavaju sa emocionalnim, porodičnim i materijalnim izazovima nakon gubitka jednog roditelja.
„Pokrenuo sam ovu peticiju jer vjerujem da djeca koja su izgubila majku ili oca ne smiju ostati nevidljiva za sistem. Njima niko ne može vratiti izgubljenog roditelja, ali kao društvo možemo učiniti mnogo da im odrastanje bude sigurnije, dostojanstvenije i lakše. Ne tražimo privilegije, već da država prepozna njihove specifične životne okolnosti i pruži im dodatnu podršku“, poručuje Eldin Sinančević.
Jedan roditelj manje, ali troškovi odrastanja ostaju isti
Kada jedan roditelj premine, drugi često preuzima gotovo svu odgovornost za izdržavanje, vaspitanje, školovanje i svakodnevnu brigu o djeci. Istovremeno, porodica se suočava sa tugom i promjenama koje mogu trajno uticati na njen život.
Troškovi hrane, odjeće, školovanja, prevoza i drugih potreba djeteta ne nestaju nakon gubitka roditelja. Naprotiv, porodica se može naći u znatno težoj situaciji, dok mogućnosti za ostvarivanje pojedinih prava zavise od zakonskih uslova i okolnosti konkretnog slučaja.
Upravo zbog toga smatram da je neophodno razmotriti uvođenje posebnog dječjeg dodatka, sa jasno definisanim uslovima za ostvarivanje prava, pri čemu se ne bi smjelo polaziti isključivo od toga da li preživjeli roditelj ostvaruje pravo na materijalno obezbjeđenje porodice.
Visinu dodatka i uslove za njegovo ostvarivanje trebalo bi da utvrde nadležne institucije, uzimajući u obzir potrebe djece i finansijske mogućnosti države.
Važno je i da se uvođenjem novog prava ne ukidaju niti umanjuju postojeća prava i dodaci koje ostvaruju druge kategorije djece.
„Put zajedništva“ već pruža podršku djeci širom Crne Gore
Ova inicijativa nije nastala samo iz želje da se promijeni zakon, već i iz neposrednog iskustva u radu sa djecom i porodicama kojima je potrebna podrška.
Kroz djelovanje NVO „Put zajedništva“ nastojimo da djeci omogućimo bolje uslove za obrazovanje, učenje i odrastanje, bez obzira na njihove porodične i materijalne okolnosti.
Organizovali smo dvije grupe za podršku. U jednoj su djeca kojoj je potrebna pomoć u učenju, među kojima su djeca koja su izgubila jednog roditelja, djeca bez roditeljskog staranja, djeca iz porodica koje žive u siromaštvu, djeca iz romske zajednice i djeca iz porodica koje se suočavaju sa drugim životnim teškoćama.
Kada dijete ima problem sa matematikom, hemijom ili drugim predmetom, trudimo se da pronađemo osobu koja može da mu pomogne. Na taj način nastojimo da obrazovanje učinimo dostupnijim i da djeca dobiju priliku da razvijaju svoje sposobnosti i ostvare bolji uspjeh u školi.
Drugu grupu čini oko 510 volontera, među kojima su profesori, akademci i studenti. Kada objavimo da je nekom djetetu potrebna pomoć iz određenog predmeta, volonteri se javljaju i, u skladu sa svojim mogućnostima, pružaju podršku, uglavnom putem interneta.
Ovaj vid solidarnosti pokazuje koliko zajednica može da učini kada se ljudi povežu oko zajedničkog cilja.
Pored obrazovne podrške, organizujemo i izlete širom Crne Gore. Za pojedinu djecu to je prilika da prvi put vide more ili posjete krajeve zemlje u kojima nikada ranije nijesu bila.
Takvi trenuci možda nekome djeluju obično, ali djetetu koje nema mnogo mogućnosti mogu predstavljati dragocjeno iskustvo, lijepu uspomenu i priliku da osjeti da pripada društvu koje brine o njemu.
Foto:NVO „Put zajedništva“
Socijalna zaštita mora prepoznati stvarne životne okolnosti
Tokom rada i kontakta sa porodicama upoznao sam se sa teškim životnim situacijama koje pokazuju da socijalna podrška mora biti prilagođena stvarnim potrebama ljudi.
Imamo primjer majke sa troje djece koja raspolaže sa svega 270 eura mjesečno. Takve okolnosti otvaraju pitanje koliko je teško obezbijediti osnovne životne potrebe i školovanje djece sa tako ograničenim sredstvima.
Ovakvi primjeri ukazuju na važnost pažljivog sagledavanja stvarnog materijalnog položaja porodica i potrebe da nadležne institucije uvažavaju stvarne okolnosti u kojima porodice žive, posebno kada su u pitanju djeca.
Potrebna je podrška države, a ne samo humanost pojedinaca
NVO „Put zajedništva“ nastaviće da, u skladu sa svojim mogućnostima, pruža podršku djeci kroz obrazovanje, volonterski rad i aktivnosti koje doprinose njihovom razvoju.
Ipak, nevladine organizacije i pojedinci ne mogu zamijeniti odgovornost države da uspostavi pravedan i održiv sistem podrške.
Zato pozivam Skupštinu Crne Gore, nadležno ministarstvo i druge institucije da ozbiljno razmotre ovu inicijativu i pokrenu dijalog o uvođenju posebnog dječjeg dodatka za djecu kojoj je jedan roditelj preminuo.
Osim finansijske podrške, važno je razmotriti i dostupnost psihološke pomoći, podrške u učenju i drugih usluga koje djeci i roditeljima mogu olakšati period nakon gubitka.
Cilj nije da se bilo koja kategorija djece stavi ispred druge, već da se prepozna da različite životne okolnosti zahtijevaju odgovarajuće oblike podrške.
Poziv građanima: Nastavimo zajedno
Zahvaljujem svim građanima koji su do sada podržali peticiju i prepoznali značaj ove inicijative.
Oko 4.000 prikupljenih potpisa za 15 dana predstavlja važan podsticaj da nastavimo dalje. Naš cilj je da prikupimo potreban broj potpisa kako bi se ispunili uslovi za razmatranje predloga u Skupštini Crne Gore.
Pozivam sve građane da podrže peticiju i pomognu da se glas ove djece čuje.
Iza svakog potpisa stoji poruka da djeca koja su izgubila roditelja nijesu sama i da njihova budućnost treba da bude briga cijelog društva.
Nijedna novčana pomoć ne može nadoknaditi majku ili oca. Ali možemo učiniti da dijete, pored gubitka koji nosi, ne mora da se suočava i sa dodatnom nesigurnošću, siromaštvom i osjećajem da ga je društvo zaboravilo navode u saopštenju .
Djeca nijesu birala okolnosti u kojima odrastaju. Naša je odgovornost da im pružimo priliku za sigurnije i dostojanstvenije djetinjstvo.
Peticija je dostupna na zvaničnom portalu e-peticija Skupštine Crne Gore:
