Foto: RTCG/Arhiva
Istraživanje agencije Spektrum Analitika pokazuje da skoro četvrtina građana Crne Gore smatra da homoseksualci zaslužuju isti tretman kao kriminalci, dok više od polovine ne bi voljelo da ima homoseksualca za komšiju. Sagovornice Portala RTCG upozoravaju da ovi stavovi ukazuju na duboko ukorijenjene predrasude i raskorak između zakonskih promjena i društvene stvarnosti.
Prema podacima agencije Spektrum Analitika, skoro četvrtina građana u Crnoj Gori smatra da homoseksualci zaslužuju isti tretman kao i kriminalci.
Tačnije, 13,2% građana potpuno se slaže sa tvrdnjom da homoseksualci nisu ništa bolji od kriminalaca i da ih treba najstrože kažnjavati, dok se 12,6% ispitanika uglavnom slaže sa tom tvrdnjom. 18,8% nije znalo da odgovori, dok se 33,5% uopšte ne slaže, a 21,8% uglavnom se ne slaže sa tom tvrdnjom.
Kada je riječ o odnosu prema homoseksualcima kao komšijama, 43,9% ispitanika navelo je da nemaju problem da im homoseksualna osoba bude komšija, dok je 56,1% kazalo da ne bi voljelo da ima homoseksualca za komšiju.
Programska direktorica LGBT Forum Progres Milica Špajak za Portal RTCG kaže da su ovi podaci, nažalost, jasan odraz duboko ukorijenjenih predrasuda u crnogorskom društvu.
Programska direktorica LGBT Forum Progres Milica Špajak (Foto: LGBT Forum Progres )“Posebno zabrinjava činjenica da četvrtina ispitanika izjednačava homoseksualnost sa kriminalom, što pokazuje koliko smo daleko od elementarnog poznavanja i razumijevanja ljudskih prava”, ističe Špajak.
Ona navodi da se često mogu čuti komentari poput “šta oni hoće”, “niko ih ne primjećuje”, “imaju više prava nego drugi” ili “kod nas nema diskriminacije”, te da ovo istraživanje predstavlja konkretan odgovor na takve tvrdnje.
“Ono što LGBTI osobe žele jeste osnovno ljudsko dostojanstvo – pravo da ne budu percipirane kao kriminalci ili odbačene kao ‘nepoželjne komšije’, samo zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta”, poručuje Špajak.
Govoreći o posljedicama ovakve netolerancije, Špajak navodi da se u svakodnevnom radu susreću sa brojnim osobama koje su primorane da kriju svoj identitet pred komšijama i okruženjem.
“Podatak da 56,1 odsto građana ne bi voljelo da ima homoseksualca za komšiju predstavlja konstantnu prijetnju koja tjera ljude da prilagođavaju svaki aspekt svog života, iako nikoga ne ugrožavaju. To direktno utiče na mentalno i fizičko zdravlje LGBT osoba”, upozorava ona.
Pomaci u percepciji LGBT osoba spori, ali postoje
Programska direktorica LGBT Forum Progres, ističe da, iako je društvena percepcija LGBT osoba u Crnoj Gori napredovala u proteklih deset godina, promjene su i dalje spore.
Prema njenom mišljenju, zakonske promjene, poput Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o životnom partnerstvu istog pola, nijesu se u potpunosti pretočile u društvenu inkluziju.
“Ono što piše u zakonu i ono što se dešava na ulici, u školi, u porodičnom okruženju, na radnom mjestu, i dalje su dva različita svijeta”, ukazuje Špajak.
Ona kaže da upravo to potvrđuje i nedavno istraživanje Centra za demokratsku tranziciju iz 2025. godine, koje pokazuje da čak 64,6% ispitanika smatra da je homoseksualnost bolest.
Ističe da su ovi podaci svakako alarmantni i govore o dubini problema sa kojim se suočavamo kao društvo.
Špajak kaže da primjećuju da mlađe generacije pokazuju različit odnos prema ovim pitanjima i da su manje opterećene stereotipima i predrasudama, što im daje određenu nadu za budućnost.
Najveći izazov za LGBT osobe je prihvatanje i sigurnost u svakodnevnom životu
Špajak ističe da se LGBT osobe u Crnoj Gori suočavaju sa brojnim izazovima, koji zavise od životne situacije, okruženja i podrške koju imaju.
“Iako je vidljivo nasilje na ulicama sve rjeđe, ono se i dalje dešava u porodici, partnerskim odnosima, na poslu i u školama. Mnoge osobe ne prijavljuju nasilje jer nemaju povjerenja u institucije ili se plaše dodatne viktimizacije”, navodi Špajak.
Ona dodaje da su najveći problemi i dalje prihvatanje od strane porodice i okoline, te prihvatanje sopstvenog identiteta.
