Crnu Goru po ulasku u Evropsku uniju, sasvim izvjesno, očekuje značajan odliv
stanovništva. To nam govori iskustvo svih novih članica od 2004. na ovamo, ali i
činjenica da u Crnoj Gori već imamo trend odliva stanovništva što je pokazao popis
2023. godine.
Crnogorske institucije, trenutno, nemaju procjenu da li će se i koliko stanovništva
odseliti kada postanemo članica EU, ali objašnjavaju da su migraciona kretanja, u
slučaju ranijih članica značajno zavisila od ekonomskog razvoja zemlje, dinamike rasta
zarada, mogućnosti zapošljavanja, kvaliteta javnih usluga, ali i prelaznih ograničenja
koja su pojedine države članice uvodile za pristup svojim tržištima rada.
Iseljavanje pogodilo skoro sve nove članice
Kada je u pitanju Hrvatska, sa kojom se najčešće, i najopravdanije, poredimo, ova
država je doživjela značajnu depopulaciju u prvih 10 godina članstva u EU.
U prvih deceniji članstva, od 2013. do 2023. iz Hrvatske se, prema podacima Državnog
zavoda za statistiku iselilo 389.197 građana. Samo nakon tri godine članstva, 2016,
kada im je omogućeno da pored slobodnog kretanja mogu i rade u većini članica EU, iz
Hrvatske se odselilo čak 47.352 građana.
Nije samo Hrvatska doživjela depopulaciju nakon ulaska u EU. Profesori na Katedri za
demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Anđelko Akrap i Krešimir
Ivanda ukazali su to je bio slučaj za skoro sve države koje su postale članice od 2004.
Odliva stanovništva pošteđene su Češka, Estonija, Slovenija, Malta i Kipar.
Stanovništvo se, u manjoj ili većoj mjeri, nakon članstva iseljavalo iz Mađarske,
Litvanije, Poljske, Slovačke, Bugarske, Rumunije… Iz država koje su (većina njih)
ekonomski i u svakom drugom smislu stabilnije od Crne Gore.
Trendovi iseljenja u potrazi za boljim životom nisu ograničeni samo na period po ulasku
u EU, niti su ekskluzivni za nove članice.
Istraživanje EUROSTAT-a pokazuje da 17 od 19 analiziranih evropskih zemalja u 2024.
izgubilo više ljudi rođenih u tim zemljama nego što ih se vratilo. Na taj način
stanovništvo gubi čak i Njemačka (oko 91.000 takvih stanovnika), Italija oko 65.000, a
Španija oko 31. 500…
Godišnje bi se moglo iseljavati između pet i devet hiljada građana
Direktorica Društva statističara i demografa, Gordana Radojević, ukazuje da se u prvih
pet punih godina članstva iz Hrvatske godišnje iseljavalo u prosjeku 0,84 odsto
stanovništva, a iz Rumunije 1,45 odsto.
„Hrvatsku smo uzeli kao polazište jer nam je regionalno bliska i posljednja je pristupila
EU. Rumuniju smo uključili kao primjer znatno snažnijeg odliva u prvim godinama
članstva. Kada te stope primijenimo na broj stanovnika Crne Gore, dobijamo, da bi se
oko 5.300 stanovnika moglo iseljavati godišnje prema iskustvu Hrvatske, ili oko 9.000
ako procjenu baziramo na iskustvu Rumunije. Oba scenarija obuhvataju ukupan broj
odlazaka u inostranstvo“ kaže Radojević.
„Očekujemo da će lakši pristup evropskom tržištu rada podstaći dodatne odlaske, ali
nagli talas iseljavanja ne smatramo osnovnim scenarijem. Odlazak radi rada u EU već
je dio našeg migracionog obrasca. U 2024. crnogorskim državljanima izdata je 3.261
prva boravišna dozvola u EU, od čega 1.371 po osnovu rada. Broj dozvola daje nam
posredan uvid u mobilnost koja postoji i prije članstva“, navodi ona.
Neće se baš odmah moći do lakog posla u EU
Ipak, naivno bi bilo očekivati da će odmah po ulasku u EU naši sugrađani moći tek tako
da odu i rade u članicama EU. Svaka članica EU ima pravo da na period od sedam
godina zadrži mehanizam izdavanja radne dozvole, odnosno, zaštiti svoje tržište rada.
