Foto:RTCG
Predlog zakona predviđa zalihe hrane, ljekova, medicinskih sredstava i drugih važnih proizvoda, dok bi cijena robe iz rezervi u slučaju ozbiljnih poremećaja na tržištu bila ograničena cijenom iz prethodnog mjeseca. Za početno formiranje sistema procijenjeno je gotovo 22 miliona eura. Tekst Predloga zakona upićen je u skupštinsku proceduru.
Crna Gora bi trebalo da dobije zakonski uređen sistem državnih robnih rezervi, namijenjen obezbjeđivanju osnovnih proizvoda u kriznim situacijama, poremećajima na tržištu, vanrednim okolnostima i drugim situacijama u kojima bi snabdijevanje građana moglo biti ugroženo. Predlog zakona o robnim rezervama predviđa nabavku i čuvanje hrane, ljekova, medicinske opreme, sirovina i drugih proizvoda važnih za život građana, javno zdravlje i funkcionisanje službi zaštite i bezbjednosti.
Osnovni cilj zakona, kako je navedeno u dokumentu, jeste uspostavljanje sistema radi obezbjeđivanja potreba osnovnog snabdijevanja i očuvanja stabilnosti u Crnoj Gori.
Međutim, formiranje rezervi zahtijeva značajna finansijska sredstva.
“Prema ažuriranoj finansijskoj analizi iz aprila 2025. godine, procijenjeni troškovi inicijalne nabavke robe i upravljanja rezervama iznose 21.977.153 eura, dok bi godišnji troškovi skladištenja i poslovanja nadležnog organa iznosili oko 2,86 miliona eura”, pojašnjava se u obrazloženu.
Precizira se da se predloženim zakonom rezerve ne formiraju neposredno, već se uspostavlja pravni, institucionalni i organizacioni okvir za njihovo buduće formiranje i upravljanje.
Cijena iz rezervi ne bi smjela biti veća od one prije krize
Jedno od najvažnijih rješenja odnosi se na cijene proizvoda koji bi se građanima stavljali na raspolaganje iz robnih rezervi tokom ozbiljnih poremećaja na tržištu.
Predlogom zakona definiše se ozbiljni poremećaj na tržištu kao značajno i dugotrajno uvećanje cijena određene vrste robe koja čini robne rezerve u Crnoj Gori, nastalo usljed kriznih situacija, a koje ima dejstvo jednako stvarnoj nedostupnosti te robe za krajnje korisnike.
Drugim riječima, predlagač ozbiljnim poremećajem ne smatra samo nestašicu proizvoda, već i situaciju u kojoj rast cijena postane toliko izražen i dugotrajan da građanima praktično onemogućava pristup robi koja im je neophodna.
U takvim okolnostima, prema članu 38 Predloga zakona, cijena proizvoda iz robnih rezervi bila bi ograničena.
„Konačna cijena za potrošače ne može biti veća od prodajne cijene koju je ta vrsta robe imala u maloprodaji, u mjesecu koji je prethodio nastupanju krizne situacije, odnosno ozbiljnog poremećaja na tržištu“, ističe se u dokumentu.
To znači da bi se, ukoliko bi došlo do ozbiljnog poremećaja, za određivanje maksimalne cijene koristila maloprodajna cijena iz mjeseca koji je prethodio krizi.
Predviđa se i da cijena iste vrste proizvoda iz robnih rezervi bude jednaka za potrošače na teritoriji cijele Crne Gore.
“Roba bi se distribuirala preko izabranih maloprodajnih objekata, u skladu sa odlukama nadležnih organa. Cilj je da se u uslovima poremećaja omogući dostupnost osnovnih proizvoda i spriječi da njihova cijena postane prepreka za osnovno snabdijevanje”, piše u dokumentu.
Šta bi se čuvalo u državnim rezervama?
Predviđa se da robne rezerve obuhvate više grupa proizvoda, a ne samo hranu.
Među njima su poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, kao i materijal za reprodukciju, koji bi mogli biti važni za ishranu stanovništva i očuvanje poljoprivredne proizvodnje.
Predviđeni su i ljekovi, medicinska sredstva i oprema za zdravstvene i veterinarske ustanove, čime bi sistem obuhvatio i proizvode potrebne za zaštitu zdravlja ljudi i životinja.
Na spisku su i roba i oprema za potrebe odbrane, bezbjednosti, zaštite, spasavanja i pružanja pomoći, kao i sirovine i drugi proizvodi od značaja za funkcionisanje države u vanrednim okolnostima.
Posebno su obuhvaćene hemikalije koje se koriste u vodosnabdijevanju i tretmanu otpadnih voda, među kojima su feri-hlorid, polimeri za flokulaciju, gasni hlor i natrijum-hipohlorit.
Predlogom zakona predviđa se i mogućnost držanja novca i hartija od vrijednosti u okviru sistema robnih rezervi.
