Foto:ES
Naš grad je sinoć zanoćio sa informacijom vrijednom postavke u čuvenim muzejima Roberta Riplija
“Vjerovali ili ne”. Građani Crne Gore s pravom mogu kazati da su se u crnogorskoj politici nagledali i
naslušali svega, ali da vodeća partija vlasti donese odluku da ne učestvuje više u radu Skupštine
opštine, odnosno da bojkotuje sjednice, što bi kazao Đorđe Balašević “E tog još nije bilo…”
Ipak, da se niko ne pravi lud i neznaven – cilj Željka Komnenovića i grupacije Narod pobjeđuje je, kao
što to pokušava i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, da grad uvede u prinudnu upravu, koja bi
mu omogućila neograničenu vlast i upravljanje gradom bez kontrole u predizbornoj godini, a sve u
sadejstvu Vlade Milojka Spajića. Jasno ko dan, samo što nije jasno sa kojim legitimitetom i kojim
kredibilitetom planiraju da zatraže glasove građana nakon što su u pet godina vladanja dva puta grad
doveli do prinudne uprave i dva puta do privremenog finansiranja. Učinak za “respekt” zaista. Ostalo
nema potrebe ni da pominjemo u ovom trenutku.
Ipak, hajde da se prisjetimo čuvene izjave predsjednika Opštine od prije nešto više od pola godine
kada je na konstataciju Evropskog saveza da je gradska vlast u haosu i da ne funkcioniše kazao da
“podaci i parametri govore drugačije”. Ili kada je kazao da naš kolega Lisičić “kreira atmosferu
navodne nestabilnosti, haosa i nepoštenog rada”. Možemo se prisjetiti i konstatacije iz aprila ove
godine da oni “nastavljaju da rade i grade bolji Tivat za sve naše građane”. Otprilike u tom periodu su
počeli i da se pesniče u zgradi Opštine, a to je “parametar” koji govori apsolutno sve o njima. Bilo da
su u “timu” predsjednika Opštine Komnenovića ili u “timu” predsjednika Skupštine opštine
Markovića.
I od svih velikih riječi i pokušaja tragikomičnih odgovora, šminkanja stvarnosti i podvaljivanja
paralelnog univerzuma, koji uglavnom vrijeđaju inteligenciju građana, na kraju, sasvim očekivano –
bježanija! Tepih više ne može izdržati sve što se ispod njega lopatama sakrivalo i ne preostaje ništa
drugo nego pobjeći iz Skupštine opštine i dovesti prinudnu upravu. Što god uradili, kraj im je
odsviran. I to su sami zafišćali u pištaljku.
Da se vratimo stihu Đorđa Balaševića sa početka teksta. Završava se “ludama je milo, a ostale je
stid”.
Autor:Radiotitograd.me