To znači da, na primjer, ako postanemo članica EU, 2028. kako se to prognozira,
Njemačka može odlučiti da crnogorski državljani do 2035. moraju tražiti radne dozvole u
toj zemlji, dok bi, recimo, neka druga država, poput Irske, mogla da uopšte ne traži
prelazni period već da odmah omogući našim sugrađanima rad u toj državi. Ograničenja
na zapošljavanja hrvatskih radnika uvodile su Belgija, Njemačka, Holandija, Austrija,
Velika Britanija, Slovenija, Španija i Luksemburg.
“Državljani Crne Gore koji zakonito rade na dan pristupanja u nekoj državi članici i koji
su bili primljeni na tržište rada te države članice u neprekidnom periodu od 12 mjeseci ili
duže, imaće pristup tržištu rada te države članice, ali ne i tržištu rada drugih država
članica koje primjenjuju nacionalne mjere. Dakle – svaka država može da primijeni
sopstvene mjere kada će i kako primate naše radnike”, navodi se u pregovaračkoj
poziciji za poglavlje 2 koje se odnosi na slobodu kretanja radnika.
“Državljani Crne Gore primljeni na tržište rada neke države članice nakon pristupanja, u
neprekidnom periodu od 12 mjeseci ili duže, imaće pristup tržištu rada te države
članice, ali ne i tržištu rada drugih država članica koje primjenjuju nacionalne mjere”,
dodaje se u dokumentu.
U crnogorskom slučaju, u pregovaračkoj poziciji, za sada se konkretno pominje da bi
svoje tržište rada ograničavanjem zapošljavanja naših državljana mogle štititi Austrija,
Njemačka i Holandija.
Priliv stanovništva – sve zavisi od toga kako se u Crnoj Gori živi
Migracioni trendovi nam govore da bi u Crnu Goru mogao da se doseli značajan broj
novih stanovnika.
Radojević kaže da se može očekivati da bi doseljavanje s vremenom moglo nadoknaditi
odlaske, ali da u prvim godinama članstva taj odnos može biti nepovoljan.
„Hrvatska je tek 2022, devet godina nakon pristupanja, zabilježila više doseljenih nego
odseljenih. Ako na Crnu Goru primijenimo hrvatske stope doseljavanja iz perioda
2022–2024, možemo očekivati oko 9.400 do 11.400 doseljenih godišnje. Takav priliv
mogao bi da nadoknadi odlaske u oba scenarija koja smo razmatrali“, kaže ona.
Mora se, kako kaže, uzeti u obzir da smo oko 20.000 dolazaka u 2024. ostvarili uz viznu
politiku koja još nije bila u potpunosti usklađena s politikom EU.
Prema popisu iz 2023. godine u Crnoj Gori živi 46,8 hiljada stranaca, dok evidencije
Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) govore o gotovo 100 hiljada.
U EU se, prema istraživanju Eurostata u 2024. godini doselilo 4,2 miliona imigranata
izvan EU, a početkom 2025. u EU živjelo 46,7 milona ljudi (10,4% stanovništva) rođenih
van EU. U prosjeku se u EU u 2024. godini na 1000 stanovnika doselilo devet
imigranata, u Hrvatskoj duplo iznad prosjeka – na svakih 1000 stanovnika doselilo se 18
imigranata. Najveću stopu migracije zabilježila je Malta – 60 imigranata na 1000
stanovnika, zatim Kipar 42 imigranata na 1000 stanovnika i Luksemburg – 38 imigranata
na 1000 stanovnika.
Ipak, i tu sve zavisi od pojedinačnih članica, njihovog stepena razvoja, ekonomije ali i
spremnosti da prihvataju doseljenike i novu radnu snagu.
Svaka država ima pravo da odredi svoju kvotu prijema migranata, što znači da padaju u
vodu brojni narativi o tome da će nas EU primorati da primamo migrante i da će se
promijeniti struktura stanovništva, te da postoji cijena koju ćemo plaćati ako odbijemo
da prihvatimo migrante. U suštini, sve zavisi od našeg upravljanja ekonomijom, životnim
standardom i tržištem rada.
Zvaničnih procjena još nema
Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije ukazuju da brojevi koji
se pojavljuju u javnosti, na društvenim mrežama i tvrdnjama koje su često teorije
zavjere, predstavljaju pojedinačne procjene i ne mogu se smatrati zvaničnim niti naučno
utemeljenim projekcijama.
