Više obrazovanje za osobe sa invaliditetom (OSI) predstavlja ključno pitanje u razvoju inkluzivnog društva. U Crnoj Gori, tema obrazovanja OSI postaje sve značajnija, jer se prepoznaje važnost jednakih mogućnosti za sve građane. Jedna od glavnih prednosti višeg obrazovanja za OSI u Crnoj Gori je rastuća svijest i posvećenost inkluziji unutar obrazovnog sistema.
Univerziteti i fakulteti sve više rade na prilagođavanju svojih programa i infrastrukture kako bi bili pristupačniji studentima sa invaliditetom. Postoje inicijative za unapređenje fizičke pristupačnosti zgrada, kao i za osiguranje asistivne tehnologije koja olakšava praćenje nastave. Još jedna prednost je postojanje zakonskog okvira koji garantuje prava OSI na obrazovanje. Zakon o visokom obrazovanju, kao i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, pružaju osnovu za inkluziju i jednak pristup obrazovanju.
 Iako postoje značajni koraci ka inkluziji, OSI u Crnoj Gori i dalje se suočavaju sa brojnim poteškoćama. Fizička nepristupačnost je jedan od glavnih izazova, jer mnoge obrazovne ustanove još uvijek nemaju adekvatne rampe, liftove ili pristupačne toalete. Ovo ograničava mogućnost kretanja i samostalnosti studenata sa invaliditetom. Nedostatak adekvatne asistivne tehnologije i podrške je takođe problem. Iako su neke institucije uvele asistivne tehnologije, njihova dostupnost i kvaliteta nijesu uvijek zadovoljavajući. Ovo uključuje nedovoljno razvijene digitalne resurse, kao i nedostatak obuke za nastavno osoblje kako bi se koristili ti alati. Dodatno, često je prisutna i nedovoljna senzibilizacija okoline prema potrebama OSI, što može stvoriti osjećaj izolovanosti kod ovih studenata.
Odlučiti se za dalje obrazovanje može biti teško za OSI zbog niza faktora. Psihološke barijere, poput straha od diskriminacije ili neuspjeha, mogu biti značajne. Pored toga, finansijske prepreke često igraju veliku ulogu, jer porodice osoba sa invaliditetom često imaju povećane troškove za medicinsku njegu i asistenciju. Porodična podrška i informisanost o mogućnostima obrazovanja takođe igraju ključnu ulogu. Mnogi roditelji nijesu dovoljno informisani o pravima i mogućnostima za svoju djecu sa invaliditetom, što dodatno otežava donošenje odluke o nastavku obrazovanja. Takođe, postoji problem nedovoljnog broja specijalizovanih kadrova koji mogu pružiti potrebnu podršku OSI tokom studija.
Neki studenti se suočavaju sa predrasudama i negativnim stavovima unutar akademske zajednice, što može demotivisati njihovu želju za nastavkom obrazovanja. Iako je zakonodavni okvir solidan, implementacija tih zakona u praksi često zaostaje, što stvara dodatne prepreke za OSI. Uprkos zakonskim okvirima, praktična primjena inkluzivnih politika i dalje je neujednačena, što može dovesti do različitih iskustava za studente sa invaliditetom zavisno od institucije na kojoj studiraju. Crnogorski obrazovni sistem nudi određene resurse i podršku za OSI, ali postoji mnogo prostora za napredak.
Potrebno je dalje unapređenje infrastrukture i tehnologije, kao i kontinuirana edukacija nastavnog osoblja o inkluzivnim praksama. Takođe, povećanje svijesti javnosti i bolja informisanost porodica o pravima i mogućnostima za obrazovanje OSI su ključni faktori.
Iako su napravljeni značajni koraci ka inkluziji, OSI se i dalje suočavaju sa brojnim izazovima u visokom obrazovanju u Crnoj Gori. Potrebno je kontinuirano raditi na unapređenju uslova kako bi svi studenti imali jednake šanse za postizanje svojih akademskih i profesionalnih ciljeva. Uz sve izazove, važan je i pozitivan trend rasta broja OSI koji se odlučuju za visoko obrazovanje. To je pokazatelj da su, uprkos svim poteškoćama, OSI i njihove porodice sve više svjesni važnosti obrazovanja kao ključnog faktora za lični i profesionalni razvoj.
 S obzirom na to da je obrazovanje jedan od stubova samostalnosti i ravnopravnosti u društvu, neophodno je nastaviti sa intenzivnim naporima da se osiguraju svi potrebni uslovi za OSI. To uključuje ne samo fizičku pristupačnost, već i pristupačnost obrazovnih materijala, digitalnih resursa i odgovarajuće podrške od strane obrazovnog osoblja. Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva i prilagođavanje nastavnih planova i programa potrebama studenata sa invaliditetom. To može značiti dodatne materijale u pristupačnim formatima, specijalizovane časove ili dodatnu pomoć u učenju. Uključivanje OSI u obrazovni proces takođe zahtijeva promjenu stavova i ponašanja unutar akademske zajednice, promovirajući razumijevanje i podršku za sve studente, bez obzira na njihove fizičke sposobnosti. Važno je napomenuti i ulogu nevladinih organizacija i društvenih pokreta u unapređenju prava OSI. Ove organizacije često pružaju dodatnu podršku i resurse koji mogu značajno pomoći OSI u njihovom obrazovanju. Takođe, one rade na podizanju svijesti i zagovaranju za bolje politike i prakse koje će omogućiti veći nivo inkluzije.
Finansijska podrška takođe igra ključnu ulogu u omogućavanju pristupa visokom obrazovanju za OSI. Stipendije, grantovi i drugi oblici finansijske pomoći mogu smanjiti ekonomske barijere sa kojima se suočavaju mnoge porodice OSI. Uz to, osiguravanje pristupačnog smještaja i prevoza može dodatno olakšati studiranje za ove studente. Kroz kontinuirani dijalog između obrazovnih institucija, vlade, nevladinog sektora i samih OSI, moguće je razviti i implementirati strategije koje će omogućiti veću inkluziju i ravnopravnost u visokom obrazovanju. Ova saradnja je ključna za prepoznavanje i rješavanje izazova, kao i za kreiranje sistema koji odgovara potrebama svih studenata.
Crna Gora mora nastaviti sa naporima ka stvaranju inkluzivnijeg obrazovnog sistema. Iako su napravljeni značajni koraci, postoji još mnogo posla kako bi se osigurale jednake mogućnosti za sve. Kroz ulaganje u infrastrukturu, tehnologiju, obuku osoblja i podršku porodicama, možemo osigurati da svi studenti, bez obzira na invaliditet, imaju priliku za uspjeh i ostvarenje svojih potencijala.
Autor: Radoman D./radiotitograd.me