Osnovno snabdijevanje definisano je kao snabdijevanje osnovnim prehrambenim i neprehrambenim proizvodima koji su neophodni za preživljavanje, odnosno život ljudi i životinja, zatim za obezbjeđivanje javnog zdravlja ljudi i zdravlja životinja, kao i za nesmetano funkcionisanje službi za odbranu i bezbjednost, zaštitu, spasavanje i pružanje pomoći.
Takva definicija pokazuje da bi sistem trebalo da obuhvati i potrebe stanovništva i funkcionisanje najznačajnijih službi u kriznim situacijama.
Formiranje rezervi zahtijeva gotovo 22 miliona eura
U finansijskoj analizi navodi se da bi za početno formiranje robnih rezervi bilo potrebno 21.977.153 eura. Oko 88 odsto procijenjenih troškova odnosilo bi se na kupovinu i nabavku robe, dok bi preostalih 12 odsto činili tekući troškovi skladištenja i poslovanja nadležnog organa.
Prethodna studija, izrađena 2022. godine, procjenjivala je da bi troškovi uspostavljanja sistema u prvoj godini iznosili 20.170.482 eura. Od tog iznosa, 17.743.683 eura odnosilo se na nabavku robe, a 2.426.799 eura na skladištenje i funkcionisanje organa nadležnog za upravljanje rezervama.
Ažurirana analiza iz aprila 2025. godine donijela je procjenu od gotovo 22 miliona eura za početno formiranje sistema.
U obrazloženju se, međutim, upozorava na ograničenja u preciznom obračunu troškova. Kao jedan od problema navodi se nedostatak odgovarajućih informacija o troškovima čuvanja robnih rezervi u privatnom vlasništvu velikih maloprodajnih lanaca, kao i promjenljivost cijena osnovnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na međunarodnim tržištima od 2022. godine.
Zbog toga konačan iznos potrebnih sredstava nije moguće unaprijed precizno odrediti.
„Formiranje robnih rezervi zahtijeva višegodišnji i fazni pristup finansiranju“, ističe se u obrazloženju.
Predviđa se da se vrste proizvoda, količine, dinamika nabavke, način skladištenja i obim finansiranja utvrđuju kroz Program robnih rezervi i godišnje planove.
Navodi se i da su za sprovođenje zakona potrebna sredstva iz državnog budžeta, dok se njegovom primjenom ne očekuje ostvarivanje prihoda za budžet Crne Gore.
Ko bi upravljao rezervama?
Predlogom zakona predviđa se da Vlada odlučuje o korišćenju i obnavljanju robnih rezervi, dok bi za operativne poslove bio zadužen poseban organ uprave.
Sistem bi obuhvatao planiranje nabavke, skladištenje, čuvanje, kontrolu kvaliteta i pravovremeno obnavljanje zaliha. Posebna pažnja posvetila bi se robi kojoj se približava rok upotrebe.
Predviđeno je da se takva roba proda, a da se dobijena sredstva iskoriste za obnavljanje rezervi. Ako prodaja ne bude moguća, predviđena je mogućnost da Vlada odredi javne organe ili ustanove koje bi robu mogle prioritetno kupiti, odnosno da se ona, u predviđenim slučajevima, besplatno prenese lokalnim samoupravama ili javnim ustanovama.
“Predviđase mogućnost pozajmljivanja robe radi očuvanja njenog kvaliteta i funkcionalnosti, uz pravila kojima bi se uređivalo raspolaganje rezervama”, napominje se u dokumentu.
Kada je riječ o finansiranju, član 16 predviđa da se sredstva obezbjeđuju iz državnog budžeta, prihoda ostvarenih poslovanjem nadležnog organa, kredita i drugih zakonom dozvoljenih izvora. Takođe, se navodi da se donacije ne prihvataju za formiranje i obnavljanje robnih rezervi.
Kazne do 20.000 eura za nezakonito raspolaganje robom
Predlogom zakona propisane su i kaznene odredbe za pravna lica koja bi skladištila robne rezerve bez odobrenja ili nezakonito raspolagala robom.
Za pravna lica koja bez dozvole koriste, otuđuju, mijenjaju ili premještaju robu iz robnih rezervi predviđene su novčane kazne od 2.000 do 20.000 eura.
Time se nastoji obezbijediti kontrola nad zalihama koje bi bile u državnom vlasništvu i spriječiti njihovo korišćenje mimo propisane namjene.
Uređuje se i postupanje sa robnim rezervama u vanrednim i ratnim okolnostima, kao i mogućnost pružanja međunarodne humanitarne pomoći.
Osim toga predviđeno je donošenje podzakonskih akata u roku od 12 mjeseci od stupanja zakona na snagu. Program robnih rezervi i godišnji plan trebalo bi da budu doneseni u roku od šest mjeseci, u skladu sa predviđenim zakonskim rokovima.
Usvajanjem novog zakonskog rješenja prestao bi da važi Zakon o interventnim nabavkama iz 2003. godine.
Aleksandra Obradović
Izvor:CDM
