Kako pol utiče na regeneraciju kože i zašto je ženski rod u prednosti

Radio Titograd

17.11.2026, 06:53h

4 min

Foto:Shutterstock

 

Istraživanje na miševima otkrilo je značajne razlike u načinu na koji se matične ćelije kože dijele i obnavljaju njen spoljašnji sloj. Dok se kod ženki ovaj proces odvija sinhronizovano i koordinisano, kod mužjaka ćelije djeluju samostalnije. Ključnu ulogu imaju polni hormoni, a otkriće bi moglo da otvori put razvoju terapija prilagođenih biološkom polu pacijenta.

Koža je organ koji se neprestano obnavlja. U zavisnosti od starosti i dijela tijela, približno svakih šest do sedam nedjelja dobijamo novi spoljašnji sloj kože, odnosno epidermis. Ovaj proces odvija se zahvaljujući neprekidnom stvaranju novih ćelija, njihovom sazrijevanju i postepenom odbacivanju starih ćelija sa površine.

Međutim, novo naučno istraživanje pokazalo je da se ovaj mehanizam ne odvija na isti način kod mužjaka i ženki. Naučnici su otkrili značajne razlike u načinu na koji se matične ćelije kože dijele, razvijaju i doprinose obnavljanju epidermisa.

Ovo otkriće za sada je potvrđeno u eksperimentima na miševima, pa ostaje da se utvrdi da li isti mehanizam postoji i kod ljudi. Ipak, rezultati bi u budućnosti mogli da budu značajni za razvoj efikasnijih, individualno prilagođenih tretmana za opekotine, rane, različita oboljenja kože, pa čak i karcinome kože.

Istraživanje je sproveo međunarodni tim naučnika, predvođen stručnjacima sa Slobodnog univerziteta u Briselu (ULB) u Belgiji i Univerziteta u Kembridžu u Velikoj Britaniji. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Nature.

Naučnici su koristili posebnu mikroskopsku tehniku koja omogućava posmatranje živih ćelija kroz kožu. Na taj način pratili su matične ćelije iz kojih nastaju ćelije epidermisa, i to tokom čak pet mjeseci. Riječ je o izuzetno dugom periodu praćenja za ovu vrstu istraživanja.

Kako je objasnio medicinski onkolog Dan Engelman sa Slobodnog univerziteta u Briselu, prvobitni cilj istraživanja bio je da se razumije način na koji se koža obnavlja i utvrdi da li u tom procesu postoji hijerarhija ćelija, sa matičnim ćelijama na njenom vrhu.

Međutim, istraživači su naišli na nešto što nisu očekivali – izražene razlike u načinu na koji matične ćelije obnavljaju kožu kod mužjaka i ženki.

Matićne ćelije predstavljaju svojevrsni izvor iz kojeg nastaju različite vrste ćelija u organizmu. U najdubljem sloju epidermisa one se neprestano dijele, stvarajući nove matične ćelije, ali i ćelije koje se postepeno razvijaju u sastavne djelove spoljašnjeg sloja kože.

Ćelije koje nastaju ovim procesom vremenom se pomeraju ka površini, gdje obavljaju važnu zaštitnu funkciju. Na kraju svog životnog ciklusa odvajaju se i bivaju odbačene, čime se otvara prostor za nove ćelije.

Detaljnom analizom ovog procesa istraživači su otkrili i postojanje jedne međufaze tokom koje je deoba ćelija ograničena. Ova faza omogućava dodatno umnožavanje ćelija i doprinosi povećanju njihove proizvodnje. Njeno postojanje i značaj dugo su bili predmet naučnih rasprava.

Ipak, najzanimljiviji dio istraživanja odnosio se na razlike između polova.

Kod ženki miševa naučnici su uočili izrazito sinhronizovan obrazac deobe, sazrijevanja i odvajanja ćelija. One se ponašaju koordinisano, često u parovima, pri čemu istovremeno donose iste odluke – da li će nastaviti da se dijele ili će se razvijati u ćelije namijenjene spoljašnjem sloju kože.

Kod mužjaka, međutim, ćelije se ponašaju znatno samostalnije. Njihova aktivnost nije toliko usklađena, već svaka ćelija više djeluje nezavisno od ostalih.

Naučnici ovu razliku upoređuju sa veslačima u čamcu. Kada svi veslači usklade pokrete, čamac se kreće skladnije i efikasnije. Slično tome, sinhronizovano ponašanje ćelija kod ženki moglo bi da doprinese bržem i organizovanijem obnavljanju kože.

