Piše: Mr Nikolina Tomović, saradnica u nastavi na Pravnom fakultetu (Univerzitet Crne
Gore)
Naš spiritus movens danas je mistični algoritam, prompt response nam daje adrenalin, a
sve što nam slučajno ostane nejasno ide pod finu ruku Chat GPT-a. Aktuelna linija razvoja
savremenog čovjeka jednako se uvjerljivo može objasniti i kao revolucionarna i kao
retrogradna. Ogroman tehnološki napredak nas je poštedio teškog fizičkog i umnog
napora, efikasnost u izvršavanju zadataka je drastično uvećana, a čovjek je u mogućnosti
da na nivou dana dostigne nivo produktivnosti koji je ranije iziskivao znatno više vremena.
Sa druge strane, u dobroj mjeri smo delegirali i procese svojstvene čovjeku kao mislećem
biću, sklonom ideji, kreativnosti, stvaranju, filozofskom i duhovnom traganju.
Čini se da izazovi življenja koje je kreirao savremeni čovjek otvaraju nova vrata
nedokučivog života, druge stvarnosti koja postoji izvan nas, koja (više) nije duhovna već
digitalna. Na digitalnom oblaku se dan odvija ljepše i raznovrsnije, u kolektivitetu gdje
smo svi bliži nego što zaista jesmo. Može nam se učiniti da smo gotovo nedodirljivi i da
je naša sigurna zona na kauču, sa otvorenim prozorom u digitalni svijet. Međutim, baš tu
se otvaraju nova pitanja našeg povjerenja i preispituju nejasne granice dvije isprepletane
stvarnosti.
Te granice su posebno maglovite kada se informacija, vijest, slika, video ili kakva druga
animacija spusti sa digitalnog oblaka u stvarni svijet. A mi joj povjerujemo, u potpunosti.
Koliko nas za to ne treba kriviti, postalo mi je jasno nakon što sam čitala da je jedna
djevojka objavila svoju sliku na društvenoj mreži, u potpunosti generisanu uz pomoć AI-
a, sistema vještačke inteligencije. Nije se radilo o doradi, lijepom Instagram efektu ili
suptilnom Photoshop-u, u pitanju je bila fotografija koja nije stvarna, već u potpunosti
generisana iz dobro formulisanog zadatka, odnosno prompta. Naime, u tako objavljenu
sliku niko nije posumnjao, pa čak ni majka djevojke koja je samo sprovodila eksperiment
u želji da sazna da li će neko primijetiti razliku. U toj mjeri je vještačka inteligencija zaličila
na samog čovjeka, a medijska pismenost otkrila novo polje borbe.
Sjaj na digitalnom nebu
Uz takav potencijal kreiranja autentičnog sadržaja, gotovo da nema stvarnosti koju AI ne
može replicirati, učiniti boljom, jasnijom, veselijom, baš onakvom kakvom želimo da je
vidimo. Gotovo previše dobro da bi bilo istinito. Međutim, ovozemaljska stvarnost nije
načisto šta raditi sa rizicima koje preuzimamo zarad sjaja na digitalnom nebu.
Spektar rizika je u tom smislu širok, od kreiranja lažnih identiteta na različitim
aplikacijama, društvenim mrežama, platformama za upoznavanje ili pružanje usluga,
zloupotrebe ličnih podataka, kreiranja društveno opasnih narativa i prijetnji po nacionalnu
sigurnost, izazivanja panike, rasne, vjerske i svake druge netrpeljivosti…
U takvim okolnostima su uvijek i bez izuzetka važne uloge medijske pismenosti, pravnih
regulativa i standarda upotrebe sistema vještačke inteligencije, koji treba da zaštite
individualnog korisnika od ostatka digitalnog kolektiviteta, ali i od multinacionalnih
kompanija koje prikupljaju lične podatke zarad kreiranja boljeg korisničkog iskustva kao
paravana za digitalnu zavisnost, komercijalnu eksploataciju, ograničavanje informisanosti
i manipulaciju mišljenjem.
Pravo je (gvozdena?) čizma
Po riječima jednog profesora veterana, pravo treba da je kao čizma koja se stalno mijenja
i prilagođava rastu vlasnika, u ovom slučaju okoline koja ga stvara. U suprotnom, čizma
žulja i svaki korak je neprijatan. Na planu regulisanja sistema vještačke inteligencije
postoje bitni pomaci na nivou Evropske unije i Sjedinjenjih Američkih Država, koji
propisuju zabranjene metode upotrebe, regulišu visokorizične AI sisteme uvodeći
obaveznu registraciju, nadzor i testiranje, propisuju kazne za učinjene prekršaje i sl. Tako
AI Act Evropske unije zabranjuje AI sisteme koji krše osnovna ljudska prava, poput onih
koji sprovode biometrijsku kategorizaciju korisnika po osjetljivim podacima koji mogu
upućivati na njihovu rasu, političke stavove, vjerska, filozofska i druga uvjerenja,
seksualni život ili orijentaciju, zatim sisteme koji koriste namjerno manipulativne i
obmanjujuće tehnike sa ciljem značajnog narušavanja ponašanja osobe i sprječavanja
iste da donese informisanu odluku, itd.
Zabrane su detaljne i pažljivim čitanjem dodatno proširuju uvid u kompleksnost kako
pravne regulative, tako i rizika koji se mogu realizovati upotrebom AI-a. Iako kod pravnih
regulativa najprije primjećujemo njihov penalni karakter, one ujedno ostvaruju i
odvraćajući efekat, sprječavajući da dođe do povrede prava korisnika. Ipak, kao ni u
drugim oblastima, ovdje nije dovoljna jednostrana reakcija zakonodavca, tačnije,
neophodna je edukacija samih korisnika. Takva edukacija se čini još nužnijom u sistemima
poput crnogorskog, koje je još uvijek daleko od samostalnog uređivanja ove oblasti i
trenutno su veći izgledi da će se prikloniti rješenjima u svijetu, posebno onim zastupljenim
na nivou Evropske unije.
Učionica nove stvarnosti
Pod edukacijom treba prvenstveno podrazumijevati vještine obuhvaćene pojmom
medijske pismenosti, u prvom redu vještinu kritičkog promišljanja i ocjene. Međutim, ni
kritičko mišljenje kao takvo nije vještina koja se usvaja u jednom dahu, već
podrazumijeva da smo prethodno svjesni opasnosti nekritičkog prijema informacija, kao
i da smo osposobljeni da samostalno izvršimo provjeru informacija i materijala,
upotrebom različitih digitalnih alata. U tome bi značajno pomoglo jačanje etičkog i
transparentnog pristupa regulisanju AI sistema i zahtjev da svaki materijal nastao uz
pomoć AI-a sadrži jasnu oznaku o tome (watermark).
Čini se da nikada nije postojala veća potreba da se medijska pismenost i upotreba
digitalnih tehnologija uvrste u obavezne nastavne kurikulume i da se obezbijedi adekvatan
stepen osposobljenosti i znanja koji će obuhvatiti nadolazeće generacije. Imajući u vidu
etičke i šire društvene implikacije koje mogu nastati upotrebom AI-a, to je minimum na
kojem Crna Gora treba raditi što prije, i to u oblastima koje znače suštinsku zaštitu –
oblastima prava i obrazovanja.
Ovaj tekst je pisan za sajt medijskapismenost.me u okviru programa Agencije za
audiovizuelne medijske usluge.