„Iskustva država koje su pristupale Evropskoj uniji pokazuju da migracioni tokovi nijesu
bili identični, već su značajno zavisili od ekonomskog razvoja zemlje, dinamike rasta
zarada, mogućnosti zapošljavanja, kvaliteta javnih usluga, ali i prelaznih ograničenja
koja su pojedine države članice uvodile za pristup svojim tržištima rada. Stoga nije
metodološki opravdano unaprijed tvrditi da će Crna Gora izgubiti ili dobiti određeni broj
stanovnika u unaprijed definisanom vremenskom periodu“, kazala je za
Raskrinkavanje.me direktorica direktorata za demografiju, Mileva Brajušković Popović .
Prema njenim riječima, trenutno ne postoje zvanične projekcije koje bi precizno
procjenjivale broj građana koji bi nakon pristupanja EU napustili Crnu Goru ili broj lica
koja bi se doselila u našu državu. Takve procjene, kako kaže, zahtijevaju složene
demografske modele i kontinuirano ažuriranje podataka o ekonomskim, društvenim i
migracionim trendovima.
„Upravo zbog toga Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije će
kroz izradu Demografske strategije Crne Gore, posebnu pažnju posvetiti analizi
migracionih tokova i izradi različitih scenarija budućeg demografskog razvoja, kako bi
javne politike bile zasnovane na pouzdanim podacima i dokazima“, navela je ona.
Broj stranaca raste jer nam treba radna snaga
Brajušković Popović kaže da Crna Gora već duži niz godina bilježi rast broja stranih
državljana koji borave ili rade u zemlji, prvenstveno zbog potreba tržišta rada, naročito u
sektorima turizma, građevinarstva, uslužnih djelatnosti i informacionih tehnologija.
Istovremeno, prisutan je i rast broja stranih državljana koji u Crnoj Gori borave iz
poslovnih, investicionih ili drugih razloga.
„Međutim, budući obim tih migracija zavisiće od ekonomskog razvoja zemlje, potreba
domaćeg tržišta rada, migracione politike, kao i širih regionalnih i evropskih okolnosti.
Zbog toga se u ovom trenutku ne može sa sigurnošću govoriti o obimu budućeg priliva
stanovništva“, kaže ona.
Iskustvo država koje su pristupile EU, kako navodi, pokazuje da su efekti članstva na
migracije dinamični i mijenjaju se kroz vrijeme.
"Hrvatska je, na primjer, u prvim godinama nakon ulaska u Evropsku uniju zabilježila
intenzivnije iseljavanje dijela stanovništva, posebno mlađeg i radno sposobnog.
Međutim, članstvo je istovremeno omogućilo pristup značajnim evropskim fondovima,
ubrzalo razvoj infrastrukture, podstaklo privredni rast, jačanje institucija, unapređenje
obrazovnog i zdravstvenog sistema, kao i rast zarada i životnog standarda. Posljednjih
godina bilježi se usporavanje iseljavanja, povratak dijela hrvatskih državljana, ali i
značajan priliv stranih radnika zbog povećanih potreba tržišta rada“, kazala je
Brajušković Popović.
Zabrinjava to što Vlada ćuti
Radojević ukazuje da posebno zabrinjava što Vlada i nadležna ministarstva još nijesu
javno predstavili procjenu demografskih efekata članstva u EU.
„Koliko ljudi može otići, koliko se može doseliti nakon usklađivanja vizne politike i kakve
će biti posljedice po tržište rada i pojedine opštine? Prije ulaska u EU trebalo bi da
imamo makar razrađene scenarije na kojima možemo zasnovati planiranje obrazovanja,
zdravstva i drugih javnih usluga“ kaže Radojević.
Podsjeća i da je jedno od ključnih obrazloženja za sprovođenje popisa u decembru
2023. bilo da su nam potrebni pouzdani podaci za javne politike. „Ipak, stiče se utisak
da je popis bio prioritet samo do objave podataka o nacionalnoj pripadnosti, dok je
primjena rezultata u javnim politikama izostala. Upravo bi pripreme za članstvo trebalo
da pokažu čemu nam popis služi. Očekujemo da Vlada i nadležna ministarstva na
osnovu tih podataka javno predstave demografske scenarije i objasne kako će se za
različite ishode pripremiti opštine, škole, zdravstvene ustanove i tržište rada“, zaključuje
ona.
Darvin Murić, glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me
