ARESOVI BODEŽI
Na prostorima Balkana
nijesmo nikada mirovali
voljeli smo da budimo
uspavana zla.
Mitologija drevnih fantazija
ovovremenih.
U tom neprestanom
traganju varvarstvo je
uzvišeni čin.
Tek rođenima smo
u nasljedstvo ostavljali bodeže
i danas to radimo.
Aresova loza nikada
nije nestala kod nas.
Volimo olovni miris krvi
njime su se hranile
brojne generacije
ostalo je to proklestvo
u našim genima.
OKRUTNA GROBLJA
Rodili smo se na
Zapadnom Balkanu
mjestu đje prošlost živi
a budućnost umire.
Nema kajanja
ni oproštaja.
Konjanici smrti
vode nas u lancima
red nema početka
ali ima siguran kraj.
Previše bola sam
okusio da bih živio
drugi život.
Krik potiskuje riječ
mač sječe pero.
Groblja su okrutni
podsjetnik naše stvarnosti,
ona su razasuta na svim
našim raskršćima.
Upravo na njima
postajemo prašina
iz koje se rađaju
novi mitovi
naših poraza.
Mladima smo ostavili
spomenike i bodeže
da nastave da stvaraju
Božidar Proročić 52
groblja budućnosti
ona su jedino
,,sigurno“ utočište
đe će nas uvjek biti…
IDENTITET
Postoji nešto što nikada
nećemo prevazići
naše podjele
na crno-bijeloj
šahovskoj ploči
koju zovemo Evropa.
Suđeno nam je u procesima
naše surove prošlosti.
Padali smo kao snoplje
pokošeno rukom tuđih žetelaca.
Naša krv je hranila
zemlju i kamen.
Gospod nam nije oprostio
naše grijehe i želje
da budemo neko drugi.
Razorilu smo Dokleu
Rimsko carstvo, Vizantiju, Veneciju
Ugarsku monarhiju.
Odavno proganjamo
sami sebe kroz bespuća
naših zabluda.
Lovci i lovina imaju isto ime
progon je naša sudbina.
Ostaje nam vječita
enigma i pitanje.
VRIJEME NEVREMENA
Dođu dani kada se oluje gromovi
i orkanske bure
razbijaju nad našim gorama
biju zli plamteći jezici
što žele istrgnuti
snagu identiteta u nama.
Ne pristajem na kompromis
ja imam samo
jednu domovinu.
Suze smo pretočili
u kamenjare
naše prošlosti
one su stećci
bezimenih stradalnika
krst, križ i polumjesec
su pokopani
u tom trojstvu
da svjedoče
o našim stradanjima.
Bol je sintagma
našeg djetinjstva.
Danas nas žele
odvesti u bezdan
zli sinovi
poraženih očeva
to je vrijeme nevremena.
OKOVI I LANCI
Petru Girgorenku
Moje riječi su moj otpor
kolumna je svakog dana na portalima
ja ne umijem da glumim
ne vole ni mene
na mom licu se vidi
i prezir i dobrota
pišem
iako me to košta ustaljenog načina života
I ta me je misao dugo proganjala
snažno tjerala na reakciju
Moraš govoriti ne možeš ćutati
srijećem gladne i bolesne
porobljene i osramoćene
ponižene i uplakane
kažu mi
nemoj pisati
danas se glava lako gubi
ne mogu da gledam
svu tu nepravdu
sav taj bol koji me izjeda
želim dobro svima
pa i mojim neprijateljima
koji me vode na isljeđivanje
đe nema olovke
lanci i okovi me stežu
proglasiše me ,,ludim”
Božidar Proročić 20
smiju mi se u lice
smijem se i ja njima
proći će i ovo
kažem šapatom sebi
raskivam okove i lance
snagom čeličnih misli
na zidu okrvavljenog prsta
ispisujem sljedećem ,,ludaku”
koji će doći na moje mjesto
Sloboda je jedina riječ koju sam razumio
ona se govori na svim jezicima
Budi rob da bi slobodno mislio.
