Divlja ljubičica pomaže kod glavobolje i prehlade

Listovi i cvjetovi divlje ljubičice posjeduju blage i blagotvorne osobine. Fitokemikalije prisutne u ovoj biljci pomažu u otklanjanju zagušenja u grudima tako što razblažuju sluzokožu i olakšavaju iskašljavanje. Cvjetovi su bogati vitaminom C i drugim jedinjenjima koja doprinose smanjenju upale pluća, olakšavaju disanje i ublažavaju suv kašalj, zbog čega se preporučuje astmatičarima jer olakšava disanje.

Alkaloidi koji se nalaze u ljubičici opuštaju krvne sudove što pomaže u smanjenju krvnog pritiska – što je još jedan dobro poznati faktor koji doprinosi srčanim oboljenjima.

Artritis

Salicilna kiselina djeluje i kao lijek protiv bolova i antiinflamatorno, slično aktivnom sastojku u aspirinu. Ovo pomaže u smanjenju bolne upale zglobova i efikasno protiv reumatskog bola.

Folklor i istorija

Stari Grci su bili opsednuti ljubičicama. Nosili su krune od ljubičica da bi ublažili glavobolju, izliječili nesanicu, poboljšali san i spokoj, i podstakli prijatne snove.

U grčkoj mitologiji Zevs je imao ljubavnicu po imenu Ija. U naletu ljubomore, njegova žena Hera ju je pretvorila u bijelu junicu, a Zevs je stvorio ljubičice da joj da nešto lijepo za pašu.

U slatkoj priči koja aludira na romantičnu reputaciju ovog divljeg cvijeća, Žozefina je svom ljubavniku Napoleanu Bonaparti bacila lančić od slatkih ljubičica kada su se prvi put sreli. Nakon što je poražen kod Vaterloa, dozvoljeno mu je da posjeti njen grob poslednji put prije nego što je poslat na Svetu Jelenu. Tamo je zatekao slatke ljubičice kako rastu i ubrao nekoliko koje je držao sa sobom do kraja života. Nakon njegove smrti, cvijeće je pronađeno u medaljonu oko njegovog vrata.

Postoji legenda da cvijet ljubičice možete pomirisati samo jednom – iako nije potpuno tačno, ima svoju osnovu u čudu evolucije. Jonin, jedna od hemikalija koje čine miris ljubičice, ima moć da uguši receptore mirisa kada se pomiriše.

Tradicionalna upotreba

Divlja ljubičica ima dugu i romantičnu istoriju u evropskom folkloru. Ovaj slatko mirisni cvijet koristili su stari Grci za pravljenje parfema, gdje je bio toliko voljen da je postao simbol Atine. Rimljani su ga koristili za pravljenje vina, a stari Kelti su miješali cvijeće sa kozjim mlijekom za proizvodnju kozmetike, dok su ga srednjovjekovni francuski trubaduri koristili da predstavljaju postojanost u svojim pričama o dvorskoj ljubavi.

Tradicionalne upotrebe ove biljke su bile mnoge, poznate i kao “olakšavanje srca”, za nju se govorilo da “teši i jača srce” i često se prepisivala za emocionalne uznemirenosti. Njegova najpoznatija upotreba bila je kao sirup za kašalj, sa ranim evropskim receptima koji opisuju kako se lijek protiv kašlja pravi od cvjetova. Takođe se koristio kao laksativ za bebe i sedativ, prenio je Indigo Herbs.

Čaj, tinktura i med od ljubičice

Slatki čaj od ljubičice: Koristite 1-2 kašičice listova na jednu šolju ključale vode. Ostavite 10 minuta, a zatim procijedite.

Tinktura: Tradicionalno se uzima 2-3 ml 2-3 puta dnevno, ili prema uputstvima ljekara.

Med: Dvije šolje cvjetova ljubičice pomiješajte s jednom šoljom meda, pa dobro izmiksajte. Potom dodajte sok od jednog limuna i sve dobro promiješajte, sipajte u staklenu teglu i odložite u frižider.

Uzimajte dvaput dnevno po jednu kašičicu.

Ovaj med odličan je za jačanje imunog sistema, kao i u sluičajevima prehlade, gripa i svih vrsta infekcija.

Uz sve ovo, ljubičicu možete jednostvano da operete i poslužite uz poslactice, najbolje ide uz bijelu čokoladu. A možete i da je dodate salati, na primjer onoj sa rukolom, običnom zelenom salatom i šakom nekom koštunjavog voća, uz maslinovo ulje i balsamiko sirće.