Istraživači smatraju da upravo ovaj mehanizam djelimično objašnjava zašto rane kod ženki miševa brže zarastaju. Iako su razlike u brzini zarastanja rana između polova već ranije uočene, njihovo biološko objašnjenje nije bilo u potpunosti razjašnjeno.

Testosteron i estrogen upravljaju različitim obrascima obnove kože

Da bi otkrili šta stoji iza uočenih razlika, naučnici su dodatno ispitali ulogu polnih hormona.

U eksperimentima su miševima uklanjali testise ili jajnike, čime su uticali na proizvodnju testosterona, odnosno estrogena. Nakon toga su pratili kako se menja ponašanje ćelija kože. U pojedinim slučajevima hormoni su zatim ponovo nadoknađivani kako bi se utvrdilo da li njihovo prisustvo može da promijeni ili obnovi prethodno uočene obrasce.

Rezultati su pokazali da testosteron ubrzava tempo kojim nove ćelije napuštaju najdublji sloj epidermisa i kreću se ka površini kože.

Kada je proizvodnja testosterona smanjena uklanjanjem testisa, ćelije kože mužjaka počele su da se ponašaju sličnije ćelijama ženki. To ukazuje na značajnu ulogu ovog hormona u regulisanju načina na koji se koža obnavlja kod mužjaka.

Sa druge strane, kod ženki je uklanjanje jajnika, a samim tim i smanjenje proizvodnje estrogena, dovelo do gubitka većeg dijela prethodno uočenog sinhronizovanog ponašanja ćelija.

Drugim riječima, estrogen ima važnu ulogu u održavanju koordinisane aktivnosti matičnih ćelija kože kod ženki, dok testosteron utiče na brzinu kojom se nove ćelije kreću iz dubljih slojeva epidermisa.

Ovi rezultati pokazuju da polni hormoni nisu važni samo za reproduktivni sistem i razvoj polnih karakteristika već utiču i na osnovne procese održavanja i obnavljanja tkiva.

Da li isti mehanizam postoji i kod ljudi?

Iako su rezultati veoma zanimljivi, naučnici upozoravaju da je riječ o istraživanju sprovedenom na relativno malom broju miševa. Zbog toga se otkrića ne mogu automatski primijeniti na ljude.

Ipak, početni laboratorijski eksperimenti koje je tim sproveo na ljudskim ćelijama kože ukazuju na mogućnost da slični mehanizmi postoje i kod ljudi.

Sledeći korak biće proširivanje istraživanja na ljudske ćelije, kako bi se utvrdilo da li se razlike u ponašanju matičnih ćelija, uočene kod miševa, javljaju i kod muškaraca i žena.

Potvrda ovih rezultata mogla bi da ima značajne posledice za medicinu. Bolje razumijevanje načina na koji polni hormoni utiču na obnavljanje kože moglo bi da pomogne u razvoju terapija koje uzimaju u obzir biološke razlike između pacijenata.

To bi, između ostalog, moglo da bude važno za lečenje opekotina, povreda i hroničnih rana, ali i za razumijevanje razvoja različitih kožnih oboljenja i karcinoma.

Razvojni biolog Cedrik Blanpen sa Slobodnog univerziteta u Briselu ističe da ovo otkriće otvara čitav niz novih pitanja – od osnovnih mehanizama funkcionisanja matičnih ćelija do kliničkih problema kao što su zarastanje rana, razvoj karcinoma i autoimune bolesti.

Istraživači već planiraju da ispitaju postoje li razlike između mužjaka i ženki i tokom nastanka i napredovanja karcinoma kože, kao i koji molekularni mehanizmi stoje iza tih razlika.

„Pol je parametar koji se prečesto zanemaruje u biologiji i medicini“, naglašava Blanpen.

Novo istraživanje tako ukazuje na to da biološki pol može da utiče i na procese koji se na prvi pogled čine univerzalnim, poput neprestanog obnavljanja kože. Ukoliko se slične razlike potvrde i kod ljudi, ovo otkriće moglo bi da doprinese preciznijem razumevanju bolesti i razvoju terapija prilagođenih biološkim karakteristikama pacijenata.

Rad je objavljen u naučnom časopisu Nature.

 

 

Izvor:DAN

Podijeli na:

Magazin, Titogradske vijesti, top2

17.11.2026. u 16:25h

Video hit dana,

18:18h

Titogradske vijesti, top2

17.11.2026. u 15:08h

Video hit dana

17.11.2026. u 14:17h

Titogradske vijesti, top2

17.11.2026. u 14:08h

Magazin, top2

17.11.2026. u 12:42h

Skip to content