Foto:Shutterstock
Strah od gubitka kontrole je vrlo čest simptom anksioznosti i može se javiti praktično kod svih anksioznih poremećaja.
Forme ispoljavanja ovog straha su višestruke, ali najčešće je riječ o strahu od:
gubitka kontrole nad ponašanjem;
tjelesnim funkcijama;
emocijama i mislima.
Šta su anksiozni poremećaji i kako se ispoljavaju?
Glavna osobina psihijatrijskih stanja anksioznosti jeste strah, i naravno anksioznost. Ova dva osjećanja, anksioznost i strah, javljaju se uvijek kada procenimo da nam prijeti neka opasnost.
Kažemo da se radi o strahu ako je opasnost neposredna, a da se radi o anksioznosti ako osoba strašljivo iščekuje neku opasnost u budućnosti. Pored straha koji se javlja u situacijama koje realno nose neku opasnost, postoje i strahovi koji se javljaju kad opasnosti uopšte nema, ili je opasnost mala, a reakcija straha prenaglašena. Takvi strahovi se nazivaju patološkim, nerealnim ili bolesnim strahovima i osnov su mnogih oboljenja u psihijatriji, ali dominantno anksioznih poremećaja.
Kada smatramo da je naša egzistencija u opasnosti (to se dešava u slučaju straha i anksioznosti), telo reaguje tako što mu je potrebna veća količina kiseonika, te počinjemo ubrzano da dišemo. Ubrzava nam se i rad srca i raste na kratko vrijeme i krvni pritisak, a sve kako bi se krv sa neophodnim materijama dopremila u što većoj količini do onih djelova tijela koji su nam tada neophodni. Takođe, javi se i preraspodjela krvi, tako da se krvotok u onim djelovima koji nam nisu u trenutku opasnosti neophodni nešto malo redukuje, dok se u drugim djelovima pojačava. Zato kada osjetimo strah prebledimo i osuše nam se usta.
U isto vrijeme se i usporavaju neki procesi bez kojih u tom kritičnom trenutku možemo, kako bi se sačuvala energija za odbrambene aktivnosti. Da se tijelo usled oslobađanja veće količine energije ne bi pregrijalo, uključuju se nove svrsishodne reakcije koje služe tome da snize temperaturu tijela, a to su drhtanje i preznojavanje, navodi se u tekstu sajta Stetoskop.
Koje sve vrste anksioznih poremećaja postoje?
Panični poremećaj se karakteriše pojavom paničnih napada i takozvane anticipatorne anksioznosti. Panični ataci su uglavnom iznenadni napadi straha koji se javljaju “kao grom iz vedrog neba”. Strah počinje polako da raste, dostigne maksimum za nekih desetak sekundi, traje određeno kratko vrijeme u najizraženijem obliku (koje se mjeri u minutima), a onda spontano opada.
Generalizovani anksiozni poremećaj se karakteriše pojavom strepnje, zebnje, slutnje povezane sa najmanje dvije ili više svakodnevne i uobičajne situacije. Osobe koje ga imaju tokom većeg dijela dana stalno slute da će se nešto loše dogoditi. Stalno im je u glavi prisutna misao koja počinje sa “šta ako…..”.
Agorafobija je strah koji se javlja najčešće kao posledica prethodnih paničnih ataka ili neke traumatske situacije. Glavna karakteristika je da se osoba plaši da uđe u određene situacije, ili, ako uđe i javi se strah, bježi iz tih situacija.
Socijalna fobija se karakteriše neadekvatnim i intenzivnim strahom od negativne procjene drugih ljudi. Javlja se u situaciji kada se osoba nalazi u socijalnim relacijama.
Jednostavna fobija je strah koji se javlja od jedne određene situacije ili objekta. Recimo strah od vožnje liftom ili avionom, strah od visine, insekata, psa, krvi.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj je najteži od svih anksioznih poremećaja. Karakterišu ga opsesije i kompulzije. Opsesije su nametljive neprijatne misli, slike i impulsi. One se umeću u normalan misaoni tok, prekidaju ga, veoma su neprijatne i za osobu najčešće neprihvatljive sadržine.
Strah od gubitka kontrole nad ponašanjem
Strah od gubitka kontrole nad ponašanjem je karakterističan za opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Opsesivne misli agresivnog sadržaja, na primjer, da se udari slučajni prolaznik ili da se povrijedi bliska osoba, jesu osnova na kojoj se može razviti ovakav strah. Osoba se stalno preispituje, strahuje i analizira da li bi ona to zaista mogla da uradi, da li će moći da izdrži i odupre se agresivnom impulsu. Slično je i kod opsesija sa religijskom, suicidalnom i seksualnom tematikom. Na primjer, osoba može strahovati da će glasno opsovati Boga u crkvi, da se neće oduprijeti impulsu da povrijedi sebe ili da seksualno zlostavlja slabiju osobu.
Za vrijeme paničnih napada, bilo u sklopu paničnog poremećaja ili kod drugih paničnih stanja, strah od gubitka kontrole nad ponašanjem je česta pojava. Iznenadni nalet vrlo intenzivnog straha, praćen burnim tjelesnim simptomima koji karakteriše napad panike na misaonom planu, često je praćen idejom da će osoba izgubiti kontrolu nad sobom. Osoba se boji da neće znati šta da radi, da će možda juriti besciljno, vikati, “govoriti gluposti”, biti agresivna prema drugima i da će sebe nekim postupkom osramotiti.
Strah od gubitka kontrole nad tjelesnim funkcijama
Strah od gubitka kontrole nad tjelesnim funkcijama se uglavnom sreće kod fobičnih stanja straha.
Najčešći oblici socijalnog straha od gubitka tjelesne kontrole povezani su sa povraćanjem na javnom mjestu i gubitkom kontrole nad fiziološkim radnjama, kao što su mokrenje, posebno u situacijama kao što su vožnja autobusom, liftom, na pismenom ispitu koji dugo traje, pri posjeti prijateljima i slično. Kada su smetnje izražene, kod ovih osoba je prisutan parališući strah da neće moći da održe tjelesnu kontrolu u određenim situacijama. Posledično, javlja se ponašanje izbjegavanja, koje je tipično za fobična stanja.
Kod agorafobije, gdje se panični napadi mogu manifestovati tjelesnim simptomima u vidu vrtoglavice, nestabilnosti ili nesvjestice, strah od pada na javnom mjestu je vrlo čest simptom. Osoba u tim situacijama ima doživljaj da će se onesvijestiti i pasti, ili da će kolabirati. Ovo je takođe jedan od vidova straha od gubitka tjelesne kontrole.
Strah od gubitka kontrole nad mislima
Strahovi od gubitka kontrole nad mislima i emocijama su u bliskoj vezi, imaju različite forme ispoljavanja i najčešće su opsesivni fenomeni.
Osoba može vjerovati da bi se njene misli na neki način mogle otuđiti i preuzeti kontrolu nad njom, ili da bi mogla izgubiti kontakt sa umom ili uvid u njegov sadržaj. Ovde je logični nastavak strah od gubitka razuma, odnosno ludila.
Strah od gubitka kontrole nad emocijama se odnosi na mogućnost da osoba bude preplavljena snažnom i neželjenom emocijom koja bi mogla voditi u nepredvidivo i opasno ponašanje, na primjer, u slučaju ljutnje i bijesa. Može se javiti i zabrinutost od gubitka kontrole nad svim emocijama, što se tumači kao gubitak razuma, odnosno uvod u ludilo.
Izvor:DAN
