Bivši crnogorski premijer Igor Lukšić u razgovoru sa novinarom N1.hr u Beču govorio je o ekonomskoj situaciji u jugoistočnoj Evropi, mogućim poremećajima tokom 2027. godine, kao i uticaju međunarodnih kriza na ekonomije regiona. Osvrnuo se i na evropski put Crne Gore, budućnost politike proširenja Evropske unije, kao i uloge Hrvatske i Srbije u integraciji regiona.
Govoreći o mogućnosti ozbiljnijih ekonomskih poremećaja u godini koja slijedi, Lukšić je upozorio da su ekonomije zemalja regiona tradicionalno snažno izložene spoljnim faktorima i da ni ova godina nije izuzetak.
„Pa, nažalost, dosta je eksternih faktora koji utiču, i uvijek je uticalo na stanje ekonomija naših zemalja. I bez izuzetka se to dešava i ove godine: rat na Bliskom istoku, problemi sa Hormuškim moreuzom i sve ostalo, koji ne utiču samo na cijene goriva, već će tek da se odraze na cijene poljoprivrednih proizvoda zbog problema sa đubrivima i slično, nesumnjivo će pogoršati situaciju i u našim ekonomijama kroz štetu koju će nanijeti kupovnoj moći naših građana“, rekao je Lukšić.
Posljedice problema povezanih s Hormuškim moreuzom, dakle, prema njegovom mišljenju, neće se zaustaviti na cijenama goriva. Očekuje da će se tek osjetiti njihov uticaj na cijene poljoprivrednih proizvoda, između ostalog zbog problema sa đubrivima, što bi dodatno moglo oslabiti kupovnu moć stanovništva.
Istovremeno upozorava da su javne finansije zemalja regiona već prilično ograničene. Budžetski deficiti ostavljaju malo prostora vladama za snažnije intervencije kojima bi mogle ublažiti posljedice novih ekonomskih udara.
Rasprave bez rješenja
„S druge strane, javne finansije svih zemalja regiona su otprilike, da kažem, na ivici: s budžetskim deficitima, s nemogućnošću da sad možete nešto spektakularno napraviti da kompenzujete. Puno bude uvijek debate da li je moguće te akcize smanjiti, da se ublaži uticaj cijena goriva i slično.“
Takve rasprave, smatra, često završavaju bez rješavanja temeljnih problema ekonomija regiona. Jedno od ključnih pitanja pritom je koliko su njihove ekonomije uopšte dinamične i sposobne da stvaraju nove prilike.
„I onda se vrtimo pomalo u krug, nažalost, ne izlazeći iz strukturnih problema koje imamo. A ti strukturni problemi su u suštini vezani za to koliko smo zadovoljni dinamizmom naših ekonomija.“
Jedna od posljedica tih slabosti jeste kontinuirani odlazak mladih i talentovanih ljudi koji svoju budućnost traže na drugim tržištima. Lukšić ističe da su problemi regiona rezultat kombinacije unutrašnjih slabosti i ozbiljnih spoljnjih faktora.
Dodatni problemi mogli bi nastati i na finansijskim tržištima. Lukšić smatra da su poremećaji mogući naročito ako, u pokušaju suzbijanja inflacije, dođe do očekivanog rasta kamatnih stopa.
Osim ekonomije, jedna od centralnih tema razgovora bila je budućnost euroatlantskih integracija Crne Gore i ostalih država regiona. Lukšić smatra da bi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju u narednih nekoliko godina bio izuzetno važan ne samo za njegovu zemlju već i za samu Uniju.
Crna Gora je zatvorila više od polovine poglavlja
Takav bi korak, smatra, dobio dodatno značenje nakon odluke Islanda da ne nastavi pregovore. Podsjetio je da se svojevremeno kao dobar scenario proširenja pominjao istovremeni ulazak Islanda i Crne Gore, dvije male države koje za Uniju ne bi predstavljale prevelik teret. Njihov zajednički ulazak poslao bi poruku da je politika proširenja EU i dalje živa.
Nakon odluke Islanda, pažnja je sada, kaže Lukšić, dominantno usmjerena na Crnu Goru.
„Crna Gora je zatvorila više od polovine poglavlja. Vlada se nada da bi do kraja godine mogla zatvoriti još značajan broj poglavlja, možda i sva, ili u prvom tromjesečju naredne godine sva poglavlja.“
Nakon toga, međutim, proces prelazi iz tehničke u političku sferu. Neće biti važna samo spremnost Crne Gore već i spremnost Evropske unije da nastavi s politikom proširenja, kao i da se sama pripremi za prijem novih članica. To se, naglasio je Lukšić, ne odnosi samo na Crnu Goru već i na druge države koje čekaju svoj red.
Prema njegovom mišljenju, proces je sada došao u fazu u kojoj obje strane moraju obaviti svoj dio posla.
„Da budemo sigurni, nije Crna Gora savršena, i jasno je da će pristupni ugovor predvidjeti dosta tranzicionih obaveza, ali mi se čini da smo u trenutku koji je i geopolitički važan, ali u smislu položaja Evropske unije, važan interno u smislu da li politiku proširenja doživljavamo kao doprinos konsolidaciji evropskog projekta i tako dalje.“
U konačnici, upozorava, nije riječ samo o tome jesu li zemlje kandidatkinje spremne da ispune uslove. Pristupanje mora proći i politički test, jer će sporazum na kraju morati ratifikovati svih 27 država članica Evropske unije u svojim parlamentima.
