Evropska komisija bi 30. septembra trebalo da predstavi novi dokument o proširenju EU, koji će biti osnova za raspravu Evropskog savjeta u oktobru. Očekuje se da njime bude potvrđeno da bi Crna Gora i Albanija uskoro mogle završiti pristupne pregovore, ali bi trebalo da budu predstavljene i ideje o tome kako druge zemlje regiona, koje nemaju takvu perspektivu, mogu napredovati na svom putu ka članstvu u EU, navodi se u analizi objavljenoj na sajtu Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR), prenosi RTCG.
Autorka analize Milica Delević ocjenjuje da svaka zemlja Zapadnog Balkana koja se pridruži Evropskoj uniji nakon više od 20 godina čekanja zaslužuje da taj uspjeh bude proslavljen. Kako navodi, Crna Gora i Albanija, kao zemlje koje su najviše odmakle u procesu pristupanja, treba da budu pohvaljene zbog napretka i podržane da pregovore privedu kraju.
Međutim, kako se navodi, fokusiranjem na te dvije države, EU je dala prednost rezultatima koji se mogu brže ostvariti. Crna Gora i Albanija pokazale su posvećenost reformama, ali istovremeno nemaju velika bilateralna pitanja koja treba riješiti niti teške odnose sa susjedima koje treba prevazići.
Delević u svojoj analizi ocjenjuje da Crna Gora se posebno, s obzirom na svoju malu veličinu i odsustvo značajnijih neriješenih pitanja sa susjedima, čini idealnim primjerom kojim se proširenje može predstaviti kao geopolitički dobitak uz male troškove i bez većih problema.
Ona podjeća i da su zvaničnici Evropske komisije, nedavno zapravo, godišnji trošak ulaska Crne Gore u EU po građaninu Unije uporedili sa cijenom šoljice kafe.
Ipak, u analizi se upozorava da fokusiranje na zemlje koje imaju najmanje prepreka na putu ka članstvu u EU ne bi smjelo da posluži kao izgovor da EU ne ispuni svoju ključnu odgovornost na Zapadnom Balkanu.
Prema njenoj ocjeni, Unija bi trebalo da iskoristi svoj uticaj kako bi podstakla reforme i rješavanje bilateralnih pitanja, čime bi se ojačala stabilnost u regionu koji se i dalje suočava sa posljedicama teške prošlosti.
Kao primjer je navela nedavnu sahranu osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i prisustvo visokih predstavnika države Srbije na njegovoj komemoraciji, što je kako piše, izazvalo šok i ogorčenje širom regiona i u EU, kao i među brojnim građanima Srbije.
Regionalna perspektiva
Autorka podsjeća da je po završetku ratova devedesetih godina, EU usvojila regionalni okvir za Zapadni Balkan. Ideja je, kako kaže, bila jednostavna i privlačna: poboljšanje odnosa među zemljama Zapadnog Balkana trebalo je da ide uporedo sa njihovim približavanjem Evropskoj uniji.
Dvije decenije kasnije, prema njenom mišljenju, taj pristup donio je brojne izazove i određene uspjehe, ali je, kako kaže, samo Hrvatska postala punopravna članica EU.
Zastoj u procesu proširenja EU, prema njenom mišljenju, djelimično je posljedica nedostatka posvećenosti vlada u regionu, on je takođe rezultat unutrašnjih blokada u EU i nedostatka osjećaja hitnosti dok se Unija suočavala sa nizom ozbiljnih kriza.
Međutim, kako podsjeća, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu punog obima 2022. godine, proširenje je iznenada ponovo postalo prioritet.
Prema njenoj ocjeni, EU je shvatila da mora spriječiti stvaranje sive zone između sebe i Rusije.
Dobijanje statusa kandidata za Ukrajinu i Moldaviju 2022. godine obnovilo je interesovanje država članica za do tada uspavani proces proširenja na Zapadni Balkan, dok su Crna Gora i Albanija prepoznale geopolitičku priliku, ubrzale reformske napore i stigle do tačke u kojoj je članstvo u EU realna mogućnost.
Ipak, glavni pokretač ovog novog zamaha proširenja dramatično se razlikuje od onoga što je prvobitno podsticalo integraciju Zapadnog Balkana.
Dok se pristupanje Ukrajine i Moldavije posmatra i kroz prizmu jačanja evropske bezbjednosti pred zajedničkom prijetnjom, proširenje na Zapadni Balkan prvobitno je zamišljeno kao sredstvo za jačanje regionalne stabilnosti i pomirenja među državama koje su međusobno ratovale.
Delević ocjenjuje da bi uspješan ulazak jedne zemlje Zapadnog Balkana u EU mogao ostatku regiona poslati važnu poruku da je članstvo moguće i da proces proširenja zaista počiva na zaslugama. Ipak, upozorava da se ne mogu zanemariti problemi ostalih zemalja regiona – neriješeni status Kosova, nefunkcionalno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine i bilateralne prepreke koje koče Sjevernu Makedoniju.
Prema njenoj ocjeni, usmjeravanje na države sa najmanje prepreka možda odgovara trenutnim geopolitičkim potrebama EU, ali istovremeno nosi rizik da se izgubi iz vida prvobitna regionalna dimenzija proširenja.
Ka novom evropskom pristupu
Delević navodi da je Evropska komisija svjesna potrebe da ponudi podsticaje i državama koje nemaju perspektivu skorog članstva, zbog čega se očekuje da 30. septembra predstavi nove prijedloge za postepenu integraciju.
Ambiciozniji i fleksibilniji model, koji bi zemljama regiona omogućio uključivanje u pojedine djelove unutrašnjeg tržišta EU, prema njenoj ocjeni, mogao bi da podstakne reforme i omogući dosljedniji pristup uslovljavanju.
Poseban akcenat trebalo bi staviti na unapređenje vladavine prava i demokratskih standarda, koji se prečesto zanemaruju u korist šire geopolitičke slike. Takav pristup, prema njejoj ocjeni, doprinio je slabljenju transformativne moći procesa pristupanja i negativno uticao na regionalnu stabilnost.
Pored razmatranja mogućnosti za postepenu integraciju, EU bi trebalo da oživi diplomatske procese koji su bili u središtu ciljeva njenog prvobitnog regionalnog pristupa.
To, kako kaže, zahtijeva intenziviranje napora u dijalogu Srbije i Kosova, napredak u reformi državnog uređenja Bosne i Hercegovine i angažovanje sa državama članicama kako bi se uklonile blokade koje koče Sjevernu Makedoniju.
Time bi se, po njenom mišljenju, doprinijelo regionalnoj stabilnosti i unaprijedila geopolitička agenda Evrope, smanjenjem prostora da Rusija, Kina i drugi akteri ostvaruju uticaj u regionu.
Na kraju, autorka upozorava da generacije kojima je obećavana evropska budućnost stare i da mnogi možda neće doživjeti ostvarenje tog obećanja.
Podsjećajući na rečenicu iz starog italijanskog stripa „Alan Ford“, veoma popularnog u bivšoj Jugoslaviji: „Bolje je biti bogat i lijep nego siromašan i ružan autorka zaključuje da ako EU ne udvostruči napore kako bi riješila preostala otvorena pitanja, njeni kriterijumi za članstvo u praksi bi slijedili istu logiku.
Bio bi to, prema njenoj ocjeni, tužan primjer odustajanja Evropske unije od sopstvenih ambicija i odgovornosti.
