Foto:Shutterstock
Krvno-moždana barijera ima izuzetno važnu ulogu. Ona održava strogu kontrolu nad tim kojim supstancama je dozvoljen ulazak u naš najosjetljiviji organ, a kojima je pristup zabranjen.
Međutim, novo istraživanje, objavljeno u časopisu Cell, ukazuje na to da krvno-moždana barijera možda čini mnogo više za naš mozak nego što smo do sada mislili.
Rezultati bi jednog dana mogli da pomognu naučnicima da pronađu nove načine liječenja Alchajmerove bolesti.
„Čitav vijek smo krvno-moždanu barijeru posmatrali kao jednostavnu fizičku granicu koja štiti mozak od toksina“, kaže glavni autor studije, bioinženjer Endru Jang sa Instituta Gledston u San Francisku.
On navodi i sledeće:
„Otkrivamo da je to inteligentan sistem koji iz krvi izdvaja odgovarajuće proteine, često porijeklom iz udaljenih djelova tijela, i doprema ih do odgovarajućih vrsta ćelija u mozgu. Zdravlje mozga zavisi od ovog sofisticiranog molekularnog sistema snabdijevanja iz ostatka tela“.
Naučnici identifikovali 92 proteina koja prolaze kroz barijeru
Studija uključuje mapu 92 različita proteina koji su prošli kroz krvno-moždanu barijeru u mozgu miševa, od ukupno 861 proteina koje su istraživači pratili.
Kada su određeni proteini ušli u mozak, usmjeravani su ka specifičnim vrstama moždanih ćelija, gdje, kako se čini, učestvuju u veoma važnim procesima.
„Proteine iz krvi posmatramo kao glasnike koji prenose signale iz udaljenih djelova tijela, a ćelije krvno-moždane barijere propuštaju samo one koji su mozgu zaista potrebni“, kaže Haojue Džou, neuronaučnik iz Jangove laboratorije na Institutu Gledston i dodaje da je to tek početak priče.
Kakve veze ovo otkriće ima sa Alchajmerovom bolešću?
Poznato je da krvno-moždana barijera trpi oštećenja tokom razvoja Alchajmerove bolesti i da njena fizička struktura postepeno propada kako simptomi napreduju.
Da li bi njena nedovoljno istražena uloga u dopremanju proteina do moždanih ćelija mogla da bude povezana sa Alchajmerovom bolešću?
Jang i njegov tim sumnjaju da bi mogla.
Protein APOA1, koji nastaje u jetri, usmjerava se ka astrocitima, ćelijama zvjezdastog oblika koje obavljaju brojne važne funkcije u mozgu.
Dolazak proteina APOA1 do astrocita aktivira jedan biološki mehanizam koji učestvuje u održavanju zdravih veza između nervnih ćelija.
Ranija istraživanja ukazuju da rizik od Alchajmerove bolesti raste kada taj mehanizam prestane pravilno da funkcioniše.
Još jedan protein iz jetre, alfa-1 antitripsin, putuje do mikroglije, odnosno glavnih imunskih ćelija mozga.
Kod zdravih miševa, ćelije mikroglije koje su preuzele veće količine ovog proteina pokazivale su pojačanu aktivnost gena povezanih sa neurodegeneracijom.
„Prije nego što barijera počne da propušta štetne proteine u mozak, ona prestaje da propušta one korisne“, kaže Džou i dodaje da „sistem snabdevanja mozga iz ostatka tijela počinje da otkazuje“.
Eksperiment na miševima donio ohrabrujuće rezultate
Istraživači su analizirali kako se transport proteina kroz krvno-moždanu barijeru razlikuje kod zdravih miševa i onih koji su genetski modifikovani tako da razviju simptome slične Alchajmerovoj bolesti, naročito amiloidne plakove.
Kod miševa koji su predstavljali model Alchajmerove bolesti, nivo proteina APOA1 u mozgu bio je smanjen, dok je preuzimanje alfa-1 antitripsina bilo povećano.
Zatim su neki miševi dobili gensku terapiju usmjerenu na jetru, kako bi se povećala proizvodnja proteina APOA1.
Ova promjena dovela je do povećanja nivoa APOA1 u mozgu.
Uprkos genetskoj predispoziciji za razvoj bolesti, kod tih miševa primijećeno je manje znakova Alchajmerove bolesti.
„Alchajmerova bolest možda ne počinje u potpunosti unutar mozga. Moguće je da počinje kada se prekine snabdijevanje mozga iz ostatka tijela. Ako je to tačno, možda ćemo moći da se borimo protiv ove bolesti delovanjem izvan mozga, tako što ćemo obnoviti ono što je mozak izgubio“, kaže Jang.
Rezultati još nisu potvrđeni kod ljudi
Važno je imati na umu da je ovo istraživanje sprovedeno na miševima, pa se isti rezultati ne moraju nužno odnositi i na ljude.
Ljudi i miševi dele veliki deo evolucione istorije, zbog čega postoje brojne sličnosti u funkcionisanju njihovih organizama. Međutim, postoje i mnoge ključne razlike.
„Tek treba utvrditi da li se ovi nalazi mogu primijeniti na druge neurološke poremećaje i na ljude, a razlike između vrsta u ekspresiji receptora krvno-moždane barijere, sastavu krvne plazme i svojstvima same barijere mogu dodatno ograničiti mogućnost prenošenja rezultata“, navode istraživači.
Osim toga, mišji model Alchajmerove bolesti ipak je samo model. Mnogi rezultati dobijeni na takvim modelima nisu se pokazali jednako uspješnim kod ljudi.
Pošto se ovaj model zasniva na genetskim faktorima koji podstiču stvaranje plakova povezanih sa Alchajmerovom bolešću, moguće je da ne obuhvata druge faktore koji učestvuju u razvoju bolesti.
Otkriće bi moglo da otvori put novim terapijama
Biće potrebno mnogo više istraživanja prije nego što naučnici budu mogli sa sigurnošću da utvrde da li bi ova saznanja mogla da se primijene u liječenju Alchajmerove i drugih bolesti mozga kod ljudi.
Ipak, Jang je optimističan.
„Sada imamo mapu proteina koji su mozgu potrebni iz ostatka tijela, kao i transportnog sistema koji ih doprema“, kaže on i dodaje da su uzbuđeni zbog mogućnosti da se ova saznanja pretoče u nove terapije za Alchajmerovu bolest koje djeluju spolja ka unutra, kao i u razvoj nove generacije sistema za transport snažnih ljekova kroz krvno-moždanu barijeru direktno u mozak.
Izvor:DAN