Kada je riječ o raspoloženju u samoj Crnoj Gori, Lukšić kaže da članstvo u EU već dugo uživa visoku podršku građana. Trenutna podrška možda je, prema njegovoj procjeni, čak i najviša do sada, što pokazuje da se ponovo pojavio entuzijazam oko evropskih integracija.
Sumnje u jednak odnos Evropske unije
Lukšić je podsjetio da je bio predsjednik crnogorske Vlade u vrijeme kada je zemlja otvorila pregovore s Evropskom unijom i da se i tada snažno osjećao optimizam.
No, nakon toga uslijedile su drugačije poruke iz Brisela, uključujući poruku tadašnjeg predsjednika Evropske komisije Jean-Claudea Junckera da proširenja neće biti, a potom i zahtjeve za novom metodologijom pregovora. Lukšić smatra da se u međuvremenu energija oko proširenja ponovo vratila i da je izuzetno važno iskoristiti trenutni prozor prilike.
Ipak, nije uvjeren da Evropska unija prema svim državama regiona ima potpuno konzistentan pristup. Da je takav pristup postojao, smatra da bi cjelokupan proces integracije vjerovatno napredovao brže.
Kao primjer naveo je Sjevernu Makedoniju, koja se nakon dugotrajnog spora s Grčkom sada suočava s blokadom povezanom s Bugarskom. Albaniju je izdvojio kao državu koja ulaže značajan trud u proces integracija, dok Bosna i Hercegovina ima vlastite unutrašnje ustavne probleme.
Posebno se osvrnuo na Srbiju, za koju smatra da šalje neobične i dvosmislene poruke koje se ne tumače kao potvrda da je zemlja zaista čvrsto na evropskom putu.
„I to bi, ja mislim, bilo jako važno preokrenuti i promijeniti. Čini mi se da se pomalo izgubio taj emancipatorski segment procesa integracije koji je neobično važan.“
U razgovoru je otvoreno i pitanje uloge Hrvatske i Srbije u evropskoj integraciji regiona, uključujući događaje u Srbiji nakon smrti Ratka Mladića i način na koji je ispraćen, ali i nastojanja Hrvatske da dio regiona približi zapadnoj Evropi.
Lukšić smatra da bi Hrvatska, kao i dalje najnovija članica Evropske unije, te Srbija, kao najveća država regiona, trebalo da imaju posebno važnu ulogu u tom procesu.
„Ja mislim da bi pogotovo Hrvatska kao najsvježija i dalje članica Evropske unije, ali i Srbija kao najveća zemlja regiona, trebalo, dakle, vrlo konkretno da podstiču taj proces time što će uraditi sve što mogu da cijeli region preskače barijere kada je u pitanju integracija u Evropsku uniju.“
Pritom upozorava da sve države moraju biti oprezne s potezima koje povlače. U odnosima Hrvatske i Crne Gore trenutno postoji nekoliko otvorenih pitanja koja Podgorica mora riješiti, a Lukšić priznaje da je neka od njih Crna Gora otvorila potpuno nepotrebno.
„Hrvatska ima pravo da traži da se ta pitanja riješe.“
Problem razgraničenja jeste i nije problem
Istovremeno smatra da neka otvorena pitanja imaju širi, sistemski karakter te da bi i u Zagrebu trebalo da postoji razumijevanje da pojedine slučajeve nije moguće izdvojiti i rješavati zasebno, a pritom ostaviti neriješen temeljni problem.
„Neka imaju, da kažem, sistemski karakter, pa mi se čini da bi dobro bilo da postoji razumijevanje i u Zagrebu, da nije moguće neke slučajeve vaditi kao, uslovno rečeno, pincetom, pa samo njih rješavati, a sistemski problem ne rješavati.“
Kao jedno od otvorenih pitanja naveo je razgraničenje Hrvatske i Crne Gore. Smatra da ono istovremeno jeste i nije stvarni problem, jer privremeno rješenje funkcioniše već četvrt vijeka.
„Postoji problem razgraničenja koji i jeste i nije problem, jer privremeno rješenje funkcioniše već četvrt vijeka. I zašto bi to sada trebalo da bude tako teška prepreka za finalni ulazak Crne Gore?“
Lukšić smatra da bi od novog proširenja Evropske unije korist imale sve države regiona te da je takav razvoj događaja u njihovom zajedničkom interesu. Ipak, ocjenjuje da je zamah koji je postojao oko integracije regiona posljednjih godina donekle izgubljen.
Zbog toga smatra posebno važnim da Crna Gora nastavi evropskim putem, izbjegava poteze koji bi joj mogli otežati pregovore i koncentriše se na konkretne rezultate.
„Mislim da imamo svi da dobijemo od toga što će doći do proširenja, i da je u najboljem interesu svih ovih zemalja. Tako da mi se čini da se malo taj momentum, kada je u pitanju integracija regiona, izgubio, da je zato važno da Crna Gora nastavi na tom putu, da ne pravi greške, nego naprotiv, da radi vrlo, vrlo opipljive stvari i da to može biti doprinos svima zajedno“, zaključio je Igor Lukšić.
