Foto:Shutterstock
Mnogi mlađi ljudi sa demencijom nemaju druge ozbiljne ili dugotrajne zdravstvene probleme. Dijagnoza zbog toga može da kasni.
Demencija se uglavnom ne povezuje sa mlađim ljudima, ali prvi simptomi mogu da se pojave i decenijama prije 65. godine. Demencija koja se razvije prije 65. godine naziva se demencijom sa ranim početkom, odnosno demencijom mlađeg životnog doba.
Demencija nije specifična bolest, već skup simptoma koji nastaju zbog različitih bolesti i oštećenja mozga. Najčešći uzrok demencije je Alchajmerova bolest. Stanje može značajno da utiče na svakodnevni život, a simptomi zavise od njegovog uzroka. Prema procjenama organizacije Alzheimer's Research UK, broj ljudi koji žive sa demencijom u svijetu mogao bi do 2050. godine da poraste na oko 153 miliona, dok ih je 2019. bilo gotovo 57 miliona.
Postoji više razloga zbog kojih demencija može da se razvije kod mlađih osoba. Na primjer, frontotemporalna demencija (FTD) nastaje zbog oštećenja frontalnih i temporalnih režnjeva mozga i češće se dijagnostikuje kod mlađih osoba nego Alchajmerova bolest. Najčešće se dijagnostikuje između 45. i 65. godine, iako može da se pojavi i ranije, prenosi Index.hr.
Hantingtonova bolest, nasledni genetski poremećaj koji postepeno oštećuje nervne ćelije, takođe može da izazove kognitivne i druge neurološke promjene. Kognitivni pad može biti povezan i sa oštećenjem mozga izazvanim dugotrajnim prekomernim konzumiranjem alkohola. Alzheimer's Society navodi i druga moguća objašnjenja, poput moždanog udara i traumatske povrede mozga.
Iz organizacije Alzheimer's Research UK objašnjavaju da su uzroci Alchajmerove bolesti složeni. U razvoju bolesti važnu ulogu imaju promjene povezane sa nakupljanjem amiloida i taua u mozgu, pri čemu se stvaraju plakovi i nakupine koje ometaju normalno funkcionisanje moždanih ćelija.
Kako se demencija razlikuje kod mlađih osoba
Demencija kod mlađih osoba može izgledati drugačije nego kod starijih. Izaziva je širi spektar bolesti, a mlađe osobe češće razvijaju neki od ređih oblika demencije. Gubitak pamćenja pritom ne mora da bude jedan od prvih simptoma. Češće se u početku mogu javiti problemi sa jezikom, vidom, ponašanjem ili ličnošću, kao i poteškoće sa kretanjem, koordinacijom ili ravnotežom.
Demencija u mlađem dobu takođe je češće povezana sa genetskim faktorima. Oko jedne od deset osoba sa demencijom mlađeg životnog doba ima gen koji direktno izaziva bolest.
Mnogi mlađi ljudi sa demencijom nemaju druge ozbiljne ili dugotrajne zdravstvene probleme. Dijagnoza zato može da kasni. Zdravstveni radnici ređe se susreću sa demencijom kod mlađih osoba, a rani simptomi mogu da se pripišu stresu, problemima u vezi ili na poslu, depresiji ili menopauzi.
Rani znaci koji se javljaju u razgovoru i ponašanju
Rani simptomi ne moraju nužno da uključuju gubitak pamćenja. Mogu se ispoljiti kroz promjene u ponašanju, govoru, vidu ili ličnosti. Kod frontotemporalne demencije, na primjer, među prvim znacima mogu biti promjene ličnosti i ponašanja ili poteškoće sa jezikom.
Mogu se pojaviti i poteškoće u pronalaženju pravih riječi, sporiji govor ili problemi sa razumevanjem jezika. Kod nekih oblika demencije javljaju se i problemi sa planiranjem, organizacijom, donošenjem odluka i rešavanjem problema.
Među mogućim ranim znacima su i zaboravljanje nedavno naučenih informacija ili važnih datuma, ponavljanje istih pitanja, poteškoće sa obavljanjem poznatih svakodnevnih zadataka i gubitak orijentacije. Osoba može imati problema sa praćenjem razgovora, procjenom prostora ili dubine, a mogu se pojaviti i promene raspoloženja, ponašanja i ličnosti.
Napredovanje bolesti
Kako bolest napreduje, simptomi mogu postajati sve izraženiji. U zavisnosti od vrste demencije, mogu se pojaviti ozbiljne promene raspoloženja i ponašanja, zbunjenost u vezi sa vremenom i mjestom, problemi sa prepoznavanjem ljudi i izražene poteškoće sa pamćenjem.
U kasnijim fazama mogu se razviti i ozbiljni problemi sa govorom, gutanjem i kretanjem, a osobi može biti potrebna sve veća pomoć u svakodnevnom životu. Tok bolesti razlikuje se od osobe do osobe i zavisi od vrste demencije.
Prevencija i upravljanje rizikom
Istraživanja proučavaju i povezanost različitih faktora u mlađem dobu sa kasnijim kognitivnim zdravljem, uključujući upalne procese i povišene nivoe C-reaktivnog proteina (CRP). Međutim, takve povezanosti ne znače da će osoba koja ima povišen CRP nužno razviti demenciju.
Za demenciju trenutno ne postoji lijek koji može da je izliječi, ali postoje terapije koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma ili usporavanju napredovanja određenih oblika bolesti.
Za smanjenje rizika važno je voditi računa o opštem zdravlju. Alzheimer's Society među korisnim navikama navodi redovnu fizičku aktivnost, uravnoteženu ishranu, nepušenje, umjereno konzumiranje alkohola i održavanje mentalne i društvene aktivnosti.
Važno je naglasiti da pojedinačni simptomi poput povremenog zaboravljanja, umora ili problema sa koncentracijom sami po sebi ne znače da osoba ima demenciju. Ako se promjene ponavljaju, pogoršavaju ili počinju da ometaju svakodnevni život, potrebno je razgovarati sa lekarom.
Izvor:DAN
