Foto:ES
Ostavke čelnih ljudi bezbjednosnog sektora, potpredsjednika Vlade Alekse
Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, jedini su
logičan rasplet tragičnog događaja tokom kojeg je pomahnitali ubica na
Cetinju života lišio 13 sugrađana, među kojima i dvoje maloljetne djece.
Već duži vremenski period u kontinuitetu ukazujemo da je bezbjednosna
situacija u državi katastrofalna, te da se građanke i građani na
ulicama crnogorskih gradova ne mogu osjećati bezbjedno. Nije bilo
dovoljno što su Balijagića tražile zajedno policija i vojska, da bi ga
na kraju pronašli i uhapsili pripadnici službe bezbjednosti druge
države, na njihovoj teritoriji. Nije bilo dovoljno što su nam, na samom
ulazu u Podgoricu, na kružnom toku, u sred bijela dana, u filmskom
obračunu izrešetana 2 čovjeka, naočigled brojnih prolaznika i onih koji
su se našli u neposrednoj blizini, vraćajući se kući sa svojih poslova.
Za one koji rukovode bezbjednosnim sektorom, osnovane kritike opozicije
i stručne javnosti karakterisane su kao „lešinarenje“ i „pokušaj
prikupljanja jeftinih političkih poena“.
Koliko je situacija zapravo ozbiljna, nažalost, građani su razumjeli na
teži način. Pomahnitali ubica, u gradu koji broji oko 12 i po hiljada
stanovnika, na 5 različitih lokacija ubio je 13 sugrađana. Dok je on
ubijao, pripadnika policije nije bilo ni na vidiku. Nakon toga, kada su
specijalne jedinice konačno stigle na Cetinje, trebalo im je preko 5
sati da ga pronađu i opkole, nakon čega je izvršio samoubistvo. Na
Cetinju je, prema kazivanju direktora policije, u tim trenucima bilo od
9 do 11 službenika policije.
Tragična je bila reakcija bezbjednosnih službi, kao što je tragično bilo
i ponašanje ministra unutrašnjih poslova, Danila Šaranovića.
Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, kao i uvijek kad je neka frka i
nevolja, pretvarao se da ne postoji. U trenucima kada je čitavo Cetinje
bilo zaključano u svojim domovima, strahujući na čija bi vrata ubica
mogao da pokuca, ministar je brinuo o tome da li mu odsjaj sa naočara
kvari kadar prilikom davanja izjave. Kada je ubica konačno savladan, kao
da nijedan život nije izgubljen, ministar je građanima poručio da „mogu
da se vrate normalnom funkcionisanju“. Iznuđeno izvinjenje, nakon
nekoliko dana pritiska, građani Crne Gore, a posebno Cetinjani, nijesu
prihvatili.
Brojna su pitanja neodgovorena. Dok najviši funkcioneri bezbjednosnog
sektora iz dana u dan mijenjaju verzije događaja, što dodatno upućuje da
nešto pokušavaju da zataškaju i sakriju, neodgovorena su ostala brojna
pitanja. Izuzev „čaršijskih priča“, nijesmo dobili zvaničnu informaciju
šta je bio motiv ovog monstruoznog zločina i zbog čega je kafanska svađa
započela. Nijesmo dobili ni informaciju odakle ubici nelegalno oružje,
kao ni sa koje lokacije je to oružje uzeo. Nijesmo dobili informaciju ni
da li je eventualno imao pomagača, kao ni sa kim je, od prvog ubistva do
trenutka kada je počinio samoubistvo komunicirao. Nijesmo dobili
informaciju kako je znao da je upravo sestra ta koja ga je, nekolio dana
prije ovog čina, prijavila policiji, zbog čega je, kako se sumnja, kobne
noći ubio.
Ali smo vidjeli nešto sasvim suprotno. Uprkos tvrdnjama nadležnih da
Crnoj Gori nedostaje preko 1200 policajaca, od prvog spotanog okupljanja
ispred zgrade Vlade, do protesta koji je organizovala grupa studenata,
vidjeli smo da policije ne fali kada je potrebno čuvati fotelje Alekse
Bečića i Danila Šaranovića. Vidjeli smo da bezbjednosnim sektorom
upravljaju neodgovorni pojedicni nesposobni da zaštite sopstvene
sugrađane, među kojima i djecu, ali i te kako sposobni da zaštite svoje
fotelje i da nad mirnim građanima koji iskazuju nezadovoljstvo
demonstriraju silu. Vidjeli smo i bijedne pokušaje da se studenti,
profesori, kulturni radnici i brojni nezavisni intelektualci pokušaju na
najogavniji način targetirati i proglasiti kriminalcima. Srećom, ništa
od toga nije uspjelo.
Zbog svega navedenog, kao i brojnih drugih detalja vezanih za ovaj
tragičan događaj, o kojima će biti prilike da javno govorimo u narednom
periodu – ostavke Alekse Bečića i Danila Šaranovića jedini su mogući
rasplet i imenovanje onih koji poznaju bezbjednosni sektor i koji ce
odgovorno obavljati ove složene i delikatne poslove. Nakon toga će se,
neko mnogo znaveniji i odgovorniji, pozabaviti katastrofalnom
bezbjednosnom situacijom u Crnoj Gori u kojoj se, nažalost, više niko ne
osjeća bezbjednim.
Autor:Radiotitograd.me
