Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicissta
Učenici Prirodoslovne škole iz Splita, IV razred, zajedno sa svojim profesorima Katijom Lončar,
Sandrom Bešker, Sanjom Brkić, Andrijanom Poljak, Ilijanom Gudelj i uvaženom direktoricom
Marijom Pustak, danas 31. 03 2026. godine, sa 50 đaka posjetili Nacionalni park Lovćen i njegove
prirodne ljepote.
Ova edukativna tura obuhvatila je rutu: Bjeloši – Pavlov krst – Kruševica – Ivanova Korita – Velji
Bostur –Kuk – Bukovica – Cetinje. Moja malenkost, kao stručni saradnik za edukaciju i promociju
NP Lovćen, govorila je o prirodnim ljepotama Lovćena, o bogatstvu flore i faune, uz poseban osvrt
na doprinos hrvatskog botaničara Luja Adamovića. Lovćen je svojevremeno posjetio i jedan od
najslavnijih hrvatskih i evropskih botaničara, Lujo Adamović (1864–1935), koji u prilogu iz 1908.
godine potvrđuje do tada diskutabilan nalaz munike (lat. Pinus heldreichii) na Lovćenu. Značajni
podaci o flori Lovćena nalaze se i u njegovim radovima iz 1911. i 1913. godine, kada objavljuje i
djelo „Građa za floru Kraljevine Crne Gore“.
Učenici su kroz interakciju, legende i priče doživjeli najljepše segmente svete planine Lovćen.
Govorilo se i o doprinosu Hrvata Crnoj Gori Josipa Sladea, Valtazara Bogišića, Ivana Meštrovića i
drugih. Tokom posjete govorilo se o velikanu Petru II Petroviću Njegošu, ali i o Ivanu Meštroviću i
njegovom umjetničkom doprinosu Lovćenu
U najstarijoj kafani „Kod Pera“ na Bukovici, prosvjetni radnici dočekani su u duhu starog
crnogorskog gostoprimstva, na ručku kod porodice Đura Brankova Miloševića i njegove
neumorne majke Božidarke. Na kraju posjete, đeca su dobila na poklon hrvatsku panoramu –
antologiju „Razlog za pjesmu“, čiji su priređivači Božidar Proročić i dr Željka Lovrenčić.
Za naš portal, direktorica (ravnateljica) Prirodoslovne škole Marija Pustak izjavila je
sljedeće:
„Posjet Crnoj Gori zamišljen je kao terenska nastava vjeronauka srednjoškolaca maturanata kako bi
realizirali programske sadržaje iz rimokatoličke vjeronauke na temu svetaca i blaženika Katoličke
crkve. Naglasak putovanja bio je na upoznavanju lika Leopolda Mandića, blažene Ozane Kotorske i
blaženog Gracije s Mula, kao i upoznavanju povijesne osobitosti bokeljskih Hrvata kao nositelja
kulture i tradicije Boke kotorske.
U sadržaju je bilo neizbježno uključiti posjet Cetinju i Nacionalnom parku Lovćen kao drevnom
diplomatskom središtu Crne Gore. Iako ovo nije prvi put da posjećujemo ove sadržaje, uvijek ima
novih osobitosti. Posebno nas je oduševio lik i djelo kralja Nikole, kao i bogatstvo sadržaja kojima
obiluje muzej na Cetinju. Najimpresivniji su ipak lokalni vodiči koji su nam prenijeli ljubav prema
nasljeđu svojih predaka i ljepotama prirode kojom su blagoslovljeni.
Ostavili su dojam ponosnog naroda koji je ostao uzdignute glave unatoč povijesnim previranjima na
njihovim prostorima. Posebno smo impresionirani mirisima i okusima zavičaja te gostoljubivošću
najstarije crnogorske gostione ,,Kod Pera’ na Bukovici.”
Ovaj susret đaka iz Splita i domaćina sa Lovćena pamtiće se po osjećaju koji ostaje poslije. Nešto se
tu desilo između ljudi iskreno, nenametljivo, ali dovoljno snažno da pokaže koliko su granice
zapravo krhke kad se susretnu otvorenost i poštovanje. Na Lovćenu se brzo shvati jedna
jednostavna istina ono što nas razdvaja naučeno je, a ono što nas spaja urođeno. U pogledu, u
osmijehu, u radoznalosti mladih ljudi koji prvi put prolaze istim stazama, nema razlika samo ista
potreba da se razumije svijet i pronađe svoje mjesto u njemu. Lovćen nas uči n da ne moramo biti
isti da bismo bili bliski. Da je dovoljno da budemo ljudi a u toj ljuckosti ostaju i nastaju i nakjepša
prijateljstva.
“Ova kolumna je lično mišljenje autora i ne odražava nužno stavove našeg portala.”
