Foto:CDT
Crna Gora prolazi kroz period ubrzanih reformi, u kojem se donose zakoni, mijenja
institucionalni okvir i postižu politički dogovori koji omogućavaju ispunjavanje dijela
obaveza iz evropske agende. Ipak, iza ovih pomaka ostaje važno pitanje: koliko
dugo će se ključni procesi odvijati u okvirima koje dominantno određuju interesi
političkih partija?
Nova analiza Centra za demokratsku tranziciju (CDT) „Je li partitokratija
oslobodila put ka EU?“ ukazuje na oblasti u kojima reformski zamah još nije doveo
do promjene praksi koje godinama ograničavaju demokratski razvoj i institucionalnu
odgovornost. U fokusu su ustavne promjene u pravosuđu, dometi izborne reforme,
pitanje vlasništva nad medijima, kao i odnos institucija prema istorijskom
revizionizmu i različitim centrima političke i vjerske moći.
Izmjene Ustava u oblasti pravosuđa pokazale su koliko je važno da se u završnici
evropskih integracija, uz ispunjavanje obaveza i rokova, puna pažnja posveti
kvalitetu i dugoročnoj održivosti reformskih rješenja. Iako su amandmani usvojeni uz
veoma široku parlamentarnu podršku, to ne znači i postojanje stručnog konsenzusa
o kvalitetu pojedinih rješenja, posebno imajući u vidu rezerve koje su o njima
iznošene i tokom same skupštinske rasprave.
Ni izborna reforma nije otvorila pitanja koja bi suštinski promijenila odnos građana i
političkih partija. Nakon dva kruga izmjena izbornog zakonodavstva, otvorene liste
nijesu uvedene, reforma biračkog spiska nije sprovedena, a dugogodišnji problemi
zaštite biračkog prava ostali su neriješeni. Istovremeno su kriterijumi za izbor
predsjednika i članova buduće Centralne izborne komisije izmijenjeni na način koji
može oslabiti profesionalne standarde institucije koja bi trebalo da bude nosilac
depolitizacije izborne administracije. Reforma je ponovo pokazala da se politički
konsenzus lakše postiže tamo gdje se interesi velikih partija susreću, dok promjene
koje bi ograničile partijsku kontrolu mnogo teže dolaze na dnevni red.
Veoma važno je i pitanje medijskog vlasništva. Crnogorsko medijsko tržište
posljednjih godina obilježava izražena regionalizacija vlasništva, pri čemu se
značajan dio uticajnih privatnih televizija i onlajn medija nalazi u vlasništvu
kompanija čiji su centri odlučivanja van Crne Gore, naročito u Srbiji. Javnost mora
imati mogućnost da zna ko stvarno kontroliše kapital, odakle novac dolazi i na koji
način vlasničke i političke veze mogu uticati na uređivačku politiku medija.
Odnos institucija prema istorijskom revizionizmu takođe otvara pitanje dosljedne
primjene zakona i odgovornosti nosilaca funkcija. Posebnu težinu ovaj problem
dobija kada u reinterpretaciji istorijskih događaja učestvuju visoki državni funkcioneri,
jer tada odnos prema prošlosti prestaje da bude samo pitanje ličnog ili političkog
tumačenja i dobija neposredan institucionalni značaj.
Pravo mjerilo uspjeha reformi u Crnoj Gori biće to da li politički dogovor može
prestati da bude krajnji rezultat i postati sredstvo za izgradnju pravila koja će važiti i
onda kada partijama ne odgovaraju. Evropske integracije mogu pomoći da se taj
prostor otvori, ali ne mogu same riješiti problem partitokratije. Taj posao ostaje Crnoj
Gori.
Autor:Radiotitograd.me
