Foto:Shutterstock
Kada smo ljuti, često imamo potrebu da „izbacimo“ bijes, ali istraživanje pokazuje da takav pristup ne donosi očekivano olakšanje i može čak da pojača ljutnju.
Izbacivanje bijesa kada smo ljuti djeluje kao razumno rešenje. Uvreženo je mišljenje da izražavanje ljutnje može da nam pomogne da je ublažimo, poput ispuštanja pare iz ekspres lonca.
Međutim, ova česta metafora može da zavara, pokazala je meta-analiza objavljena 2024. godine.
Istraživači sa Državnog univerziteta Ohajo analizirali su 154 studije o bijesu i pronašli malo dokaza da njegovo izbacivanje pomaže. U nekim slučajevima ono čak može da pojača ljutnju, prenosi Science alert.
„Mislim da je veoma važno razbiti mit da, ako ste ljuti, treba da izbacite bijes iz sebe“, rekao je jedan od autora studije i stručnjak za komunikaciju Bred Bušman kada su rezultati objavljeni.
On je dodao da „izbacivanje bijesa možda zvuči kao dobra ideja, ali ne postoji nijedan naučni dokaz koji podržava teoriju katarze“.
To ne znači da bijes treba ignorisati. Razmišljanje o njemu može da nam pomogne da razumemo zašto se ljutimo i da se pozabavimo problemima koji stoje u njegovoj osnovi. Takođe može da pomogne u prihvatanju emocija, što je važan prvi korak ka njihovoj zdravoj obradi.
Međutim, izbacivanje bijesa često prevazilazi razmišljanje o emocijama i prelazi u neprestano vraćanje na ono što nas je naljutilo.
Studija pokazuje da mnogi ljudi pokušavaju da se oslobode besa i fizičkom aktivnošću. Iako ona donosi brojne zdravstvene koristi, ne mora nužno da popravi raspoloženje u trenutku kada smo ljuti.
Analizirane studije obuhvatile su ukupno 10.189 učesnika različitog uzrasta, pola, kulturnog i etničkog porijekla.
Rezultati pokazuju da je ključ za ublažavanje bijesa smanjenje fiziološke pobuđenosti, bilo da ona potiče od same ljutnje ili od fizičke aktivnosti koju je bijes podstakao.
„Da biste smanjili bes, bolje je da se bavite aktivnostima koje snižavaju nivo pobuđenosti“, rekao je Bušman i dodao da „uprkos uvreženom mišljenju, čak ni trčanje nije efikasna strategija jer povećava nivo pobuđenosti i na kraju može da ima suprotan efekat“.
Istraživanje je djelimično inspirisano popularnošću takozvanih „soba bijesa“, u kojima ljudi plaćaju da razbijaju predmete u nadi da će se tako osloboditi ljutnje, rekla je glavna autorka studije Sofi Kjervik, stručnjakinja za komunikaciju sa Univerziteta Virdžinija Komonvelt.
„Željela sam da osporim čitavu teoriju prema kojoj je izražavanje bijesa način da se sa njim izborimo“, objasnila je Kjervik i dodala da su zapravo željeli da pokažu da je smanjenje pobuđenosti, odnosno njenog fiziološkog aspekta, zaista važno.
Tim je analizu zasnovao na Šahter-Singerovoj dvofaktorskoj teoriji, prema kojoj se bijes, kao i sve druge emocije, sastoji od dvije komponente – fiziološke i kognitivne.
Prethodna istraživanja često su bila usmerena na kognitivnu stranu, navode Kjervik i Bušman, na primjer na proučavanje načina na koji kognitivno-bihejvioralna terapija može da pomogne ljudima da promjene način razmišljanja koji stoji u osnovi njihovog besa.
Istraživanja pokazuju da takav pristup može da bude efikasan, ali ova analiza ukazuje i na drugi način ublažavanja ljutnje. Osim toga, standardne kognitivno-bihejvioralne terapije nisu podjednako efikasne kod svih ljudi.
Studija je obuhvatila aktivnosti koje povećavaju i one koje smanjuju fiziološku pobuđenost – od boksa, vožnje bicikla i trčanja do dubokog disanja, meditacije i joge.
Istraživači su utvrdili da aktivnosti koje smiruju organizam ublažavaju bijes i u laboratorijskim i u svakodnevnim uslovima, bez obzira na način na koji su učesnici dobijali instrukcije ili njihove demografske karakteristike.
Među efikasnim aktivnostima koje smanjuju pobuđenost bili su spora joga, svjesna pažnja, progresivno opuštanje mišića, dijafragmalno disanje i pravljenje pauze.
„Bilo je veoma zanimljivo vidjeti da progresivno opuštanje mišića i opuštanje uopšte mogu da budu podjednako efikasni kao pristupi poput svjesne pažnje i meditacije“, rekla je Kjervik.
Kako je navela “i joga, koja može da bude fizički zahtjevnija od meditacije i svjesne pažnje, i dalje predstavlja način da se smirite i usredsredite na disanje, što ima sličan efekat na smanjenje bijesa”.
Umjesto pokušaja da izbace bijes iz sebe, istraživači preporučuju ljudima da ga ublaže smanjivanjem fiziološke pobuđenosti. Tehnike smirivanja za koje je već dokazano da ublažavaju stres mogu da umanje i fiziološku osnovu besa.
„Očigledno je da se u današnjem društvu svi suočavamo sa mnogo stresa i potrebni su nam načini da se sa njim izborimo“, rekla je Kjervik.
Ona smatra da je korisno pokazati da iste strategije koje djeluju protiv stresa mogu da pomognu i kod bijesa.
Analiza je pokazala da većina aktivnosti koje povećavaju fiziološku pobuđenost nije smanjivala bijes, a neke su ga čak pojačavale. Najveća vjerovatnoća za takav efekat zabilježena je kod trčanja.
S druge strane, sportovi sa loptom i druge fizičke aktivnosti koje uključuju igru smanjivali su fiziološku pobuđenost, što ukazuje da fizička aktivnost može biti korisnija za ublažavanje bijesa kada je istovremeno i zabavna.
„Određene fizičke aktivnosti koje povećavaju pobuđenost mogu biti dobre za srce, ali definitivno nisu najbolji način za smanjenje besa“, rekao je Bušman.
On je takođe dodao da je problem u tome što ljuti ljudi žele da izbace bijes, ali ovo istraživanje pokazuje da svaki dobar osjećaj koji dobijemo takvim izbacivanjem zapravo može da podstakne agresiju.
Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se ovi nalazi detaljnije razjasnili, ali istraživači za sada navode da tehnike smirivanja, čak i jednostavno pravljenje pauze ili brojanje do deset, predstavljaju najbolje opcije za obuzdavanje bijesa.
„Ne morate nužno da zakažete razgovor sa kognitivno-bihejvioralnim terapeutom da biste se izborili sa bijesom. Možete besplatno da preuzmete aplikaciju na telefonu ili pronađete video na Jutjubu ako vam je potrebno usmjeravanje“, rekla je Kjervik.
Studija je objavljena u časopisu Clinical Psychology Review.
Izvor:DAN
