Godine se ne vide samo na licu – tragovi starenja kriju se i u glasu

Novo istraživanje objavljeno u naučnom časopisu npj Aging pokazalo je da se iz samo 30 sekundi snimljenog govora može izvući iznenađujuće mnogo informacija o starosti osobe. Autori su na osnovu karakteristika glasa razvili svojevrsni „glasovni sat starenja“, nazvan „Voice Age“.

U istraživanju je učestvovalo 6.979 odraslih osoba koje govore hebrejski, starosti između 40 i 70 godina. Naučnici su njihove kratke glasovne snimke analizirali pomoću modela mašinskog učenja, tražeći obrasce koji se menjaju kako starimo, prenosi Tportal.

Rezultati su bili zanimljivi. Kod žena je model hronološku starost u prosjeku procjenjivao sa odstupanjem od oko četiri godine, a kod muškaraca oko 4,4 godine.

Zašto se godine mogu “čuti”?

Glas nije samo rezultat rada glasnih žica. Govor zahtijeva usklađeno djelovanje disajnog sistema, grkljana, mišića i nervnog sistema, a svi oni prolaze kroz promjene povezane sa starenjem.

S godinama se mogu mijenjati elastičnost tkiva, mišićna snaga i neuromotorna kontrola, a njihove posledice mogu ostaviti veoma suptilan trag u karakteristikama glasa. Promjene mogu biti toliko male da ih ljudsko uho ne mora primijetiti, ali računarski modeli mogu da ih prepoznaju.

Zanimljivo je da ovo nije prvo istraživanje koje pokazuje koliko informacija o našem fizičkom stanju može biti skriveno u govoru.

Druga studija objavljena ove godine u istom časopisu analizirala je govor 271 starije osobe i pronašla obrasce povezane sa različitim aspektima fizičkog funkcionisanja, uključujući snagu stiska, pokretljivost, ravnotežu, brzinu hoda i umor.

Istraživači su, između ostalog, uočili sporiji govor, duže pauze, kao i promjene u artikulaciji i složenosti govora. Takvi rezultati dodatno podržavaju ideju da bi glas jednog dana mogao da posluži kao jednostavan digitalni biomarker fizičkog starenja.

Posebno je zanimljivo to što su naučnici novi „Voice Age“ uporedili sa osam drugih modela procjene starosti zasnovanih na molekularnim, fiziološkim, slikovnim i životnim pokazateljima.

Glasovni model bio je među uspješnijim pojedinačnim metodama procjene starosti, ali se sa ostalim pokazateljima preklapao samo djelimično. Kada su podatke o glasu dodali drugim modelima, ukupna procena starosti postala je preciznija.

To ukazuje na to da glas možda sadrži informacije o starenju koje se ne mogu u potpunosti dobiti iz drugih mjerenja.

U ranijoj verziji istraživanja autori su takođe pronašli povezanost između ubrzanog „starenja glasa“ i nekih nepovoljnijih zdravstvenih pokazatelja, uključujući veću količinu masnog tkiva, lošije pokazatelje fiziologije sna i određene kardiometaboličke faktore rizika.

Upravo je jednostavnost ono što ovu metodu čini posebno zanimljivom. Za razliku od brojnih biomarkera starenja, za koje su potrebni testovi krvi, snimanja ili drugi pregledi, za analizu glasa potencijalno bi bio dovoljan mikrofon na mobilnom telefonu.

To otvara mogućnost razvoja jednostavnih alata kojima bi se tokom vremena mogle pratiti promjene povezane sa funkcionalnim starenjem.

Ipak, rezultati za sada ne znače da iz snimka glasa možemo pouzdano utvrditi nečiju „biološku starost“ niti da je takav test spreman za kliničku upotrebu. Istraživanje je sprovedeno na ljudima starosti od 40 do 70 godina koji govore hebrejski, pa tek treba utvrditi koliko se rezultati mogu primijeniti na druge jezike, starosne grupe i populacije.

Istraživanje, međutim, pokazuje nešto intrigantno: dok razmišljamo o borama, sijedoj kosi i drugim vidljivim znacima godina, dio priče o tome kako starimo možda se sve vrijeme mogao – čuti.