Centar za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da sve izraženije nepovjerenje građana u nezavisnost i profesionalnost medija podstiče okretanje alternativnim izvorima informisanja, prije svega društvenim mrežama, uprkos tome što upravo njima građani najmanje vjeruju kada je riječ o tačnosti i vjerodostojnosti informacija. Taj paradoks otvara prostor za širenje dezinformacija, manipulacija i političkih uticaja, što predstavlja ozbiljan izazov za demokratske procese i kvalitet javne debate.
Dva istraživanja Agencije za audiovizuelne medijske usluge (AMU), sprovedena 2022. godine (kao posebna istraživačka djelatnost) i 2025. godine (shodno zakonskoj obavezi), potvrđuju da televizija i dalje uživa najveće povjerenje građana, ali da istovremeno raste sumnja u nezavisnost medijskog sistema. Povjerenje u pojedinačne televizijske programe ostaje visoko, dok procenat građana koji smatraju da su mediji slobodni od političkog uticaja pada ispod četvrtine populacije. U međuvremenu, dezinformacije imaju ogromnu progresiju na društvenim mrežamam – kanal koji građani najviše koriste, ali kojem najmanje vjeruju. CGO ocjenjuje da taj raskorak postaje trajna karakteristika crnogorske medijske scene.
Istraživanje CGO-a iz 2025. godine dodatno ukazuje na promjene u navikama informisanja: internet portali su najčešći izvor svakodnevnih informacija (28,8%), slijede prijatelji i poznanici (23,6%), elektronski mediji, radio i televizija (20,2%), te društvene mreže (20%), dok štampane medije prati svega 5,7% ispitanih.
Interesantno je da istraživanja ukazuju i da, pored većinskog procenta građana koji prate vijesti sa određenim stepenom interesovanja, ostaje gotovo petina onih koji ih izbjegavaju, najviše zbog previše politike, ratova i kriza, kao i dominantno negativnog tona. To je upozorenje uredništvima da način prezentacije sadržaja utiče na publiku gotovo jednako kao i same teme.
Istovremeno, percepcija nezavisnosti i objektivnosti medija dodatno slabi, pri čemu građani i dalje razlikuju povjerenje u pojedine medijske brendove od povjerenja u medijski sistem, kojem sve manje vjeruju kada je riječ o nezavisnosti, profesionalizmu i nepristrasnosti.
Istraživanja AMU ukazuje i na rastuću svijest o lažnim vijestima, koje primjećuju i praktikuju sve češću provjeru informacija, uglavnom poređenjem više izvora. Gotovo polovina građana (48%) često se pita šta je istinito, a šta lažno, dok samo 15% bez rezerve vjeruje medijskim sadržajima.
Takođe, prema istraživanju CGO-a iz 2025. godine 17,4% ispitanih spremno je da oprosti omiljenom mediju iznošenje neistina o osobama koje im se ne dopadaju, dok bi 29,4% to oprostilo ukoliko nije učinjeno namjerno, a manje od petine (18,2%) ne bi oprostilo takav postupak ni pod kojim uslovima.
To naglašava paradoks savremenog informisanja – građani se sve više okreću digitalnim i neformalnim izvorima, iako upravo u njima često prepoznaju najveći rizik od netačnih i manipulativnih sadržaja.
CGO ocjenjuje da ovi nalazi potvrđuju da povjerenje u medije više nije samo pitanje kvaliteta novinarskog rada, već i otpornosti društva na dezinformacije i političke manipulacije. Zato je neophodno jačati profesionalne standarde, uređivačku nezavisnost i medijsku pismenost građana, kako bi se obnovilo povjerenje u vjerodostojne izvore informisanja i smanjio prostor za širenje manipulativnih sadržaja, a građanstvo okrenulo više ka tradicionalnim medijima.
Željka Zvicer, saradnica na programima
