Otkrivena prirodna alternativa za Ozempik

Radio Titograd

24.01.2025, 05:37h

2 min

Foto:Unsplash

 

Naučnici su na tragu načina da prirodno regulišemo nivo šećera u krvi i želju za šećerom na sličan način kao i lijekovi kao što je Ozempik.

Smanjena želja za slatkišima i prirodno regulisanje šećera – to je moguće i bez lijekova.

Kod miševa i ljudi, ključ za otključavanje ovog prirodnog procesa su crijevni mikrobi i njihovi metaboliti – jedinjenja koja proizvode tokom varenja. Povećavajući brojnost ovog mikroba u crijevima kod miševa sa dijabetesom, istraživači predvođeni timom sa Univerziteta Jiangnan u Kini pokazali su da mogu da “obezbijede lučenje peptida sličnog glukagonu-1”.

Glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1) je hormon koji tijelo prirodno proizvodi i koji pomaže u regulisanju nivoa šećera u krvi i osjećaja sitosti. Oslobađanje GLP-1 stimuliše određena hrana i crijevni mikrobi, a njegov mehanizam djelovanja oponašaju lijekovi Ozempika koji u sebi ima sastojak semaglutid. Ljudi sa dijabetesom tipa 2 obično imaju oštećenu funkciju GLP-1, što dovodi do problema sa kontrolom šećera u krvi, zbog čega Ozempic i drugi agonisti GLP-1 deluju kao tretmani.

Ovi lijekovi oponašaju prirodne procese u tijelu, i iako su se pokazali veoma efikasnim, neki istraživači žele da shvate kako da nateraju tijelo da samo proizvodi više GLP-1, piše Science Alert.

“Sve veći broj istraživanja je otkrio da naša žudnja za komponentama u ishrani potiče od signala koji se šalju iz crijeva, ključnog organa u prenošenju preferencija u ishrani. Međutim, koji su geni, crijevna flora i metaboliti u mikrookruženju crijeva uključeni u regulaciju preferencije šećera trenutno nije jasno”, navode autori studije.

Novo istraživanje sugeriše i da mikrobi crijeva i njihovi metaboliti mogu pomoći u oblikovanju ukusa i želje za slatkišima.

Tokom eksperimenata, ako miševi nisu mogli da proizvedu crijevni protein, nazvan Ffar4, istraživači su otkrili da su se kolonije crijeva smanjile. Ovo je zauzvrat smanjilo oslobađanje hormona zvanog FGF21, koji je vezan za žudnju za šećerom. U studijama na miševima koji su uzimali GLP-1 agoniste, istraživači su otkrili da lijekovi stimulišu FGF21.

U međuvremenu, kod ljudi, neke studije sugerišu da su oni sa genetskim varijantama za hormon FGF21 za oko 20 odsto vjerovatnije da će biti prvorangirani potrošači slatke hrane.

U analizi krvi 60 učesnika sa dijabetesom tipa 2 i 24 zdrave kontrole, istraživači u Kini su otkrili da su mutacije Ffar4, koje smanjuju proizvodnju FGF21, povezane sa povećanom sklonošću prema šećeru, “što može biti važan doprinos razvoju dijabetesa”.

Štaviše, mikrobiom crijeva bi mogao biti ključni posrednik tog procesa.

Kada se kompletno sagledaju svi rezultati to je značilo više kontrole šećera u krvi i manje želje za šećerom kod miševa, dok naučnici sada navode da ostaje da se vidi da li će se isto proširiti i na ljude. Autori tvrde da njihova studija “pruža strategiju za prevenciju dijabetesa”, prenosi Politika.

 

 

Izvor:DAN

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top2

08.02.2025. u 12:15h

Titogradske vijesti, top2

08.02.2025. u 10:07h

Skip to content