LGBT Forum Progres pruža psihosocijalnu i pravnu pomoć kroz tim stručnjaka – socijalnog radnika, psihologa i advokata – koji svakodnevno pružaju podršku LGBTI osobama u bezbjednom prostoru, dostupnom svima na nivou cijele Crne Gore.
Govoreći o online prostoru, Špajak upozorava da govor mržnje i prijetnje putem društvenih mreža i dalje izazivaju osjećaj nesigurnosti. Zbog toga Forum Progres kontinuirano prati i prijavljuje uvredljive komentare policiji, kako bi se spriječile moguće posljedice.
Netolerancija proizilazi iz sukoba tradicije i savremenih vrijednosti
Sociološkinja Milena Jelić Šuntić za Portal RTCG kaže da društveni podaci pokazuju kako zakonske promjene same po sebi nijesu dovoljne da promijene stavove prema LGBT osobama, jer društvene norme, tradicija i kultura i dalje snažno utiču na mišljenje ljudi.
Sociološkinja Milena Jelić-Šundić (Foto: Privatna arhiva)Prema njenom mišljenju, netolerancija proizilazi iz sukoba između savremenih vrijednosti i duboko ukorijenjenih tradicionalnih i kulturnih uvjerenja koja su i dalje prisutna u društvu.
Objašnjavajući zašto je u Crnoj Gori i dalje prisutna izražena netolerancija prema LGBT osobama, Jelić Šuntić navodi da, bez obzira na priče o društvenom napretku i savremenom sistemu vrijednosti, Crna Gora i dalje ostaje društvo koje se snažno oslanja na tradicionalne obrasce – patrijarhalne porodične odnose, jasno definisane rodne uloge i normativno shvatanje porodice.
„U ovakvom okviru, svako odstupanje od društvenih normi često se doživljava kao prijetnja samom društvenom sistemu“, kazala je ona.
Ističe da, iako su zakoni u Crnoj Gori usklađeni ili se usklađuju sa zakonodavstvom Evropske unije i evropskim standardima, promjene u mentalitetu građana idu znatno sporije.
Sociološkinja pojašnjava da društvo često formalno prihvata prava LGBT osoba, ali da emotivna i kulturna prihvaćenost, kao i istinsko razumijevanje, zahtijevaju mnogo više vremena.
“Upravo u tom raskoraku između pravnih okvira i društvene svijesti postoji prostor za netoleranciju, predrasude i nasilje”, naglašava Jelić Šuntić.
Govoreći o društvenim faktorima koji najviše utiču na stavove građana prema homoseksualcima, Jelić Šuntić kao ključni izdvaja porodicu, kao primarni izvor socijalizacije.
“Ako se u porodici njeguje ideja da je homoseksualnost pogrešna ili bolest, kako je mnogi karakterišu, dijete često usvaja takve stavove i živi sa tim uvjerenjem”, kazala je ona.
Kao još jedan važan faktor navodi religiju, ističući da u tradicionalnim sredinama religijske interpretacije i učenja imaju snažan uticaj na moralne norme, posebno kada se rigidno tumače.
Takođe, kao značajan faktor izdvaja i obrazovanje, ukazujući da nedostatak sistemskog obrazovanja o rodnim identitetima i seksualnoj orijentaciji ostavlja prostor za širenje predrasuda i mitova.
Jelić Šuntić ističe da smanjenje homofobije u društvu nije pitanje ubjeđivanja pojedinca, već dugotrajan proces koji podrazumijeva promjenu vrijednosnog sistema cijelog društva.
“To je put od straha ka razumijevanju i od isključivanja ka inkluziji. Različite kulture ne traže da ih volimo, već da ih poštujemo, a poštovanje počinje sa razumijevanjem”, poručila je ona.
Naglašava da su obrazovanje, otvoreni dijalog, mediji, lični kontakt i institucionalna podrška države ključni faktori za smanjenje predrasuda i izgradnju inkluzivnog društva.
Jedan od najefikasnijih društvenih mehanizama za smanjenje homofobije, iz sociološke perspektive, jeste kombinacija više pristupa, odnosno sistemsko i kontinuirano djelovanje.
Prema njenim riječima, kroz nastavu o ljudskim pravima, različitosti i empatiji, kao i kroz radionice, debate i diskusije, mladima se daje prostor da razvijaju kritičko mišljenje i mijenjaju svoja uvjerenja.
Mediji, kako dodaje, mogu značajno doprinijeti smanjenju predrasuda ukoliko LGBT osobe prikazuju kao ravnopravne članove društva, a ne kao problem.
“Država mora jasno pokazati da diskriminacija nije prihvatljiva, ne samo kroz donošenje zakona, već i kroz njihovu dosljednu primjenu”, ukazuje Jelić Šuntić.
Kao jedan od važnih mehanizama smanjenja homofobije Jelić Šuntić predlaže javni dijalog, kroz otvorene rasprave, tribine i kulturne sadržaje, koji bi trebalo da promovišu razumijevanje, a ne dodatnu polarizaciju.
Izvor:RTCG
